Hodorkovski: Ruski zatvorenik

New York Times, priredila Ena Stevanović

Mihail Hodorkovski, nekad najbogatiji čovjek u Rusiji i direktor naftne kompanije Yukos, prošlog je mjeseca optužen za pronevjeru i pranje novca i osuđen na 14 godina zatvora.

Hodorkovski, koji je prvi put uhapšen u oktobru 2003., je već odslužio osmogodišnju kaznu za pronevjeru. U novu kaznu je uračunata ta prethodna te će Hodorkovski ostati u zatvoru do 2017.godine.

Oba suđenja su u zapadnom svijetu okarakterisana kao ispolitizirana, pri čemu se Hodorkovski smatra žrtvom autoritarne politike Vladimira Putina. Ruska javnost se još uvijek uzbuđuje zbog činjenice da je većina „oligarha“ stekla ogromno bogatstvo nakon raspada Sovjetskog Saveza te smatraju da su optužbe protiv Hodorkovskog osnovane i zaslužene.

Advokat Hodorkovskog je nakon trećeg suđenja pozvao četiri novinske kuće da njegovom klijentu postave pitanja pisanim putem. Pitanja su mu predata 31. decembra, a njegovi odgovori su objavljeni ove sedmice. Prenosimo dijelove nekih pitanja i odgovora.

NYT: Šta biste učinili kada biste bili oslobođeni?Da li biste se uključili u biznis ili možda u politiku?

Hodorkovski: Teško mi je i zamisliti da sam oslobođen kada Vladimir Putin direktno naznačuje sudu da „moram ostati u zatvoru“. Međutim, bilo na slobodi ili u zatvoru, ja ću nastaviti sa svojim civilnim dužnostima. Biznis je stvar prošlosti, ali ako moja država treba moje profesionalne vještine ili čak moj život, ja ću joj ga dati. Ja sam Rus i tako je to s nama.

Vjerujem da će Rusija postati demokratska država, oslobođena od samovolje korumpiranih vlasti. Vjerujem da ćemo i mi imati nezavistan sud, parlament i poštene izbore, da će država štititi narod, a ne korumpiranu birokraciju. Ali taj put neće biti jednostavan i lak. Moja presuda pokazuje gdje smo mi danas.

NYT: Jedna je stvar da li je vaše suđenje bilo pošteno ili nije, a druga da li je koncentracija moći u rukama oligarha, od kojih su mnogi otišli u inostranstvo sa svojim bogatstvom, bila mudra i pravična. Je li to tačno?

Hodorkovski: Da su se sadašnje vlasti istinski koncentrisale na nepoštenu distribuciju bogatstva, onda bi prihvatili moj prijedlog o nadoknadi poreza iz 2003.godine. Međutim, milijarderi koji su bliski državi su od tada samo povećavali svoje bogatstvo.

Jasno je da su oni koje se istinski mogu nazvati oligarsima, oni koji su kombinirali moć države i veliki biznis, kreirani uz pomoć nikog drugog nego Vladimira Putina i da su to njegovi „drugovi“. Ostala lica sa Forbesove liste i veliki dio malih poslodavaca se složilo da u nekom obliku plati danak birokraciji. I mnogi od njih su osuđeni, ja nažalost nisam jedini.

Prvo i drugo suđenje

NYT: Mnogi smatraju da ste uhapšeni jer ste htjeli političku moć. Je li to istina? Ako nije, zašto ste onda uhapšeni i zašto Vas i dalje drže u zatvoru?

Hodorkovski: Nikad nisam skrivao činjenicu da sam protivnik autoritarnih trendova u politici, mi smo uvijek podržavali opoziciju. Boris Jelcin je to smatrao normalnim. Za Vladimira Putina i režim koji je on izgradio je to postalo neprihvatljivo. Istovremeno, ja nikad nisam žudio za političkom moći iz razloga što imam druge interese.

Možda Putin razumije bolje od vanjskih posmatrača koliko je njegova moć slabašna i šta će biti dovoljan udarac da je sruši. Ili možda zvaničnici koji su napunili svoje džepove pljačkom Yukosa toliko dobro manipuliraju njim?

Putin je jasno pokazao da me smatra svojim ličnim protivnikom. Slažem se s tim. Ali potplaćeni sud nije ništa bolji od kluba bandita. Obje metode su jednako neprihvatljive za rješavanje pritužbi u civiliziranom svijetu. Predsjednik Medvedev se očito slaže s tim i snosi jednaku odgovornost za neuspjeh reforme sudstva.

NYT: Vi ste uvijek polagali svoje nade u predsjednika Dmitrija Medvedeva. Jeste li razočarani njime?

Hodorkovski: Iskreno sam razočaran da predsjednik Medvedev do sada nije uspio ispuniti svoja obećanja o vladavini zakona.

Za mene je predsjednik Medvedev razumljiviji [od Putina]. On je politički pragmatičar koji ima određene ideale kompatibilne sa demokratijom. Dobro razumijem njegovu situaciju i stoga ga rijetko kritiziram. Ali mi imamo pravo da očekujemo rezultate. Možemo li mu vjerovati? Njegovim željama ne, ali njegovim obećanjima da. Bitno je napravti razliku između to dvoje.

NYT: Kada biste uporedili tijek vašeg prvog i drugog suđenja, u čemu bi bile razlike?

Hodorkovski: Priznao bih da je drugo suđenje naizgled bilo normalnije od prvog. Mogli smo se izjasniti i mediji su imali pristup suđenju. Međutim, kao i na prvom suđenju, odbrana je bila mnogo ograničenija u svom pravu da pozove svjedoke i prezentira dokaze, dok je tužiteljstvo otvoreno zastrašivalo sve one koji su pristupili. Onda je došlo do toga da su direktno odbili predati sudu dokazni materijal. Sve je to, naravno bilo direktno kršenje ruskog zakona.

Osuda "drugačije Rusije"

NYT: Prema mišljenju ruske štampe, Vi odgovarate za sve oligarhe, što znači da su se svi oni bavili „sivim biznisom“. Možete li to prokomentirati?

Hodorkovski: Ne želim govoriti o onome što ne znam sa sigurnošću. Činjenica je da su me na prvom suđenju osudili za utaju poreza koja je univerzalno prihvaćena (čak i dan danas). To znači da su me osudili na osnovu selektivne primjene zakona.

Druga optužba je bila potpuno apsurdna. Prema presudi, nije Yukos dobavljač nafte iz podružnih jedinica, već ja osobno, kao individua. Sud me proglasio krivim jer sam osobno ukrao 350 miliona tona nafte od Yukosa. A to je 20 miliona tona više nego što je Yukos proizvodio. I ako je to tačno, zašto je od Yukosa zatraženo da plati 30 milijardi dolara poreza. I kako to da je Yukos imao 15 milijardi dolara profita. Sud to nije mogao objasniti.

NYT: U Vašoj završnoj riječi, kao i u intervjuima, člancima i prepiskama, Vi ste, kao i mnogi drugi politički zatvorenici predstavili svoju viziju „drugačije Rusije“. Da li ćete nastaviti tu tradiciju?

Hodorkovski: Svaka racionalna osoba koja uđe u direktan spor sa vladajućom silom vjerovatno ima svoju vlastitu viziju budućnosti svoje zemlje. Ja nisam izuzetak. Samo će vrijeme pokazati u kojoj mjeri se moji stavovi i moja sudbina mogu staviti u isti kontekst sa sudbinama ovih osobitih ličnosti ruske povjesti. U svakom slučaju, oni su za mene uzor pohvalnog ponašanja.

Moj primjer je važan za autoritarne moćnike kao način da se zastraše razni protivnici. Poput javnog smaknuća. Međutim, javno podmirivanje računa ima i drugu stranu - ono pretvara običnog čovjeka u simbol borbe sa birokracijom. I upravo to se događa u mom slučaju.

NYT: Kada bi se moglo vratiti vrijeme, da li biste nešto uradili drugačije?

Hodorkovski: Moja civilna uloga bi bila još aktivnija i otvorenija. I bio bih u stanju da bolje zaštitim interese Yukosovih investitora. Nikad nisam ni sanjao da bi kompanija mogla biti potpuno uništena i rasparčana. Oduzeta od mene, da, ali potpuno uništena, ne. To je bila jasna greška vladajućih moćnika, mada su se mnoge, javnosti poznate osobe prilično dobro izvukle.

Zapadno javno mijenje

NYT: Izjavili ste da je u Rusiji ponovo počela „stagnacija“, stagnacija Putinove ere. Šta je prema vašem mišljenju najveći neprijatelj razvoju Rusije? Šta se treba uraditi da bi se ljudi osvijestili?

Nema sumnje da je najveći neprijatelj ruskog razvoja naša apatija. Putin i njegova elita nisu ništa u poređenju sa nepostojanjem civilnog društva.

Hodorkovski: Nema sumnje da je najveći neprijatelj ruskog razvoja naša apatija. Putin i njegova elita nisu ništa u poređenju sa nepostojanjem civilnog društva. Međutim, ne može se poricati da su oni učinili mnogo kako bi eliminirali mlade pupoljke civilnih organizacija i kako bi uništili demokratske institucije kao što su nezavisno sudstvo i izbori koje su zamijenili fiktivnim. Ljudi će se osvijestiti ako im kažete istinu i pokažete im primjer.

NYT: Jeste li očekivali više podrške od zapadnih zemalja i međunarodne zajednice?

Hodorkovski: Zapadno javno mnijenje igra važnu ulogu u našoj zemlji. Referiranje na zapad je sveopća tehnika koju vlasti koriste kako bi opravdali svoje aktivnosti. Podržavam činjenicu da mnogi ugledni ljudi kako iz Rusije tako i sa zapada mogu ostaviti po strani iluzije i političku korektnost i ovo što se dešava jasno nazvati divljaštvom i svirepošću.

Rusija je suverena država, ali amoralno je podržavati prevaru kako bi se pokazao respekt prema korumpiranim vlastima.

Nadam se da će međunarodna zajednica shvatiti koliko je njen utjecaj važan za domaći legitimitet ruskog režima. Očekujem da će zapadne zemlje shvatiti da ruski izgledi za demokratiju nisu samo prazne riječi koje će biti žrtvovane u korist trenutnih interesa.

Ljudi dugo žive u današnje vrijeme. Sadašnja generacija zapadnih političara će još u svom životnom vijeku od svojih potomaka dobiti zahvalnost ili proklinjanje. A svima onima koji me podržavaju, mojim kolegama i drugim žrtvama birokracije sam iznimno zahvalan.