Dan u Crnoj Gori počeo je neuobičajenim događajem koji su propratili tamošnji mediji. Dvadesetorici radnika na podgoričkim Plantažama, gdje beru breskve, u srijedu rano ujutro pridružilo se oko 200 službenika Ministarstva rada, sa ministarkom Zoricom Kovačević na čelu. Bio je to, kako je Kovačević navela, još jedan njen pokušaj da pokaže kako se radom u Crnoj Gori može zaraditi pristojna dnevnica od 10 do 15 eura, koliko prihoduju berači breskve. Je li ta priča povod za ozbiljno razmišljanje ili je više šlagvort za osvrt satiričara?
Nakon akcije vezivanja loze, na koju je besposlene u Crnoj Gori nedavno svesrdno pozvala nova ministarka rada Zorica Kovačević, na podgoričkim Plantažama počela je sezona berbi breskvi, na čemu trenutno radi 20-ak radnika.
Njima se u srijedu rano ujutro pridružilo oko 200 službenika Ministarstva rada, među kojima i sama ministarka, koja je za manje od sat ubrala deset gajbi.
"Zavisno koliko ko ubere. Stotinu gajbi je oko 12,13 eura. To znači da ima ljudi koji mogu da zarade od 12 do 15 eura, a imamo i rekordere iz Bijelog Polja koji su juče ubrali 300 gajbi. Bila su to dva brata. Mi smo došli da pošaljemo poruku studentima i srednjoškolcima da dođu i da vide da nije teško raditi. Hladovina je, čisto je, nema zmija. Tako da je dosta pristojno."
U akciji koju je prevodila ministarka nijesu zaostajali ni službenici Centra za socijalni rad, Fonda rada, Fonda PIO, Zavoda za zapošljavanje, te Zavoda za socijalni i dječju zaštitu, a pridružili su im se i poslanici vladajuće Demokratske partije socijalista.
Koliko je tu riječ o akciji vrijednoj pažnje i respekta, pošto ukazuje na realnu mogućnost za zaradu u Crnoj Gori, koju su dosada uglavnom koristili radnici iz regiona, ili je riječ o predstavi za javnost, demagoški i populistički obojenoj? To pitanje postavili smo lideru Unije slobodnih sindikata Srđi Kekoviću.
“Ne može cijela Crna Gora i svi nezaposleni da riješe svoj status preko Plantaža. I nije realno i nije onako kako je rečeno, da je to El Dorado. Mada, ako izdvojite mjesec mukotrpnog rada, bez vikenda, radeći 10 do 12 sati dnevno, možete da zaradite 500, 600 eura, što nije malo za ljude koji tu šansu nemaju i da za ta dva mjeseca, koliko toliko poboljšaju svoju materijalnu situaciju, za vrijeme dok su nezaposleni", konstatuje Keković.
Za šta mi njih plaćamo?
O čemu zapravo današnja akcija na Plantažama govori? Iz ugla Veska Pejaka iz nikšićke satirične grupa Alternativa:
"Ta akcija nam zapravo govori koliko imamo viška zaposlenih u svim tim službama koje su poslale zaposlene da rade na plantažama. U nekoj normalnoj zemlji bi toliki odliv zaposlenih automatski izazvao kolaps sistema. I zato prvo što bi trebalo svaka odgovorna uprava da uradi jeste da sve ljude koji su se prijavili za tu akciju, preispita svrsishodnost i opravdanost njihovog upošljavanja u javnoj upravi. Jer ako oni imaju vremena da rade druge poslove, postavlja se pitanje za šta mi njih plaćamo?“
Podsjetimo, ministarka Kovačević je polovinom maja pozvala građane sa sjevera, koji se zbog loših materijalnih uslova sve više iseljavaju u inostranstvo, da dođu na podgoričke Plantaže gdje mogu da zarade i do 400 eura mjesečno.
Jedna grupa odazvala se tom pozivu ali su mnogi, kako su izjavili za podgoričke medije, odustali kada su shvatili da ne mogu da zarade ni 10 eura dnevno.
Optužbe da su radnici sa sjevera ucjenjivani ukidanjem primanja socijalne pomoći, ako ne dođu na plantaže vinove loze, Kovačević je kategorički odbacila, tvrdeći kako Ministarstvo rada nije pravilo nikakav pritisak, niti je to radio Zavod za zapošljavanje.
O konstantnim ponudama za rad na podgoričkim Plantažama, još jednom Vesko Pejak iz satirične grupe Alternativa:
“Ja sam siguran da za robovanje uvijek ima mjesta. U bilo koju zemlju da odete uvijek ćete naći nekoga ko će vam dati ove uslove koje oni daju, ali to je ispod svakoga minimuma. Zato Alternativa ima svoju poruku: finansiraćemo transport od zgrade Vlade do Upravne zgrade Plantaža i po euro obroka svakom ministru koji bude htio tamo da radi.“
Srđa Keković iz Unije sindikata zaključuje:
“Mislim da ta fama oko Plantaža treba da prestane. Svi ljudi koji nam se obraćaju iz vlasti a onda i svi ukupno, kada pričamo o zapošljavanju, treba da pričaju o novima radnim mjestima, o prevashodno očuvanju postojećih radnih mjesta. Umjesto toga mi već 25 godina samo gasimo ta radna mjesta, po fabrikama, po privrednim subjektima. I treba da se zaustavi taj koji će da ponudi zapošljavanje mladim ljudima i svim drugim koji se nalaze na birou, i da im ponudi nešto što je kreativan posao i nešto što je novo. Tek to će biti vrijedno pažnje.“
