Dostupni linkovi

Marjanović: Ponavljamo istu grešku prema mladima u BiH


Budućnost i ovog regiona i Evrope je u jakom obrazovnom sistemu: Damir Marjanović

Univerzitetski profesor Damir Marjanović, rektor Internacionalnog Burch univerziteta, jedan od pokretača Građanske inicijative „Socijaldemokrati“ i bivši ministar u Vladi Kantona Sarajevo, govori o svojoj novoj funkciji, o istraživanjima iz oblasti genetike, o „izgubljenoj“ ideji socijaldemokratije te o stanju u obrazovnom sistemu.

RSE: Više od mjesec dana ste rektor Internacionalnog Burch Univerziteta, dijela Bosna Sema obrazovnih institucija, koje zvanična politika Turske povezuje sa terorističkom orgnizacijom FETO. Da li ste nakon što je vijest objavljena, morali objašnjavati zbog čega ste preuzeli ovu poziciju?

Marjanović: Mislim da nije bilo nikakve pretjerane potrebe, iako je to medijski bilo tako postavljeno. Prethodni vlasnici Bosna Sema institucija su na određen način bili povezivani sa nekom političkom opcijom u Turskoj, koja trenutno nije na vlasti, koja je više vezana za jednog od bivših lidera, Fetulaha Gulena.

Sada su došli novi vlasnici – jedna američka kompanija. Meni su ponudili posao rektora Univerziteta, koji ima fenomenalan potencijal – govorim o znanstvenom i obrazovnom potencijalu. Ja ga volim usporediti, iako to zvuči pjesnički, s jednim jako dobrim brodom koji je na uzburkanom moru, sa odličnom posadom i vrijednim putnicima.

Očekujem da ćemo 2017. godine ponuditi i tzv. duple diplome sa barem dva ili tri univerziteta iz Amerike i Evrope. I ne, ako mene pitate, to nije nikakva teroristička organizacija. Bar ne, koliko ja znam. I ne, ja nisam terorista, kako sam odgovorio na pitanje jednog Vašeg kolege.

RSE: Da li vam pozicija rektora, dozvoljava rad na drugim Univerzitetima odnosno fakultetima? Nastavljate li s istraživačkim radom u oblasti genetike?

Marjanović: Posljednjih petnaest, šesnaest godina uvijek sam imao tu sreću i priliku da radim na više institucija, nekada i paralelno. Radno vrijeme koje je četrnaest, petnaest sati dnevno to mi je dozvoljavalo. S druge strane, svoj znanstveni dio, jedan dio svojih znanstvenih aktivnosti, realiziram kroz suradnju sa kolegama iz Hrvatske, iz Zagreba. Genetička istraživanja se nastavljaju. Ona već petnaestak godina napreduju.

RSE: Kako ste zadovoljni ostvarenim rezultatima?

Marjanović: Odlični su rezultati. Ono što je postignuto, s obzirom na uvjete u kojima radimo, jednostavno bi bilo neskromno reći da smo nezadovoljni. Bosna i Hercegovina je mala država, genetički izuzetno zanimljiva, i sa humanog, i sa animalnog i sa biljnog genofonda i mislim da ima još mnogo toga da se istraži. Prije petnaestak godina, kada smo započeli molekularnu genetičku fazu, oslanjali smo se na istraživanja koja su proveli naši profesori, Hadžiselimović, Ljubomir Berberović, Avdo Sofradžija.

Uvažavajući njihov koncept i njihov način istraživanja, od samoga starta smo molekularna genetička istraživanja prvenstveno postavili da su to znanstvena istraživanja. I nismo dozvoljavali da nam se na neki način, medijske transformacije naših informacija upletu i da nas odvedu u nekom drugom pravcu. Mislim da je to jedan od osnovnih modela u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i regionu – da genetičari moraju biti znanstvenici, prije svega, ali nije zgorega tu znanost približiti javnosti, medijima, svima onima koji su zainteresirani, s tim što nikada ne smije da se pređe granica dobrog ukusa.

BiH je divna heterogena populacija čiji je genetički diverzitet izuzetno velik: Marjanović
BiH je divna heterogena populacija čiji je genetički diverzitet izuzetno velik: Marjanović

RSE: Ipak su se javljala različita tumačenja rezultata genetičkih istraživanja, bilo je i zloupotreba, jer su se uglavnom izvlačili zaključci o hrvatskim, bošnjačkim i srpskim genima, odnosno tražile su se razlike među njima. Da li ste to mogli spriječiti?

Marjanović: To nije naš zadatak. Izgubili bi, priznali bi poraz da smo se upleli u tu priču. Mi smo posljednjih 15 godina sve rezultate prezentirali na isključivo znanstveni način. I svaki puta kada bi se pojavila neka anomalija – u javnosti, u medijima, na facebooku, na portalima, na forumima, mi smo reagirali jer to moramo kao znanstvenici. U krajnjem, mi nismo tu da sprječavamo ljude da kreiraju svoje mišljenje na osnovu znanstvenih činjenica.

Što se tiče razlika, evo, Vi i ja smo različiti, naše obitelji su različite, Vaš i moj haustor su različiti.... ali te razlike nisu statistički značajne i ne možemo govoriti da smo iz dvije genetički različite populacije.

BiH je divna heterogena populacija čiji je genetički diverzitet izuzetno velik. Jednostavno, takva nam je pozicija. Ovdje su u proteklim desetinama hiljada godina prolazile različite populacije i svi su ostavili dio svog genetičkog materijala. Kad mi ispitujemo genetički materijal, ispitujemo genom koji je star milionima godina, a kada ispitujemo genetički marker, ispitujemo mutacije koje su se desile prije 7.000, 10.000 ili 20.000 godina. To su sve stare kategorije, mnogo starije nego što su nacije.

I, stalno ponavljam, genetika ne negira nacije. Ali isto tako, genetika se ne bavi nacijom, ona se bavi populacijom. Jednostavno, populacije i nacije na ovim prostorima nisu ista kategorija. To su kruške i jabuke.

RSE: S polja nauke prebacujemo se na politiku, jer ste Vi jedan od osnivača pokreta „Socijaldemokrati IGG“ (Inicijativa grupe građana). Kakav je to oblik političkog angažmana?

Marjanović: Mi smo grupa građana, pokret ljudi koji su univerzalno lijevo orijentirani i koji su shvatili da je u BiH u posljednja dva desetljeća ideja ljevice malo pobjegla pa čak i postala malo strana. Osjetili smo da su ljudi izgubili povjerenje u lijevu ideju. Ne govorim o strankama, ili o instutucionalnim predstavnicima ljevice, govorim samo o tome da ljudi, pa i mi sami, preispitujemo šta je to ljevica u 21. vijeku?

Na koji način ljevica u BiH treba da se fokusira i da se vrati na prave staze? Jer, jedno društvo koje izgubi sistem solidarnosti, jednakosti, ravnopravnosti, društvo koje izgubi modele u kojim bi država trebala da zaštiti svakog pojedinca i osigura njegova prava, onda to društvo nema budućnosti.

U protekla dva desetljeća djelovanja stranaka koje su se nominalno označavale kao lijeve stranke, zbog njihovog koketiranja s nacionalističkim ili strankama desnice, mislim da se ideja ljevice izgubila.

RSE: Ima li ambicija da Pokret preraste u političku partiju?

Marjanović: Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka. Ali ako budemo to morali, vjerujte da imamo snage i znanja i mudrosti da to uradimo. Ipak, stvaranje još jedne političke stranke koja će ispunjavati procente, boriti se da uđe u Parlament, koja će sklapati formalne i neformalne koalicije, koja će biti bazirana na tome da neko ostane na vlasti - mislim da to BiH ne treba. Ovoj državi je, posebno u oblasti lijevo orijenetiranih ideja, ljudi i politike, potreban pokret otvoren za sve, koji – ako smatraju da su ljevičari, mogu da se pridruže i preuzmu dio odgovornosti.

U posljednjih dvadeset godina obrazovanjem se niko nije ozbiljnije bavio. Ili, bavio se onoliko koliko mu je trebalo za dnevnu politiku: Marjanović
U posljednjih dvadeset godina obrazovanjem se niko nije ozbiljnije bavio. Ili, bavio se onoliko koliko mu je trebalo za dnevnu politiku: Marjanović

RSE: Kao univerzitetskog profesora moram Vas pitati, kako vidite situaciju u obrazovanju? U reformskoj agendi koja bi BiH trebala dovesti do članstva u EU, obrazovanju se daje nedopustivo malo prostora...

Marjanović: Posljednjih nekoliko zemalja koje su ušle u Evropsku uniju, poglavlja koja su se prva otvarala i zatvarala, bila su obrazovanje, kultura i nauka. Ja mislim da će to biti najteža poglavlja za Bosnu i Hercegovinu. U protekla dva desetljeća, između ostaloga zbog disbalansa u politici, zbog neprincipijelnosti u pojedinim pristupima rješavanja problema obrazovanja, dnevnopolitičkom infiltriranju lažnih problema obrazovanja - mislim da je obrazovanje došlo na niske grane u BiH...

Ključni razlog je što se u posljednjih dvadeset godina, obrazovanjem niko nije ozbiljnije bavio. Ili, bavio se onoliko koliko mu je trebalo za dnevnu politiku, da se podvuku različitosti, da se na neki način stalno naglašava šta je nemoguće a ne šta je moguće. Nismo imali ozbiljnu reformu obrazovanja, Bolonja ili bolonjski sistem obrazovanja uveli su se preko noći, devetogodišnje obrazovanje se nije u isto vrijeme uvelo u svim dijelovima BiH. Pitam se - da li nama ustvari treba toliko fakulteta? Zašto se ne razvija zanatsko srednjoškolsko obrazovanje? Nema odgovora...

RSE: Kada je po Vašem mišljenju obrazovanje u centru pažnje?

Marjanović: Najčešće kada se govori o dvije škole pod jednim krovom, o nekim neustavnim kategorijama, kao što je Federalno ministarstvo obrazovanja na kojeg se troše ogromni novci, kada se govori o nenadležnosti, kada se govori o brojnim ministarstvima… Obrazovni sistem je ogledalo onog što se dešava u društvu.

Nedavno sam razgovarao s nekim diplomatskim predstavnicima u BiH i rekao sam da je za budućnost BiH važno promijeniti - obrazovanje. Njihov komentar je bio da će se rezultati čekati desetljećima. A, moj odgovor je bio - da, ali da ste 1996. godine zajedno sa bh. vlastima radili na tome, danas ne bi imali problem ni sa korupcijom, ni sa odlukama Ustavnog suda koje se ne sprovode, ni sa zagađenjem zraka, ni sa lošim rezultatima PISA testova, niti sa demografskom strukturom bh. populacije, koja je očajna, jako stara populacija'. Znači, ključ svega je obrazovanje.

RSE: Kad ste pomenuli demografsku strukturu BiH, ona će biti sve lošija jer mladi i dalje odlaze ili planiraju odlazak. Kako Vi vidite odnos bh. društva prema mladoj generaciji koja bi trebala biti ključ razvoja, napretka, itd?

Marjanović: Ponekad se ponavljam, ali nije mi žao – ponavljanje je majka znanja. Mi mlade zovemo samo kad treba da glasaju, kad treba da lijepe plakate pred izbore i kad treba da ratuju. To se desilo meni i mojoj generaciji. Mi sada ponavljamo istu grešku prema ovim generacijama. Kad treba da ih saslušamo, tad su nam divni, krasni, pomilujemo ih po kosi, kažemo da su budućnost ove države i da ćemo sve uraditi za njih. I nikad ništa ne uradimo.

Govorim u prvom licu množine jer i ja spadam u tu generaciju. Kada se prave izborne liste, mladi se stavljaju da popune broj, eventualno se ubace na neko mjesto, kasnije na neku nebitnu poziciju. Mladi moraju da shvate da im se ništa neće pružiti na dlanu, da će morati za svaku riječ, za svaku poziciju, za svaku ideju da se izbore. Nažalost, kroz obrazovni sistem ih ne učimo da se bore nego da budu poslušni, da ponavljaju naše riječi.

I, opet se vraćam na obrazovanje - i položaj mladih, i razvoj ovoga društva i budućnost Bosne i Hercegovine, i budućnost, u krajnjem slučaju, i ovog regiona i Evrope, jednostavno je u jakom obrazovnom sistemu. I na tome se mora insistirati. Sve ostalo je manje bitno.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG