Dostupni linkovi

Koga se boje zaštićeni svjedoci ratnih zločina?


Mirko Norac, arhivski snimak iz 2004. godine.

Prvi sudski proces za ratne zločine koji je Haški sud prepustio hrvatskom pravosuđu – suđenje generalima Rahimu Ademiju i i Mirku Norcu, optuženima za zločine nad Srbima u akciji Medački džep – suočava se s problemom svjedoka.

Prvi sudski proces za ratne zločine koji je Haški sud prepustio hrvatskom pravosuđu – suđenje generalima Rahimu Ademiju i i Mirku Norcu, optuženima za zločine nad Srbima u akciji Medački džep – suočava se s problemom svjedoka. Od 143 planirana, dosad je na Županijskom sudu u Zagrebu ispitano tridesetak, većina je izjavljivala da se ničega ne sjećaju ili da zločina nije bilo. Od 12 pozvanih sa srpske strane, zasad su se odazvala samo dvojica, koji su, uz još jednog časnika hrvatske vojske, jedini ustvrdili da je zločina bilo. Prvi od 28 svjedoka koji je danas trebao svjedočiti videolinkom, „nije pronađen“, pa se, nakon Karlovca i Splita, problem svjedočenja za ratne zločine u hrvatskoj ponavlja i na sudu u Zagrebu.

Zaštićeni svjedoci i iskazi videolinkom, potvrđena je praksa u razvijenim zemljama, ali u maloj Hrvatskoj je takav postupak u samim začecima, ističe odvjetnik i pravni stručnjak Slobodan Budak, pa su, unatoč obećanoj potpunoj zaštiti identiteta, svjedoci ipak uplašeni:

„Naše ozračje, atmosfera u Hrvatskoj još uvijek nije povoljna u tom smislu da je moguće, ne bez teškoća, ali da je moguće učinkovito suditi za ratni zločin počinjen recimo s hrvatske strane. Mislim da je istina da je to još uvijek izuzetno teško, a pitanje koliko je moguće.“

Predsjednica Centra za razvoj demokracije Semina Lončar:

„Svjedok, čije se svjedočenje preko videolinka danas najavljivalo, navodno nije pronađen. Mislim da je to samo izlika i da svjedoci-žrtve još uvijek nisu spremni da svjedoče o tim ratnim zločinima. Ili se ne osjećaju dovoljno sigurnim ili još uvijek državni sustav, odnosno Ministarstvo pravosuđa i ministarstva pravosuđa trećih zemalja koje surađuju na ovom predmetu, nisu razvili mehanizme suradnje i fleksibilnosti, niti garantiraju zaštitu svjedoku koji bi se pojavio u sudnici ili bi svjedočio preko videolinka. Mislim da su najviše u opasnosti pripadnici Hrvatske vojske koji bi svjedočili o tim zločinima jer im njihova savjest ne dopušta da ti zločini ostanu nekažnjeni. Jer, ni sudstvo još uvijek nije spremno, niti je sazrjelo za suočavanje sa zločinima, a pogotovo ne počinitelji i javno mnijenje.“

Predsjednica karlovačkog Odbora za ljudska prava Jelka Glumičić podsjeća na karlovačko suđenje Mihajlu Hrastovu za zločine nad srpskim rezervistima na Koranskom mostu 1991. godine, gdje su preživjeli svjedoci stigli tek na treće, ponovljeno suđenje:

„Predsjednik sudskog vijeća je rekao da su dobili pozive, ali se kao nisu odazvali i tako dalje. Na treće ponovljeno suđenje su sva trojica svjedoka došla. Jedan je došao čak iz Švedske. Na pitanje sudca kako je saznao za suđenje, objasnio je da je dobio poziv u poštanski sandučić. Dakle, sve je trebalo tri puta ponoviti i stvar dovesti do usijanja da bi se ti svjedoci pozvali. Naravno da se svjedoci boje. Kako se ne bi bojali kad se naši optuženi za ratne zločine veličaju kao heroji, publika na suđenju glasno navija za optužene i tako dalje. Međutim, kad se stvarno želi, to se može.“

Za razliku od sramotnih suđenja optuženima za ratne zločine u Splitskoj „Lori“ i na Koranskom mostu u Karlovcu, najnovije suđenje u Zagrebu optuženim hrvatskim generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić naziva bitnim napretkom:

„Mislim da stvari idu nabolje. Ovo oko ovih svjedoka ne bi trebala biti greška suda. Mislim da bi se odvjetništvo trebalo pobrinuti da osigura svjedoke optužbe.“

Za mnoge svjedoke sa srpske strane utvrđeno je da im je adresa nepoznata, pa im poziv nije ni uručen. Odvjetnik Anto Nobilo kaže da ne brani hrvatsko Državno odvjetništvo, koje je bilo dužno osigurati svjedoke optužbe, samo pojašnjava:

„Meni se čini da srpsko tužiteljstvo Specijalnog suda za ratne zločine prilično dobro radi. Međutim, oni vjerojatno te zahtjeve prebacuju na lokalnu policiju. To je odraz nesređene pravne situacije među država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije.“

O atmosferi u kojoj se odvijaju suđenja za ratne zločine govorio je i današnji svjedok na suđenju u Zagrebu – Mile Kosović, ratni zapovjednik gospićkih domobrana, koji je nakon akcije „Medački džep“, zajedno s generalom Ademijem, smijenjen, kako bi se, prema njegovom iskazu, „smirila međunarodna javnost“, a zauzvrat je promaknut u viši čin i dodijeljen mu je stan u Zagrebu, ali uoči svakog svjedočenja doživljava, kaže, razne pritiske:

„E sad, ja ne znam da li je to baš svaki put slučajno. Evo, slučajno, sad imam u torbi upozorenje da se u roku od 15 dana na miran način iselim iz stana. Ja ne znam kako to da protumačim i kako je to sve baš slučajno.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG