Međunarodni forum Bosna u Mostaru upriličio je javnu debatu koja je bila posvećena aktuelnoj političkoj situaciji na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Na konferenciji je upozoreno kako je došlo do radikalizacije odnosa, posebno u BiH i na Kosovu, a čemu su kumovali politika u Srbiji i ignorantski odnos međunarodne zajednice.
Prostor bivše Jugoslavije proteklih godinu dana suočen je sa radikalizacijom odnosa, posebno u BiH i na Kosovu. Profesor Ivo Banac smatra kako je riječ o rezultatu, kako kaže, novog vala velikosrpskog nacionalizma.
„To su manifestacije koje opet, naravno, imaju i druge oblike. Dolazi do jedne nove raspodjele krivnje oko rata iz 90-ih godina. To je počelo lani sa slučajem Ganić, to je u ovom trenutku okončano sa slučajem Divjak, ali ja mislim da to nije kraj priče. To je nešto što se ponavlja kako bi se, zapravo, relativiziralo ono što se dogodilo“, ocjenjuje Banac.
Šta je politika zvaničnog Beograda? Sonja Biserko iz Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije upozorava da je srbijanski predsjednik Boris Tadić prinuđen koketirati sa nacionalističkim, još uvijek živim naslijeđem, s jedne, i proevropskim idejama koje predstavljaju budućnost, sa druge strane.
„Zato što se Tadić kreće u jednom prostoru koji je i nacionalistički i evropski. On, zapravo, ide napred onoliko koliko ga guraju EU i realnost u Srbiji, a pravi kompromise sa raznim drugim opcijama. Očigledno u Srbiji ne može brže i bolje zato što nije bilo napora niti želje da se kvalifikuje ono što se desilo. Da se to desilo, on bi mogao mnogo brže da se kreće“, smatra Biserko.
Sindrom nedovršenog posla
Biserko dodaje i kako se zbog pasivne uloge međunarodne zajdnice, čini se, počela realizirati strategija srbijanske akademske elite iz 1997., kojom se prostsor RS na sve načine pokušava uvezati sa Republikom Srbijom.
Sonja Biserko
„Napravljena je strategija kojom je trebalo sprečiti povratak izbeglica i napraviti taj kulturni, duhovni i ekonomski prostor sa RS, koji treba samo da sačeka određene povoljne međunarodne okolnosti za njeno osamostaljenje i ujedinjene sa Srbijom. I to se pokazalo na delu ove poslednje tri godine. I tu je ono gde je međunarodna zajednica zakazala, EU pre svega, koja ni u jednom momentu nije adekvatno reagovala na Dodikove provokativne ne samo izjave nego i rušenje onoga što se postiglo u određenom vremenu“, stakla je ona.
Profesor Ivo Banac, s druge strane, dodaje kako postoje krugovi u međunarodnoj zajednici koji žele ciprizaciju bh. pitanja. Kada je riječ o politici hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, Ivo Banac također upozorava:
„Ja mislim da se na Josipovića računa u stanovitim beogradskim krugovima kao na onog političara koji bi bio partner u raznim sitaucijama koje se održavaju u ovom stanju nestabilnosti. Josipović je, zapravo, zadnjih mjeseci u povlačenju. Međutim, ja mislim da njega neprestano treba opominjati da su ustupci koji ne doprinose stabilnosti regije problematični i za Hrvatsku.“
Krsto Mijanović, dopredsjednik Međunaradnog foruma Bosna, za razliku od svojih prethodnika, ne smatra da je za radikalizaciju odnosa u BiH isključivo odgovorna srbijanska politika.
„Političke elite se bave destrukcijom koja im omogućava izvršavanje svakog vida kriminala. Taj kriminal razvijaju sa subjektima iz zemalja iz okruženja“, smatra Mijanović.
Mijanović upozorava i da se prozivanjem Dodika upravo daje nepripadajući legitimitet njegovoj politici i Republici Srpskoj, dok rijetko ko, zapravo, govori da se u tom dijelu BiH živi jako loše i da će se RS na kraju sama urušiti.
„BiH ima taj sindrom nedovršenog posla. Ima podjelu u ustavu, pa je podjela kao usud - nema jednu glavu, nema jednu strategiju, nema jednu politiku, nema državnu politiku razvoja, obrazovanja itd., i na tom putu gubi vrijeme nečinjenjem, čekanjem“, zaključuje Mijanović.
Pristupanje evropskim integracijam biće prijelomna tačka u odnosima na prostoru bivše Jugoslavije jer, složni su sagovornici, neće biti mnogo prostora za preispitivanje odnosa sa susjednim državama.
Prostor bivše Jugoslavije proteklih godinu dana suočen je sa radikalizacijom odnosa, posebno u BiH i na Kosovu. Profesor Ivo Banac smatra kako je riječ o rezultatu, kako kaže, novog vala velikosrpskog nacionalizma.
„To su manifestacije koje opet, naravno, imaju i druge oblike. Dolazi do jedne nove raspodjele krivnje oko rata iz 90-ih godina. To je počelo lani sa slučajem Ganić, to je u ovom trenutku okončano sa slučajem Divjak, ali ja mislim da to nije kraj priče. To je nešto što se ponavlja kako bi se, zapravo, relativiziralo ono što se dogodilo“, ocjenjuje Banac.
Šta je politika zvaničnog Beograda? Sonja Biserko iz Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije upozorava da je srbijanski predsjednik Boris Tadić prinuđen koketirati sa nacionalističkim, još uvijek živim naslijeđem, s jedne, i proevropskim idejama koje predstavljaju budućnost, sa druge strane.
„Zato što se Tadić kreće u jednom prostoru koji je i nacionalistički i evropski. On, zapravo, ide napred onoliko koliko ga guraju EU i realnost u Srbiji, a pravi kompromise sa raznim drugim opcijama. Očigledno u Srbiji ne može brže i bolje zato što nije bilo napora niti želje da se kvalifikuje ono što se desilo. Da se to desilo, on bi mogao mnogo brže da se kreće“, smatra Biserko.
Sindrom nedovršenog posla
Biserko dodaje i kako se zbog pasivne uloge međunarodne zajdnice, čini se, počela realizirati strategija srbijanske akademske elite iz 1997., kojom se prostsor RS na sve načine pokušava uvezati sa Republikom Srbijom.
Profesor Ivo Banac, s druge strane, dodaje kako postoje krugovi u međunarodnoj zajednici koji žele ciprizaciju bh. pitanja. Kada je riječ o politici hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, Ivo Banac također upozorava:
„Ja mislim da se na Josipovića računa u stanovitim beogradskim krugovima kao na onog političara koji bi bio partner u raznim sitaucijama koje se održavaju u ovom stanju nestabilnosti. Josipović je, zapravo, zadnjih mjeseci u povlačenju. Međutim, ja mislim da njega neprestano treba opominjati da su ustupci koji ne doprinose stabilnosti regije problematični i za Hrvatsku.“
Krsto Mijanović, dopredsjednik Međunaradnog foruma Bosna, za razliku od svojih prethodnika, ne smatra da je za radikalizaciju odnosa u BiH isključivo odgovorna srbijanska politika.
„Političke elite se bave destrukcijom koja im omogućava izvršavanje svakog vida kriminala. Taj kriminal razvijaju sa subjektima iz zemalja iz okruženja“, smatra Mijanović.
Mijanović upozorava i da se prozivanjem Dodika upravo daje nepripadajući legitimitet njegovoj politici i Republici Srpskoj, dok rijetko ko, zapravo, govori da se u tom dijelu BiH živi jako loše i da će se RS na kraju sama urušiti.
„BiH ima taj sindrom nedovršenog posla. Ima podjelu u ustavu, pa je podjela kao usud - nema jednu glavu, nema jednu strategiju, nema jednu politiku, nema državnu politiku razvoja, obrazovanja itd., i na tom putu gubi vrijeme nečinjenjem, čekanjem“, zaključuje Mijanović.
Pristupanje evropskim integracijam biće prijelomna tačka u odnosima na prostoru bivše Jugoslavije jer, složni su sagovornici, neće biti mnogo prostora za preispitivanje odnosa sa susjednim državama.
