Laboratoriji u Bosni i Hercegovini (BiH) itekako dobro rade svoj posao, sa znanstvene i stručne strane, a to što nam se testovi ne priznaju ni u Njemačkoj, a ni u Sloveniji, pitajte naše političare, kaže između ostalog u intervjuu za TV Liberty Radija Slobodna Evropa Damir Marjanović, profesor genetike i bioinženjeringa na Burch univerziteta u Sarajevu.
Dodaje da nema naučnog osnova zbog kojeg se PCR testovi na korona virus ne bi mogli raditi i u privatnim laboratorijama u BiH.
RSE: Jesu li testovi na korona virus u BIH jednako vrijedni kao oni koji se rade u zemljama Evropske unije?
Marjanović: Neka mi ne zamjere kolege iz Evropske unije, ali Bosna i Hercegovina je više puta dokazala da genetičke testove mnogo bolje radi od mnogih zemalja Evropske unije. Prisjetit će se neke zemlje EU prije desetak godina, kada nisu bili u mogućnosti da testiraju neke, recimo, stare uzorke kostiju iz Drugog svjetskog rata, da su im Bosanci i Hercegovci tako nešto radili.
Bit ću iskren i nadam se da neću zvučati previše bahato i previše patriotski, probosanski nastrojeno, ali vjerujte, laboratoriji u Bosni i Hercegovini itekako dobro rade svoj posao, sa znanstvene i stručne strane, a to što nam se testovi ne priznaju ni u Njemačkoj, a ni u Sloveniji, pitajte naše političare i pitajte ljude koji bi trebali da tako nešto isprave.
Balkan: Testiranje na korona virus i putovanja
RSE: Zbog čega se u Bosni i Hercegovini testovi ne rade u privatnim klinikama? Postoji li za to naučno opravdanje?
Marjanović: Ne, ne postoji nikakvo naučno opravdanje. To je jedna zakonska uredba koja je, po meni, prevaziđena i koju Vlada Federacije treba u potpunosti da izmijeni. Ja se u potpunosti slažem da svi laboratoriji koji rade ta testiranja moraju da ispune znanstvene i stručne kriterije, pa čak i nivoa akreditacije, koji su neophodni, a ta podjela na privatno i državno po meni je nonsens. Ovdje se prvenstveno poziva na zvanične zdravstvene ustanove, tako je dato u nekom pojašnjenju.
Mislim da su se ljudi koji su to pisali pozivali na stari zakon, nisu prepoznali molekularno-genetičke metode koje bez ikakvih problema mogu da se sprovode i u privatnim laboratorijima koji postoje u Bosni i Hercegovini, koji, koliko je meni poznato, itekako ispunjavaju sve uvjete i mogu dati jako dobre i validne rezultate.
RSE: Zbog čega pojedine države ne žele jedan ili drugi test?
Marjanović: PCR testom se dokazuje prisustvo virusa, a serološkim testom se dokazuje odgovor organizma ka virusu, koji u biti može biti različit. PCR test je metoda koju mi zovemo zlatnom metodom. Ona se već od samog starta pojave korona virusa, ali i mnogih drugih virusa koristi za detekciju. Mislim da je u ovom momentu i senzitivnija i senzibilnija, ako ćemo iskreno.
Mislim da serološki testovi imaju svoju budućnost u nekoj drugoj primjeni, ali mislim da još uvijek malo kaskaju, i po svojoj optimizaciji sa stanovišta primjene i tačnosti, i ove senzitivnosti i senzibilnosti, tako da mi je sasvim logično da se u ovom momentu traži primarno PCR test. Za njega govorimo o 98-99 posto laboratorijski da je tačan.
RSE: Grupa naučnika u Sarajevu uspjela je da izoluje virus. Među njima ste i vi. O čemu je tačno riječ?
Marjanović: To su dva odvojena procesa i hvala vam što postavljate to pitanje. Moja uloga je tu bila relativno mala, ja sam tu samo kao genetičar koji je pomagao kolege, i Konjhodžiću i njegovoj mladoj ekipi, predvođeno mojom doktoranticom Lanom, gdje smo mi sekvencirali virus iz uzoraka pacijenata. Dobili smo jedan dobar virus, dvije sekvence smo dobili na taj način, a dvije sekvence su dobile kolege sa Veterinarskog fakulteta. Kolega Teufik Goletić zajedno sa kolegom Nihadom, ne samo da su sekvencirali, nego su uspjeli i da izoliraju virus i tako ga ostave u životu i pripreme ga za neka dalja istraživanja.
Mi smo napravili jedan zajednički tim, podijelili smo uloge, bitne uloge su odigrale profesorica akademkinja Mirsada Hukić i Akademija nauka BiH, koja je na neki način obezbijedila sve te uzorke i jedno lijepo okruženje da taj tim radi. Podaci su tu, oni su unešeni u bazu podataka, znanstveni rad je pripremljen, stavljen u bazu podataka i mislim da je poslan u neki od znanstvenih časopisa. Sada čekamo odgovore i šta trebamo još korigirati. To je fini naučni uspjeh i kada bih vam rekao da nismo imali nikakvu potporu državnih institucija, da smo se otprilike sami snašli u toj cijeloj priči – to je samo dokaz da genetički laboratoriji u Bosni i Hercegovini znaju raditi mnogo zahtjevnije stvari nego jedno obično genetičko testiranje prisustva virusa.
RSE: Šta dalje očekujete da taj naučni tim u Bosni i Hercegovini može da uradi?
Marjanović: Dalje se može istraživati kako se taj virus širi u okviru humane populacije i koliko, recimo, bh. populacija genetički predisponirana za razvijanje određenog simptoma. Postoje različite zanimljive hipoteze da su recimo istočnoevropske populacije malo lakše podnijele, da je relativno manji broj u odnosu na zapadnoevropske populacije, ovih težih simptoma, pa je onda priča o BSG, priča o nekim genetičkim varijacijama, itd, itd. Eto, to je nešto što će jedan dio ekipe ponovo da ispituje.
Drugi dio ekipe, koliko znam, kolege sa terena će zanimati da li se taj korona virus može širiti unutar jednoga pula kućnih ljubimaca, što je izuzetno bitno. To je sad zanimljiva priča gdje će kolege sa terena da prate taj korona virus da li se sa čovjeka može vratiti u animalni dio, u animalni spektar nama bliske životinje itd.
Veliki broj je mogućnosti za sve, ali da budem iskren, sad ću reći nešto što nimalo znanstveno ne zvuči, koliko para, toliko muzike. Koliko budemo mogli da radimo i koliko budemo imali potporu, mi ćemo i raditi. Normalno, postoje limiti naše dobre volje, entuzijazma i resursa koje mi sami možemo sebi da priuštimo. Aplicirali smo i aplicirat ćemo za neke državne projekte. Možda će država tu imati više sluha.
