Dostupni linkovi

Injekcija spasa za ekonomiju


Da li će novi stand by aranžman Srbije i Međunarodnog monetarnog fonda biti bar kratkoročna injekcija spasa za ekonomiju Srbije, kako veruje Vlada ili pak srpsku državu, koja nije u stanju manje da troši, pogađa verovatnoća da će bankrotirati, kako veruju neki ekonomisti, među kojima je i Vladimir Gligorov, saradnik bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije?

Novi kredit od tri milijarde evra, uz već odobrenih 520 miliona, namenjen je jačanju deviznih rezervi Narodne banke Srbije i očuvanju stabilnosti dinara.

Pregovori će, kako se očekuje, biti veoma teški jer se već sada zna da će Fond tražiti smanjenje javne potrošnje u situaciji kad je u budžetu Srbije za januar i februar ove godine evidentiran pad prihoda u odnosu na projekciju budžeta za 2009. godinu.

Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić, kaže da Vlada sa MMF-om, zapravo, pregovara o dvogodišnjem kreditu, koji bi bio nešto veći od onog o kojem su mediji do sada pisali:

Mladjan Dinkić
„Ja očekujem da ćemo sa Međunarodnim monetarnim fondom postići sporazum i da će biti dat zajam u visini od oko 2 milijarde evra za popunjavanje deviznih rezerevi Narodne banke Srbije, čime ćemo dobiti jednu veliku sigurnost. Mi idemo na dvogodišnji aranžman – dakle, ne samo za ovu već i za sledeću godinu. Verovatno će to ukupno biti oko 3 milijarde evra za dve godine: dve milijarde ove i milijardu sledeće. Mislim da će ovo biti više nego dovoljno da Srbija zadrži relativnu stabilnost domaće valute, naravo, uz još neke pretpostavke koje ćemo obezbediti.“

Dinkić je naglasio da će taj zajam da bude dovoljan za popunjavanje deviznih rezervi Narodne banke Srbije.

Potpredsednik Vlade Božidar Đelić izrazio je uverenje da će do kraja iduće nedelje sa MMFom biti postignut dogovor o novom aranžmanu, a o nameni tog zajma je rekao:


“Taj novac – i mislim da to svi u Srbiji dobro znaju – nije novac koji će Srbija trošiti za svoj budžet. To su dodatne municije da bi se branio dinar.”

Dan ranije je ministar za trgovinu Slobodan Milosavljević pomenuo da će se od zajma MMF-a pokrivati i budzetski deficit. Aleksandar Stevanović, saradnik Centra za slobodno tržište, to ministrovo očekivanje ovako komentariše:


“Taj novac ne služi za punjenje budžeta Srbije nego za prebrođavanje platno-bilansnih poteškoća koje su u Srbiji evidentne - MMF je zato i stvoren - tako da nije baš potpuno suvislo to što ministar Milosavljević govori.”

Upitali smo i građane Užica šta misle o novom zaduživanju Srbije.

“Crno bez imalo beloga, mi stalno ‘oćemo da prosjačimo… Svi se oni bore za svoju fotelju, uđe u Skupštinu sa rukama u džepovima, izađe kao milioner. To nikad nije bilo.”

“Treba ova javna preduzeća skresati, Vladu isto – smanjiti troškove, imaju trista službenih automobila, trista vozača, trista ovog, trista onog, to je 1200 guma godišnje da se kupi.”

“To nije tako loše, ali teško je zaduživati se.”

A ako budu tražili da se smanje penzije?


“Pa neće valjda tražiti to, to ne bi trebalo zato što su penzije iovako male.”

Hoće li ovo biti spasonosni paket za srpsku ekonomiju na izdisaju koja još nije ni dodirnula dno krize?


“Ove godine sve su šanse da mi ni u tragovima nećemo imati investicije u Srbiji, a i da će priliv bankarskog kapitala biti manji nego prethodnih godina, ali mislim da bi nam ovo moglo pomoći da očuvamo koliko-toliko stabilan kurs i stabilnost sistema barem do jeseni.”

Pregovori sa Međunarodnim monetarnim fondom su potpuno iznuđena stvar, kaže ekonomista Miodrag Zec:


“Zato što je naše društvo nesposobno da se suoči sa jednostavnom činjenicom da se može trošiti samo ono što se ima. Ključna karakteristika ovog društva poslednjih 50 godina je taj sistemski deficit, koji povremeno dovodi društvo u stanje ozbiljne opasnosti da se raspadne. To je bilo 80-ih i 90-ih godina, pa smo onda reprogramirali dugove; posle toga je usledila privatizacija, došle su neke pare i malo smo se stabilizovali. Međutim, mi smo nastavili i dalje po starom – da trošimo ono što nemamo i da tražimo ko će to da finansira. Izvori privatizacije iscrpljeni su, doznake iz inostranstva će opadati, izvoz je loš, mi industriju nemamo – i sad smo tu gde jesmo. MMF treba u stvari da pomogne vlastima da prebrode krizu koju nisu sposobne da otklone. Pitanje je, međutim, koliko dugo to ublažavanje krize može trajati. Možda će pomoći ove godine, ali šta ćemo dogodine, šta ćemo za tri godine, ako se nastavi ovako?! Mi ličimo na porodicu koja je izgubila sposobnost da uređuje svoju potrošnju i onda će kreditor da je stavi pod kontrolu.”

XS
SM
MD
LG