Dostupni linkovi

Konačno se kreće s LNG terminalom na Krku


Ukupna cijena izgradnje terminala je 363 milijuna eura

Energetski projekt o kojem se govori decenijama – terminal za ukapljeni plin na Krku - konačno je ušao u fazu realizacije. Europska unija odobrila je 102 milijuna eura nepovratnih sredstava, što je nešto manje od trećinu potrebnih sredstava za njegovu izgradnju. Očekuje se da će terminal biti pušten u rad za dvije i po godine.

Pola ukupnih troškova studija i 30 posto troškova radova - ukupno 102 milijuna eura bespovratnih sredstava - odobrila je Europska unija za postavljanje plovećeg terminala za ukapljeni plinu Omišlju na Krku, na lokaciji pristaništa nekadašnjeg petrokemijskog giganta Dine.

„Projekt se trenutno nalazi u postupku konačnog odabira strateškog ulagača i provedbe obvezujuće faze postupka za zakup kapaciteta samog terminala. U 2019. očekuje se kraj izgradnje i tada možemo početi konzumirati benefite“, kaže državni tajnik za energetiku Ante Čikotić.

Ukapljeni plin je prirodni plin kojeg u svijetu ima u izobilju i koji se doprema posebnim tankerima, na stacionarnom ili plovećem terminalu vrši se replinifikacija i plin se onda plinovodima šalje krajnjem korisniku. Prvotni plan bio je izgradnja stacionarnog terminala, ali je najam broda-terminala brža i jeftinija varijanta.

Ukupna cijena izgradnje terminala je 363 milijuna eura, gdje će sudjelovati hrvatska država, ali i strani ulagači. Hrvatski premijer Andrej Plenković primio je pred koji dan predstavnike državne tvrtke LNG Hrvatska i potencijalne strane partnere – konzorcij u kojem su španjolski Enagas, luksemburški Marguerite te partneri iz Litve (Klaipedos Nafta), koji su zainteresirani za investiranje u LNG terminal u Omišlju.

Hrvatska sama pokriva 60 posto svojih potreba za energijom, a ostalo se uvozi. Postojećim plinovodima i naftovodima Hrvatska može dopremati samo rusku naftu i plin, a kada se ostvari još jedan dobavni pravac, očekuje se pojeftinjenje plina za krajnje korisnike i za 30 posto, kao što se desilo primjerice u Litvi.

“Tržište će samo regulirati cijene. Mi u Hrvatskoj imamo jednog našeg proizvođača – INU, imamo uvozni plin i sada ćemo imati još jedan dobavni pravac. To je sigurno dobra prilika da se spusti dobavna cijena plina, jer nama nije važno hoće li te molekule plina doći iz Australije, Amerike, Kanade, Katara, Rusije ili negdje s Mediterana. Važno je da taj plin bude dostupan i tržište će sigurno odreagirati”, kaže Čikotić.

Hrvatska sama pokriva 60 posto svojih potreba za energijom, a ostalo se uvozi
Hrvatska sama pokriva 60 posto svojih potreba za energijom, a ostalo se uvozi

Druge države u okruženju u sličnom su ili još slabijem položaju što se tiče ovisnosti o jednom jedinom dobavljaču, pa su već izrazile interes za plinom koji bi stizao do Omišlja.

“U prvoj fazi aplicirano je iz našeg bližeg i daljeg susjedstva, naravno uz prisutnu domaću komponentu. U obavezujućoj fazi to će se nadam se potvrditi, a možda i povećati količine s kojima se računa. Važno je ovdje reći da će upravo ti zakupci određivati izvor plina, odnosno otkuda će taj plin doći. Hrvatska će raditi samo uslugu spremanja i regasifikacije plina, uslugu terminala”, navodi direktor tvrtke LNG Hrvatska Anton Kranjčec.

Izgradnja LNG terminala na Krku je specifičan energetski projekt, po tome što mu se – ako se bude poštovalo najviše standarde - ekolozi ne protive. Ekološki aktivist iz udruge “Eko-Kvarner” i nezavisni vijećnik u Općinskom vijeću općine Omišalj Vjeran Piršić kaže za RSE kako je važno ovaj projekt iskoristiti kako bi se dekontaminiralo okolni teren, na kojem su godinama bila postrojenja kemijske industrije DINA - Petrokemija, kasnije DIOKI-ja.

Država sada plaća čuvare u tom napuštenom kompleksu kojem je posljednji vlasnik Robert Ježić poznat iz afere “Sanader– INA-MOL”. Također, projektima njegovu potporu ako se za vraćanje plina iz tekućeg u plinovito stanje bude koristilo plin sa broda.

“To su relativno mala izgaranja i to će biti sasvim prihvatljivo. Ako pak budu koristili more, odnosno temperaturu mora, imat ćemo obrast algi i školjki na ventilima, dakle imat ćemo sigurno varikinu koja će se bacati u more i imat ćemo pothlađivanje mora. Zaključno – ovaj projekt može za nas na Kvarneru biti izuzetno povoljan ako makne velike zagađivače kao što je rafinerija nafte u Urinju pored Rijeke koja koristi naftu, ako makne tamošnju termoelektranu koja također koristi naftu, ako se napravi dekontaminacija i dekomisija Petrokemije i ako ne budu koristili temperaturu mora za replinifikaciju”, zaključuje Piršić.

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG