Dostupni linkovi

Sve RFE/RL stranice
VIJESTI
logotip stranice logotip stranice
Prethodni Naredni
Vanredno
Vesti

Moldavsko separatističko Pridnjestrovlje tvrdi da su 'ispaljeni hici' kod skladišta municije

Moldavska predsjednica Maia Sandu
Moldavska predsjednica Maia Sandu

Samoproglašeno Ministarstvo unutrašnjih poslova Pridnjestrovlja (Transdnjestar), moldavskog separatističkog regiona koji graniči s Ukrajinom, navelo je 27. aprila da su zabilježeni pucnji na selo u kojem se nalazi veliko rusko skladište municije, nakon polijetanja dronova iz Ukrajine.

"Sinoć je na nebu iznad sela Kobasna primijećeno nekoliko dronova", objavilo je Ministarstvo na svojoj internetskoj stranici.

"Dronovi su lansirani na teritoriju Pridnjestrovlja iz pravca Ukrajine", ističe se.

Tvrdnja, koja nije nezavisno provjerena, posljednja je u nizu vlasti Pridnjestrovlja koje podržava Moskva, a koje uključuju i tvrdnje o navodnom bombardiranju radijskih antena, napad na separatističku vojnu jedinicu i eksplozije usmjerene na Ministarstvo državne sigurnosti ovog separatističkog regiona Moldavije.

Zvaničnici Pridnjestrovlja su incidente nazvali "terorističkim napadima", dok Kremlj navodi da oni predstavljaju razlog za "ozbiljnu zabrinutost", usred ruske invazije na susjednu Ukrajinu.

Rat u Ukrajini

Priče, analize, foto i video zapisi o ratu u Ukrajini.

Pridnjestrovlje, uski pojas zemlje između Moldavije i Ukrajine, proglasilo je nezavisnost 1990. godine.

Moldavija i Pridnjestrovlje su 1992. godine vodili kratak rat koji su ugušile ruske snage koje su intervenisale na strani separatista. U tom sukobu je ubijeno oko 1.000 ljudi.

Rusija drži oko 1.400 vojnika u Pridnjestrovlju i ima kontrolu nad ogromnim skladištima oružja iz sovjetskog perioda koja se nalaze u regionu.

U Kobasni, selu koje se nalazi oko dva kilometra od ukrajinske granice, nalazi se jedno od najvećih skladišta municije u istočnoj Evropi. Tu je uskladišteno oko 20.000 tona municije iz sovjetskog doba, koju čuva oko 1.500 ruskih vojnika.

Moldavija je više puta pozivala Rusiju da poštuje obećanje dato na samitu Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) 1999. godine da će evakuisati i skladište municije i trupe koje ga čuvaju.

Osim trupa koje navodno čuvaju skladište Kobasna, Rusija ima još 400 do 500 vojnika u Pridnjestrovlju koji se od kraja rata 1992. vode kao kao mirovnjaci.

Ostaju ili odlaze? Ruski mirovnjaci na postsovjetskom prostoru

Član ruskih mirovnih trupa stoji pored tenka u blizini granice s Armenijom nakon potpisivanja sporazuma o okončanju vojnog sukoba između Azerbejdžana i armenskih snaga u Nagorno-Karabahu.<br /> <br /> Više od 400 ruskih vojnika od planiranih 2.000 već je bilo postavljeno 11. novembra u okviru obnovljive petogodišnje mirovne misije.
1/10 Član ruskih mirovnih trupa stoji pored tenka u blizini granice s Armenijom nakon potpisivanja sporazuma o okončanju vojnog sukoba između Azerbejdžana i armenskih snaga u Nagorno-Karabahu.

Više od 400 ruskih vojnika od planiranih 2.000 već je bilo postavljeno 11. novembra u okviru obnovljive petogodišnje mirovne misije.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Vojna vozila pored aviona nakon dolaska ruskih mirovnjaka na aerodrom izvan Erevana,&nbsp;11. novembar.&nbsp;<br /> <br /> Iako je najava sporazuma o prekidu vatre pokrenula proslave u Azerbejdžanu, izazvala je proteste u Armeniji, a demonstranti su napali vladine zgrade i parlament.
2/10 Vojna vozila pored aviona nakon dolaska ruskih mirovnjaka na aerodrom izvan Erevana, 11. novembar. 

Iako je najava sporazuma o prekidu vatre pokrenula proslave u Azerbejdžanu, izazvala je proteste u Armeniji, a demonstranti su napali vladine zgrade i parlament.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Primirje je uslijedilo nakon što su azerbejdžanske snage ostvarile dobitke na bojnom polju, kao i, prema izvještajima, da su se približile glavnom gradu Nagorno-Karabaha, Stepanakertu, nakon što su zauzele obližnji strateški grad Shushi, poznat kao Susa u Azeriju.
3/10 Primirje je uslijedilo nakon što su azerbejdžanske snage ostvarile dobitke na bojnom polju, kao i, prema izvještajima, da su se približile glavnom gradu Nagorno-Karabaha, Stepanakertu, nakon što su zauzele obližnji strateški grad Shushi, poznat kao Susa u Azeriju.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
U junu 1992. ruski predsjednik Boris Jeljcin (desno) i Gruzijac Eduard Ševardnadze sastali su se u Sočiju i potpisali sporazum kojim su okončane sporadične borbe u Južnoj Osetiji, u kojima je tokom prethodnih nekoliko godina poginulo do 1.000 ljudi. Kao rezultat sporazuma nastale se trilateralne zajedničke mirovne snage koje su obuhvaćale po 500 mirovnjaka iz Rusije, Gruzije i Sjeverne Osetije, kao i komisija koja ih je nadzirala.
4/10 U junu 1992. ruski predsjednik Boris Jeljcin (desno) i Gruzijac Eduard Ševardnadze sastali su se u Sočiju i potpisali sporazum kojim su okončane sporadične borbe u Južnoj Osetiji, u kojima je tokom prethodnih nekoliko godina poginulo do 1.000 ljudi. Kao rezultat sporazuma nastale se trilateralne zajedničke mirovne snage koje su obuhvaćale po 500 mirovnjaka iz Rusije, Gruzije i Sjeverne Osetije, kao i komisija koja ih je nadzirala.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Ruski mirovnjaci čuvaju kontrolni punkt u Južnoj Osetiji.<br /> <br /> Mir se održao do 2004. godine, kada je na vlast u Gruziji došao Mihail Sakašvili. Između suzbijanja prekograničnog krijumčarenja i neuspjelog tajnog pokušaja povrata regije silom, tenzije su rasle a mirovna komisija se uopšte nije sastala jer je svaka strana iznosila prigovore.
5/10 Ruski mirovnjaci čuvaju kontrolni punkt u Južnoj Osetiji.

Mir se održao do 2004. godine, kada je na vlast u Gruziji došao Mihail Sakašvili. Između suzbijanja prekograničnog krijumčarenja i neuspjelog tajnog pokušaja povrata regije silom, tenzije su rasle a mirovna komisija se uopšte nije sastala jer je svaka strana iznosila prigovore.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Ruski tenkovi kreću se kroz Chinvali u avgustu 2008.<br /> <br /> Početkom avgusta 2008., snage Južne Osetije započele su granatiranje gruzijskih sela, a gruzijske snage su im uzvratile. Svaka strana optužila je drugu za pokretanje nasilja. Gruzija je 7. avgusta poslala trupe i pokušala da povrati kontrolu nad Južnom Osetijom. Moskva je brzo odgovorila tenkovima i velikim trupama, porazivši gruzijske trupe i zauzevši brojne gradove prije prekida vatre 12. avgusta.
6/10 Ruski tenkovi kreću se kroz Chinvali u avgustu 2008.

Početkom avgusta 2008., snage Južne Osetije započele su granatiranje gruzijskih sela, a gruzijske snage su im uzvratile. Svaka strana optužila je drugu za pokretanje nasilja. Gruzija je 7. avgusta poslala trupe i pokušala da povrati kontrolu nad Južnom Osetijom. Moskva je brzo odgovorila tenkovima i velikim trupama, porazivši gruzijske trupe i zauzevši brojne gradove prije prekida vatre 12. avgusta.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Ruski mirovnjak čuva kontrolni punkt na rijeci Inguri u Abhaziji, 14. avgusta 2008.<br /> <br /> U drugom otcjepljenoj regiji Gruzije, Abhaziji, ruski mirovnjaci bili su smješteni od 1994. godine kako bi zaustavili vojne sukobe i etničko čišćenje započete 1992. godine, zajedno s nenaoružanim posmatračima UN-a. Ova snaga sporadično se borila s lokalnim gruzijskim militantima, kao i militantima iz susjednog Sjevernog Kavkaza. Kako su u avgustu 2008. godine izbile borbe u Južnoj Osetiji, ruske i abhaške snage napale su gruzijske trupe u klisuri Kodori, a zatim se povukle u Gruziju.
7/10 Ruski mirovnjak čuva kontrolni punkt na rijeci Inguri u Abhaziji, 14. avgusta 2008.

U drugom otcjepljenoj regiji Gruzije, Abhaziji, ruski mirovnjaci bili su smješteni od 1994. godine kako bi zaustavili vojne sukobe i etničko čišćenje započete 1992. godine, zajedno s nenaoružanim posmatračima UN-a. Ova snaga sporadično se borila s lokalnim gruzijskim militantima, kao i militantima iz susjednog Sjevernog Kavkaza. Kako su u avgustu 2008. godine izbile borbe u Južnoj Osetiji, ruske i abhaške snage napale su gruzijske trupe u klisuri Kodori, a zatim se povukle u Gruziju.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev (u sredini) rukuje se s čelnicima Južne Osetije i Abhazije Eduardom Kokoityjem (desno) i Sergejem Bagapshom u Moskvi, septembar 2008. godine.<br /> <br /> Rusija je 26. avgusta 2008. priznala dvije regije kao nezavisne države. Moskva je održala trupe u obje regije, koje je samo nekoliko drugih zemalja, uključujući Siriju, 2018. priznalo kao nezavisne.
8/10 Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev (u sredini) rukuje se s čelnicima Južne Osetije i Abhazije Eduardom Kokoityjem (desno) i Sergejem Bagapshom u Moskvi, septembar 2008. godine.

Rusija je 26. avgusta 2008. priznala dvije regije kao nezavisne države. Moskva je održala trupe u obje regije, koje je samo nekoliko drugih zemalja, uključujući Siriju, 2018. priznalo kao nezavisne.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Kolona ruskih oklopnih vozila povlači se kroz Rukhi u Gruziji na putu za Abhaziju u oktobru 2008.<br /> <br /> Nakon što je priznala Abhaziju i Južnu Osetiju, Rusija je izgradila mnoge vojne baze u te dvije regije, a takođe štitila njihove granice i finansijski ih podržava. Abhazija i Južna Osetija su, zapravo, postale zavisne od Rusije.
9/10 Kolona ruskih oklopnih vozila povlači se kroz Rukhi u Gruziji na putu za Abhaziju u oktobru 2008.

Nakon što je priznala Abhaziju i Južnu Osetiju, Rusija je izgradila mnoge vojne baze u te dvije regije, a takođe štitila njihove granice i finansijski ih podržava. Abhazija i Južna Osetija su, zapravo, postale zavisne od Rusije.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Ruski mirovnjaci čuvaju kontrolni punkt u otcjepljenoj regiji Moldavije, Transdnjestar (Pridnjestrovlje), u januaru 2012. godine.<br /> <br /> Snage koje su činile trupe iz Moldavije, Rusije i otcjepljene regije Transdnjestar uspostavljene su nakon primirja 1992. godine kako bi se zaustavile borbe između moldavskih snaga i transdnjestarskih snaga koje podržavaju Kozaci i ruske trupe smještene u enklavi. Mir se od tada održao, ali nijedna zemlja nije priznala nezavisnost Transdnjestra. Rusija je odbila ponovljene zahtjeve moldavske vlade da ruske trupe zamijeni s međunarodno priznatim mirovnjacima i održava snažan uticaj u Moldaviji.
10/10 Ruski mirovnjaci čuvaju kontrolni punkt u otcjepljenoj regiji Moldavije, Transdnjestar (Pridnjestrovlje), u januaru 2012. godine.

Snage koje su činile trupe iz Moldavije, Rusije i otcjepljene regije Transdnjestar uspostavljene su nakon primirja 1992. godine kako bi se zaustavile borbe između moldavskih snaga i transdnjestarskih snaga koje podržavaju Kozaci i ruske trupe smještene u enklavi. Mir se od tada održao, ali nijedna zemlja nije priznala nezavisnost Transdnjestra. Rusija je odbila ponovljene zahtjeve moldavske vlade da ruske trupe zamijeni s međunarodno priznatim mirovnjacima i održava snažan uticaj u Moldaviji.
Nakon primirja uz posredovanje Rusije između Armenije i Azerbejdžana, 9. novembra, Moskva je poslala trupe da nadgledaju provođenje mira. Ovo nije prvi put da su ruski mirovnjaci raspoređeni na bivši sovjetski prostor, često s različitim ishodima.
Prethodni slajd
Naredni slajd

Predsjednica Moldavije Maia Sandu pozvala je građane da ostanu mirni i pojačaju mjere sigurnosti nakon incidenata u Pridnjestrovlju.

Sandu je 26. aprila rekla da su navodni napadi u Pridnjestrovlju pokušaj eskalacije tenzija, okrivljujući "proratne frakcije" na toj teritoriji.

Američki ministar odbrane Lloyd Austin rekao je da Sjedinjene Države "još uvijek analiziraju uzroke eksplozija" u Moldaviji.

"To je nešto na šta ćemo ostati fokusirani", rekao je Austin 26. aprila tokom pres-konferencije u zračnoj bazi bazi Ramstein u Njemačkoj.

Izvor: Moldavski servis Radija Slobodna Evropa, AFP
​
XS
SM
MD
LG