Dostupni linkovi

Lapsli: Priznanje je ključ ka ozdravljenju društva


Majkl Lapsli
Majkl Lapsli
Anglikanski svećenik Majkl Lapsli, borac protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici, odabravši da ne izda ljudskost, platio je visoku cijenu - ostao bez obje šake i oka od pisma bombe koja mu je iz ove zemlje poslata dok je boravio u izgnanstvu.

Saradnik i saborac Nelsona Mendele, kojeg su zbog činjenice da kao bijelac pomaže borbu protiv aparthejda smatrali izdajnikom rase, govori o pomirenju i načinima kako prevazići mržnju i kako izaći iz kruga u kome se smjenjuju žrtve i počinitelji.

Priznanje onoga što se dogodilo, ključ je koji vodi ka ozdravljenju društva i oslobađa iz vrtloga u kome se žrtve smjenjuju kao potlačeni i tlačitelji, smatra Lapsli. Kroz priču o borbi protiv aparthejda, Lapsli govori o temeljnim principima i dilemema prilikom suočavanja s najbolnijim pitanjima postkonfliktnog društva:

„Dan nakon što je Nelson Mendela izabran za predsjednika nije bio ništa drugačiji nego prethodni. Zato što smo stvorili monstruozno društvo. I to smo ga stvarali nekoliko stoljeća. Osnovno je pitanje kako stvoriti drugačije društvo. Suočili smo se s dva velika pitanja. Prvo – kako zadovoljiti osnovne potrebe našeg naroda za vodom, strujom, obrazovanjem, zdravstvenom njegom i socijalnom i ekonomskom skrbi koju nacija treba. I drugo divovsko pitanje bilo je kako se nositi s onim što smo jedni drugima uradili. Kako se nositi s onim što je ostalo u nama kao posljedica puta naše nacije. Željeli smo okrenuti stranicu istorije, ali ona je bila isuviše teška. Nismo je mogli okrenuti dok je najprije ne pročitamo. Shvatili smo da mora postojati priznanje onoga što smo jedni drugima uradili. Na svim stranama. Tako se nismo morali suočiti samo s onim što nam je aparthejd uradio već smo morali da prihvatimo i da smo mi koji smo se borili protiv aparthejda kršili ljudska prava. Borili smo se za pravdu, ali smo isto tako kršili osnovna prava. I mi smo mučili.“

Prošlost neće otići

Majkl Lapsli
Jedini način na koji nacija može ozdraviti jeste priznanje i da se na osnovu istine stvore temelje na kojima će započeti proces liječenja, te se tako osloboditi otrova koji je posljedica puta koji su ljudi odabrali. Na pitanje kako spriječiti da se negativne stvari iz istorije ponavljaju, Lapsli kaže:
Jedno od važnih pitanja u našem društvu nije ono o čemu ljudi govore nego ono o čemu šute. Jer ukoliko postoje značajna polja šutnje, to bi mogla biti mjesta koja trebaju i najviše liječenja.

„Jedno od važnih pitanja u našem društvu nije ono o čemu ljudi govore nego ono o čemu šute. Jer ukoliko postoje značajna polja šutnje, to bi mogla biti mjesta koja trebaju i najviše liječenja.“

Jedna od poruka koju je Lapsli uputio bh. društvu, koje jednim dijelom ne priznaje ni najstrašniji zločin genocida koji se dogodio, jeste da prošlost neće otići:

„Možete je zakopati, ali i dalje će progoniti i inficirati društvo sve dok ponovno ne uskrsne u svom najgorem obliku. Mislim da istorija s kojom se ne suočimo uvijek prijeti ponavljanjem. Mislim da je glavno pitanje kako se ponašamo danas da spriječimo genocid koji se može dogoditi sutra. Jer ako su ljudi ispunjeni mržnjom i gorčinom, žrtve jedne generacije mogu postati mučitelji druge.“

Stoga je najvažnije od svega suočiti se sa istinom, javno i na svim stranama. Tek nakon priznanja moći će se okrenuti nova stranica istorije. Jer najgore, iako najpopularnije od svih istorijskih rješenja, jeste krenuti od prazne stranice i praviti se kao da se ništa nije dogodilo, smatra Lapsli. Tako krug iznova započinje.
XS
SM
MD
LG