Dostupni linkovi

Najnovija kriza Međunarodnog krivičnog suda: Oslobađanje Gbagboa


Laurent Gbagbo u Hagu, fotoarhiv
Laurent Gbagbo u Hagu, fotoarhiv

Piše: Mark Ellis *

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je 24. marta 2016. osudio Radovana Karadžića za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Skoro tri godine kasnije, 20. marta 2019. godine, Žalbeno veće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove potvrdilo je njegovu presudu i čak povećalo kaznu sa 40 godina na doživotni zatvor.

Od svog osnivanja pre više od dve decenije, MKSJ je uspešno podigao optužnice protiv 161 osobe. Od tih optuženih, 90 je osuđeno, a 18 oslobođeno. Istorija će oceniti MKSJ u procesuiranju onih koji su počinili neke od najgorih zločina tokom rata u bivšoj Jugoslaviji.

Međutim, stalni naslednik MKSJ-a, Međunarodni krivični sud (MKS), bori se da održi bilo kakav primetan uspeh. Od njegovog formiranja pre 17 godina, sud je osudio manje od deset osoba i oslobodio četvoricu. Nedavna oslobađajuća presuda bivšem predsedniku Obale Slonovače Laurentu Gbagbou baca dodatno svetlo na nedostatke MKS-a.

U januaru ove godine, MKS je oslobodio Gbagboa svih optužbi. To je bio prvi put da se jedan bivši šef države pojavi pred Sudom, a druga oslobađajuća presuda za osobu sa tako visoke pozicije.

Postoje mnogi znaci da Sud nije ispunio očekivanja. Oslobađajuća presuda Gbaboa je posebno štetna. To ukazuje na nesposobnost tužilaštva da uspešno pokrene postupak protiv optuženog, inače osobe visokog profila.

Gbagbo je bio u pritvoru skoro osam godina, optužen za zločine protiv čovečnosti počinjene tokom nasilja nakon njegovog poraza na predsedničkim izborima 2010. u Obali Slonovače. Pošto je Gbagbo odbio da se povuče, snage koje su mu bile lojalne, napale su civile u gradu Abidžanu. Tokom napada koji su bili upereni protiv onih zajednica, koje su podržale novoizabranog predsednika Alassane Ouattara, snage privržene Gbagbou su ubile više od 3.000 civilna i silovale 150 žena i devojčica.

Nemilosrdno su napali demonstrante protiv državne televizije RTI (Radiodiffusion Télévision Ivoirienne) koja je bila pod kontrolom Gbagbove vlade, što je izazvalo nasilje protiv Ouattarovih grupa. Napadi su delovali kao da su bili dobro organizovani, široko rasprostranjeni i sistematski, ukazujući na navode da su Gbagbo i njegov uži krug izdavali naređenja.

Nakon četvoromesečnog krvoprolića, snage Ouattare, uz pomoć UN-a i Francuske, uhvatile su Gbagboa i prebacile ga u Hagu, 30. novembra 2011.

Civili prolaze pored vojnika koji su za Gbagboa u blizini predsedničke palače u Abiđanu
Civili prolaze pored vojnika koji su za Gbagboa u blizini predsedničke palače u Abiđanu

Suđenje Gbagbou možda je bilo revolucionarno. Kao što je tužilaštvo pouzdano izjavilo: "Lideri moraju shvatiti da nasilje više nije opcija u zadržavanju ili sticanju moći. Vreme nekažnjivosti nad tim zločinima je završeno".

Međutim, očekivanja pravde na suđenju su ubrzo isparila. Pre nego što je odbrana čak i predstavila predmet, optužbe su odbačene. Tužilaštvo je tokom 231 dana suđenja predstavilo 82 svedoka, podnelo je na hiljade dokaznih dokumenata, ali su sudije odlučile da je bilo nedovoljno dokaza kako bi se dokazalo da je Gbagbo bio direktno odgovoran za nasilje.

Ovaj monumentalni poraz tužilaštva podseća na oslobađajuću presudu bivšeg zamenika predsednika Centralnoafričke Republike, Jean-Pierra Bemba Gomboa. Bemba je bio osuđen za ratne zločine protiv čovečnosti, ali nakon žalbe, presuda je poništena.

Žalbeno veće je saopštilo da su određeni zločini za koje je Bemba bio osuđen van okvira činjenica i okolnosti iz opisa MKS statuta, te je stoga trebao biti oslobođen i za preostale optužbe. Za žrtve - to je bila poražavajuća odluka.

Iako se ove oslobađajuće presude mogu smatrati preprekom za pravdu, one takođe ističu zabrinutost kada je u pitanju održivost Suda. Uprkos važnim dostignućima, Međunarodni krivični sud ostaje u opasnosti.

Ovaj sud broji 124 država članica koje i pristaju na njegovu nadležnost. Međutim, neke od najvažnijih i najnaseljenijih država - SAD, Kina, Indija, Rusija, Izrael i Indonezija tek treba da ustupe nadležnosti suda. Triju ovih država su stalne članice Saveta bezbednosti UN-a.

Sjedinjene Države su posebno omalovažavale Sud. Dok su američke primedbe već godinama bile jasne, aktuelni savetnik za nacionalnu bezbednost John Bolton koristio je zapaljivu retoriku da MKS proglasi "nelegitimnim" i zapretio hapšenjem osoblja Suda ukoliko se pokrenu krivižne prijave protiv američke vojske i obaveštajnog osoblja za navodne ratne zločine počinjene u Avganistanu.

Bez pune podrške Saveta bezbednosti, nadležnost MKS će biti osporavana. Savet bezbednosti oglušio se na zahteve suda u pružanju pomoći u sprovođenju naloga za hapšenje. Sudan je dobar primer. Uprkos izvanrednim poternicama MKS-a za sudanskog predsednika Omara Al-Bashira, 33 države su odbile da ih sprovedu. Deset tih država su zemlje članice MKS-a.

Savet bezbednosti nije uradio apsolutno ništa da sankcioniše nesaradnju, uprkos Rezoluciji 1593 Saveta bezbednosti UN-a, koji poziva sve države na saradnju sa MKS-om u odnosu sa situacijom u Sudanu. Rezultat je da je Al-Bashir slobodno putovao skoro deset godina bez ikakvih posledica.

Još jedan izazov legitimnosti MKS-a dolazi iznutra. Tokom proteklih pet godina, Filipini, Burundi i Gambija su pokrenulei korake za povlačenje iz MKS-a (Gambija je nedavno promenila svoju poziciju). Ostali su, posebno Južna Afrika, razmatrali isto. Afrička unija je snažno kritikovala Sud zbog nesrazmernog fokusiranja na krivično gonjenje Afrikanaca.

Budući da je većina država članica upravo iz Afrike, pozivi Afričke Unije da napuste Sud su, u najboljem slučaju, uznemirujući. Sir Geoffrey Nice, britanski pravnik koji je vodio postupak protiv Slobodana Miloševića pred MKSJ-om, priznao je da ukoliko "Afrička unija napusti blok, to bi bio kraj za sud. Sud će umreti".

Sedište Međunarodnog krivičnog suda u Holandiji
Sedište Međunarodnog krivičnog suda u Holandiji

Konačno, godišnji budžet MKS-a od preko 170 miliona dolara podstiče na legitimne argumente da se taj novac može bolje iskoristiti u obnovi postkonfliktnih društava. Od svoj osnivanja, MKS je osudio manje od desetoro ljudi a oslobodio četvoricu i to sve po ceni većoj od milijardu dolara.

Sud ne pomaže sebi kada njegove sudije, koji već zarađuju bescarinsku šestocifrenu platu za manje od punog radnog vremena, zahtevaju retroaktivno povećanje od 26 odsto i povećanje penzija. U nekim državama već postoji pokret da se osigura nekažnjivost šefovima država u svim predmetima MKS-a.

Kbagbovo oslobođenje će ojačati tu poziciju. To treba da izazove duboko samoispitivanje tužilaštva u vezi strategija koje se odnose na istragu i optužbe. Tužilaštvo pokreće dnevni red Suda. U očima javnosti, njegovi neuspesi postaju neuspesi Suda.

* Dr Mark Ellis je izvršni direktor Međunarodne advokatske komore sa sedištem u Londonu

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG