Dostupni linkovi

Izgubljena nit međunarodne zajednice u BiH


Antonio Missiroli

Međunarodna zajednica nije zanemarila BiH u posljednje vrijeme, već nije sigurna kakav put treba odabrati kada je u pitanju Bosna, ocjenjuje u intervjuu za RSE direktor istraživanja u Centru za evropsku politiku u Bruxellesu Antionio Missiroli. Da li je vrijeme da BiH konačno preuzmu odgovornost za razvoj vlastite zemlje, kakvi će u budućnosti biti odnosi Beograda i Prištine, te hoće li se nastaviti put Hrvatske u EU?

Nedavno je američka obavještajna zajednica ocijenila da je BiH mogući najveći izvor nestabilnosti u Evropi. Međunarodna krizna grupa na temelju terenskog rada smatra da je situacija loša, ali ne zastrašujuća. Kakav je pogled iz Bruxellesa?


Missiroli: Teško je razumjeti o zemlji, ako niste tamo. Svjedoci smo stalnih uspona i padova i u samoj percepciji onoga što se zbiva, tako nekome sa strane nije lako davati ocjene da li se situacija poboljšava ili pogoršava. Sigurno je jedno, a to je da međunarodna zajednica ne zna kako prevladati razmirice oko imenovanja visokoga predstavnika i posebnoga izaslanika EU. To pokazuje koliko i sama međunarodna zajednica nije sigurna u put koji treba odabrati kada je riječ o Bosni, pogotovo što je uistinu vrlo malo pozitivnih signala o napretku koji bi dolazili iz same BiH.

Koliko je za cijelu priču "zaslužan" aktualni angažman EU? Po ocjenama nekih analitičara, Bruxelles je posljednjih godina bio prilično pasivan u BiH. Direktor istraživanja u Evropskom centru za politiku kaže da treba voditi računa i tome da u EU vlada mišljenje da je vrijeme da BH političari konačno preuzmu odgovornost u vlastite ruke.

Političarima je lakše prepustiti odgovornost međunarodnoj zajednici, nego da neke stvari sami poprave. Zbog toga i međunarodna zajednica u Bosni ima svoje uspone i padove, pa i oko stava da li lokalnim političarima treba prepustiti ili ne cjelokupni posao.
Missiroli: Bosna bi trebalo početi pomagati sama sebi. Što bude veća prisutnost međunarodne zajednice, a posebno EU, to će se bosanskohercegovački dužnosnici manje truditi kako bi unaprijedili stanje u zemlji. To je dilema koja se javlja u svakoj državi u kojoj je međunarodna zajednica snažno prisutna. Političarima je lakše prepustiti odgovornost međunarodnoj zajednici, nego da neke stvari sami poprave. Zbog toga i međunarodna zajednica u Bosni ima svoje uspone i padove, pa i oko stava da li lokalnim političarima treba prepustiti ili ne cjelokupni posao. Kada se optužuje međunarodna zajednica, odnosno EU, da su nedovoljno angažirane, iza takvih optužbi se može iščitati da i sami političari nisu željeli da se nešto mijenja. Evropska unija bi bila vrlo zadovoljna kada bi bh. političari odlučili da djeluju zajedno i da grade jednu održivu zemlju. No treba znati da postoje i ograničenja oko toga što međunarodni faktori mogu učiniti. Ne može se lokalnim političarima nametati politika po kojoj oni ne žele djelovati.

Antonija Missirolija smo pitali da li se u takvoj nesigurnosti otvara prostor za ideje o secesiji, igrama s referendumom, što je u posljednje vrijeme opet aktualizirano u RS?

Missiroli: Pretpostavljam da bi na tako nešto reakcije u Bruxellesu bile vrlo negativne. Ne vjerujem da bi itko u regiji podržao gospodina Dodika. Ukoliko netko želi ići takvim putem, mora biti siguran da će vrlo biti ostati bez podrške i razumijevanja na međunarodnoj razini, te biti u potpunosti izoliran.

Tadićevo "mahanje zastavama"


Jasno je Bruxellesu da Tadić istodobno ne može raditi na više frontova. Ima on drugih prioriteta i Kosovo će doći na dnevni red mnogo kasnije.
Predsjednik Srbije Boris Tadić koristi svaku priliku kako bi istaknuo da je Kosovo dio Srbije, iako je Kosovo priznalo više od 50 država u svijetu, među kojima su SAD i većina članica EU. Da li on tako govori samo zbog unutarnjih političkih prilika ili je to politika aktualne vladajuće elite?

Missiroli: Moj utisak je da predsjednik Tadić "maše zastavama" kako za unutarnje prilike, tako i zbog međunarodne zajednice. No, on nije pravio poteškoće u nedavnim pregovorima oko međunarodne prisutnosti na Kosovu, raspoređivanja misije EULEX i uloge UNMIK-a. Čini mi se da oko toga postoji poprilično visoka suglasnost Beograda i Prištine. Ohrabrujuće je ono što dolazi iz Beograda. Svi, naravno pretpostavljaju da se Srbija neće odreći Kosova u dogledno vrijeme, ali nitko to i ne očekuje prije nego druga pitanja budu riješena. Beograd sada reformira zemlju, ubrzat će posao oko podnošenja formalne aplikacije za članstvo u EU, ali i EU će nastaviti tražiti punu suradnju s Haškim tribunalom, posebno oko hapšenja i izručenja Mladića. Vjerojatno se prije toga ništa bitno neće dogoditi. Jasno je Bruxellesu da Tadić istodobno ne može raditi na više frontova. Ima on drugih prioriteta i Kosovo će doći na dnevni red mnogo kasnije.

Iako je Kosovo samostalna država, vlasti u Prištini, htjele to priznati ili ne, nemaju kontrolom nad sjevernim dijelom u kojem je većinsko srpsko stanovništvo. Kako će se to pitanje razriješiti ili bi se trebalo riješiti u skoroj budućnosti?

Missiroli: Mislim da se sadi stavlja naglasak na praktično funkcioniranje toga dijela teritorija, kako bi se spriječilo nasilje i izbjeglo pogoršanje sigurnosnog stanja. Imam utisak da lokalni lideri shvaćaju da je to ono što vodi u pravom smjeru. Možda se slika i promijeni za nekoliko mjeseci, ili nekoliko godina. Za sada mi se čini da nitko nije spreman preuzeti odgovornost za neka ključna i legalna pitanja povezana sa statusom Kosova, ili Sjeverne Mitrovice, sjevernog dijela uopće. Naglasak je na onome što bi trebalo osigurati bolji život svima i spriječiti bilo kakvu mogućnost izbijanja nasilja ili porasta tenzija.


I na kraju, ono što se prije nekoliko mjeseci činilo sigurnim danas je neizvjesno. Hrvatska je trebala do kraja godine završiti pristupne pregovore sa Unijom, no zbog spora oko graničnih pitanja Slovenija je blokirala pregovore. Što se može očekivati od posredničkog tima na čelu kojeg će biti Marthi Ahtisaari?

Missiroli: Gledajući izvana, čini se gotovo nemogućim da se ovaj spor ne bi mogao riješiti. Put pridruživanja Hrvatske u EU bi se trebao nastaviti. Naravno, ima nekih vrlo osjetljivih pitanja, kako u slovenskoj, tako i hrvatskoj javnosti. Očito su to neriješene stvari od prije petnaestak i više godina, a koje sada izlaze na svijetlo dana. No, žalosna je i retorika kojom se strane služe, ali opći je utisak u Bruxellesu da je postignut napredak, barem u stavu glavnih igrača. Ukoliko Ahtisaari obavi dobar posao biti će teško reći "ne" za neko održivo rješenje koje će on predočiti.

  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

XS
SM
MD
LG