Prvi oktobar u svijetu se obilježava kao međunarodni dan starijih osoba. Prema podacima Agencije za statistiku, osobe iznad 65 godina starosti čine 15,5 posto stanovništva Bosne i Hercegovine. Proces demografskog starenja u BiH je uznapredovao, a država nema adekvatne programe pomoći za starije osobe. Koliko se društvo loše brine za ljude treće dobi pokazuje ipodatak da je čak 40 posto osoba iznad 65 godina života živi u ekstremnom siromaštvu.
Treće životno doba mnogi nazivaju zlatnim jer tada starije osobe imaju vremena i ušteđevine za putovanja po svijeta, druženja i razonadu. Ništa od toga ne vrijedi za bh. penzionere. Zbog niskih penzija ili loših primanja, starije osobe osjećaju se odbačenim od društva:
„Ja ne primjećujem neku brigu ni društva ni mladih. Svako ide za svojim putem. Nekad čak imam osjećaj da smo im teret i da čekaju da umremo.“
„Briga je za stare. Evo vidite kako je sve ovo.“
Možete li s penzijom živjeti, pitali smo jednog starijeg Sarajliju i dobili odgovor: "Mogao bih ako ne bi ništa jeo!"
„Ležim i plačem, pa mi dođe muka od gladi. Svašta ne smijem jesti. Ja treba nešto da pojedem fino, pa nejmam. Lijekove mi daje, ne daje mi hljeba da se najedem“, kaže.
Stotinama hiljada starih ljudi u BiH potrebna je tuđa njega, a nedovoljan je broj domova za stare. Za ulazak u dom dugačke su liste čekanja. Direktori ustanova za brigu o starim osobama kažu da su članovi porodice često prezauzeti da bi se kvalitetno brinuli o starima. I u sarajevskom Domu za stara i iznemogla lica u Nedžarićima slična je situacija, kaže direktor Zijad Memišević.
„U gerontološkom centru je problem smještajnih kapaciteta. Trenutno imamo 338 korisnika i 50 zahtjeva koji čekaju realizaciju, odnosno smještaj, a smještaj se može izvršiti jedino kad neko, nažalost, umre - ili napusti, a u posljednje vrijeme vrlo rijetko“, kaže Memišević.
Nema konkretnih programa
Kako bi starije osobe kvalitetnije iskoristile slobodno vrijeme, nevladina organizacija “Kuća otvorenog srca” iz Mostara odlučila je otvoriti dnevni centar za stare osobe. Jasna Jugo, iz ”Kuće otvorenog srca”, kaže da će se humanijim metodama i zanimljivim programom starima stvoriti šansa za druženje i zabavu, te dodaje:
„Jedna od ugroženih populacija su starije osobe ili osobe treće životne dobi. Jako je tužno da nema bar onog tradicionalnog poštovanja prema starijima, prema njihovom životnom iskustvu i godinama.“
Položaj penzionera u društvu ponižavajući je. Svjedoci smo da penzioneri svakodnevno tragaju po kontejnerima, ili čak prose na ulicama. Rade Rakulj, iz Udruženja penzionera RS, kaže da oko 40 posto starih osoba živi u ekstremnom siromaštvu:
„U socijalnim državama imaju socijalnu penziju, a mi ne dajemo gotovo ništa. Jednom manjem dijelu dajemo socijalnu pomoć, o oba entiteta govorim. Ta socijalna pomoć nije dovoljna ni za komunalne obaveze koje ti ljudi imaju, a kamo li za nešto drugo. Ta socijalna pomoć nije mijenjana već godinama, a svjedoci smo da je na tržištu došlo do pomjeranja naviše svih artikala koje čine standard čovjeka. Ti ljudi nisu u mogućnosti da obezbijede dostojanstveniji život od onoga koji sad žive.“
Osobe iznad 65 godina života čine 15,5 posto ukupnog stanovništva BiH. Poređenja radi, osobe između šest i 17 godina u BiH čine 16,2 posto stanovnštva. Gotovo izjednačeni procenti pokazuju da je proces demografskog starenja uznapredovao. I pored toga, u BiH trenutno ne postoje konkretni programi za brigu o starim osobama, kaže šef Ureda populacionog fonda Ujedinjenih naroda Faris Hadrović:
„Nažalost, u BiH trenutno ne postoji politika za stare osobe. Postoji tzv. madridski Međunarodni akcioni plan o starenju, koji je usvojen u aprilu 2002. godine, i BiH je potpisnica. Nažalost, taj plan još nije prilagođen u BiH i Kanecalrija UNFPA, u saradnji sa parlamentarnom grupom za populaciju i razvoj, Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice i ministarstvima zdravlja i socijalne politike RS i FBiH, će se zalagati za unapređenje i poboljšanje života starijih osoba i implementaciju ovog akcionog plana u naredne četiri godine.“
Treće životno doba mnogi nazivaju zlatnim jer tada starije osobe imaju vremena i ušteđevine za putovanja po svijeta, druženja i razonadu. Ništa od toga ne vrijedi za bh. penzionere. Zbog niskih penzija ili loših primanja, starije osobe osjećaju se odbačenim od društva:
„Ja ne primjećujem neku brigu ni društva ni mladih. Svako ide za svojim putem. Nekad čak imam osjećaj da smo im teret i da čekaju da umremo.“
„Briga je za stare. Evo vidite kako je sve ovo.“
Možete li s penzijom živjeti, pitali smo jednog starijeg Sarajliju i dobili odgovor: "Mogao bih ako ne bi ništa jeo!"
„Ležim i plačem, pa mi dođe muka od gladi. Svašta ne smijem jesti. Ja treba nešto da pojedem fino, pa nejmam. Lijekove mi daje, ne daje mi hljeba da se najedem“, kaže.
Stotinama hiljada starih ljudi u BiH potrebna je tuđa njega, a nedovoljan je broj domova za stare. Za ulazak u dom dugačke su liste čekanja.
Stotinama hiljada starih ljudi u BiH potrebna je tuđa njega, a nedovoljan je broj domova za stare. Za ulazak u dom dugačke su liste čekanja. Direktori ustanova za brigu o starim osobama kažu da su članovi porodice često prezauzeti da bi se kvalitetno brinuli o starima. I u sarajevskom Domu za stara i iznemogla lica u Nedžarićima slična je situacija, kaže direktor Zijad Memišević.
„U gerontološkom centru je problem smještajnih kapaciteta. Trenutno imamo 338 korisnika i 50 zahtjeva koji čekaju realizaciju, odnosno smještaj, a smještaj se može izvršiti jedino kad neko, nažalost, umre - ili napusti, a u posljednje vrijeme vrlo rijetko“, kaže Memišević.
Nema konkretnih programa
Kako bi starije osobe kvalitetnije iskoristile slobodno vrijeme, nevladina organizacija “Kuća otvorenog srca” iz Mostara odlučila je otvoriti dnevni centar za stare osobe. Jasna Jugo, iz ”Kuće otvorenog srca”, kaže da će se humanijim metodama i zanimljivim programom starima stvoriti šansa za druženje i zabavu, te dodaje:
„Jedna od ugroženih populacija su starije osobe ili osobe treće životne dobi. Jako je tužno da nema bar onog tradicionalnog poštovanja prema starijima, prema njihovom životnom iskustvu i godinama.“
Položaj penzionera u društvu ponižavajući je. Svjedoci smo da penzioneri svakodnevno tragaju po kontejnerima, ili čak prose na ulicama.
Položaj penzionera u društvu ponižavajući je. Svjedoci smo da penzioneri svakodnevno tragaju po kontejnerima, ili čak prose na ulicama. Rade Rakulj, iz Udruženja penzionera RS, kaže da oko 40 posto starih osoba živi u ekstremnom siromaštvu:
„U socijalnim državama imaju socijalnu penziju, a mi ne dajemo gotovo ništa. Jednom manjem dijelu dajemo socijalnu pomoć, o oba entiteta govorim. Ta socijalna pomoć nije dovoljna ni za komunalne obaveze koje ti ljudi imaju, a kamo li za nešto drugo. Ta socijalna pomoć nije mijenjana već godinama, a svjedoci smo da je na tržištu došlo do pomjeranja naviše svih artikala koje čine standard čovjeka. Ti ljudi nisu u mogućnosti da obezbijede dostojanstveniji život od onoga koji sad žive.“
Osobe iznad 65 godina života čine 15,5 posto ukupnog stanovništva BiH. Poređenja radi, osobe između šest i 17 godina u BiH čine 16,2 posto stanovnštva. Gotovo izjednačeni procenti pokazuju da je proces demografskog starenja uznapredovao. I pored toga, u BiH trenutno ne postoje konkretni programi za brigu o starim osobama, kaže šef Ureda populacionog fonda Ujedinjenih naroda Faris Hadrović:
„Nažalost, u BiH trenutno ne postoji politika za stare osobe. Postoji tzv. madridski Međunarodni akcioni plan o starenju, koji je usvojen u aprilu 2002. godine, i BiH je potpisnica. Nažalost, taj plan još nije prilagođen u BiH i Kanecalrija UNFPA, u saradnji sa parlamentarnom grupom za populaciju i razvoj, Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice i ministarstvima zdravlja i socijalne politike RS i FBiH, će se zalagati za unapređenje i poboljšanje života starijih osoba i implementaciju ovog akcionog plana u naredne četiri godine.“
