Pored države i kompanija, stečaj ili lični bankrot mogu proglasiti i građani. Upravo bi proglašenje ličnog bankrota, smatraju stručnjaci, mogao biti posljednji spas za sve veći broj zaduženih građana i jedini izlaz iz dužničkog ropstva. Domaći ekonomisti preporučuju uvođenje ličnog bankrota, koji bi u BiH mogao početi sa primjenom 2013. godine.
Sarajlija Adis Misirlić 2005. godine podigao je hipotekarni kredit za kupovinu stana. Prošle godine ostao je bez posla i tada je nastao problem.
„Nisam bio u mogućnosti da vraćam. Zakasnio sam nekih četiri, pet, šest rata. Onda je došla opomena za raskid kredita, odnosno da banka uzima moj stan - ustvari nije moj čim je pod hipotekom. I ja sam nedavno našao neko rješenje - jedan moj prijatelj mi je izašao u susret, platio moja dugovanja. Znači stan ide njemu, ja sam opet ostao bez stana. Imam soluciju da, ukoliko dođem do novca, isplatim njega i da opet ja nastavim da vraćam taj kredit. Drugim riječima, trenutno sam na cesti, recimo tako“, priča on.
Adis je dug banci uspješno vraćao pet i pol godina.
„Tad sam podigao kredit od 45.000 na 20 godina. Otprilike nešto manje od 30.000 sam vratio. Glavnica je i dalje 41.000, a ukupni dug je 78.000, što znači da se vrati oko 115.000, skoro tri puta, jer je kamata preko 10 posto“, navodi Adis.
Slučaj Adisa Misirlića mogao bi se i drugačije riješiti da u Bosni i Hercegovini postoji mogućnost ličnog bankrota. U razvijenim zemljama taj se mehanizam koristi kao pomoć ili podrška samom dužniku.
„Za građane proglašenje ličnog bankrota znači na neki način novi početak i to je i smisao ovog instituta - u smislu ako osoba se zaduži do te mjere da ne može da vraća dugove, onda je dosta zemalja uvelo taj inistitu da da omogući osobi ili porodici koja se zadužila da na neki način počnu iznova, odnosno da se nađe mehanizam kako da ta osoba vrati dugove“, kaže Miloš Todorović iz Udruženja ekonomista RS.
Američki i njemački model
Ukoliko dužnik ostane bez posla, razboli se ili razvede i nije u mogućnosti da vraća dug, on ili njegov žirant mogu pokrenuti proceduru za lični bankrot, kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Fikret Hadžić.
(TV Liberty: Zamke novog početka)
„To podrazumijeva vrlo često da se blokira imovina dužnika, da se proda dio imovine koji se može prodati na samom tržištu, a da za ostatak duga se praktično ide na jedan sistem gdje će dužnik živjeti vrlo skromno, ostaviće mu se, recimo, jedna trećina njegovih primanja, njegove redovne plaće itd., i nadziraće se njegovi prihodi i njegovi rashodi, da bi se u nekom periodu od tri do pet ili 10 godina došlo u situaciju da dužnik izmiri obaveze prema povjeriocu, znači s jedne strane da se oslobodi dugova, i s druge strane da se namire ti troškovi“, objašnjava Hadžić.
Institut ličnog bankrota razlikuje se od države do države. Prema mišljenju profesora Hadžića, Bosni i Hercegovini bi, zbog specifične ekonomske situacije, najviše odgovarala kombinacija američkog i njemačkog modela ličnog bankrota.
„Američkog koji je nešto liberalniji i njemačkog koji je vrlo striktan - praktično kad neko uđe u privatni stečaj, onda je to jako velika sramota za njega kao osobu, bilježe se podaci o njemu, nemogućnost pristupa izvorima finansiranja itd. Znači, moguće da će biti jedna od kombinacija. Naravno, treba voditi računa o tome da se negativni efekti ili mane tog procesa pokušaju izbjeći i da se ono što je dobro ugradi u te zakone“, smatra on.
U Bosni i Hercegovini nema pouzdanih podataka koliko bi građana moglo, kad bi imali tu mogućnost, proglasiti lični bankrot. Miloš Todorović iz Udruženje ekonomista RS-a smatra da je situacija slična kao u susjednim zemljama.
„Recimo, u Hrvatskoj se ta cifra kreće u ovom trenutku negdje između 35 i 50 hiljada. Njihove su pretpostavke optimističke 35, a pesimističke 50 hiljada. Ako znamo da smo mi država koje je nešto malo manje brojna od Hrvatske, ali isto tako i da smo zaduženi, da su plate manje, a da je stepen zaduženosti zaista veliki, sigurno ta cifra nije manja od te kojom barata Hrvatska – znači negdje između 30 i 50 hiljada je vrlo realan broj“, procenjuje Todorović.
Udruženje banaka BiH podržava uvođenje takvog mehanizma za vraćanje duga.
Samir Lačević, iz Udruženja, upozorava da je lični bankrot za građane bolan proces.
„Mi u bankarskoj zajednici pozdravljamo tu inicijativu za uspostavljanje institucije ličnog bankrota. Inače, sve ono što će unaprijediti zaštitu potrošača, mi to pozdravljamo. Međutim, mi moramo biti svjesni činjenice da mi u BiH nemamo te tradicije - i treba malo vremena dok se na jedan takav institut naviknemo“, navodi Lačević.
Ukoliko bi se stvorila pravna mogućnost za opciju ličnog bankrota, bh. ekonomisti poručuju da je neophodno urediti imovinske registre i stvoriti bazu podataka kako bi se utvrdila imovina dužnika i spriječila moguća zloupotreba.
Sarajlija Adis Misirlić 2005. godine podigao je hipotekarni kredit za kupovinu stana. Prošle godine ostao je bez posla i tada je nastao problem.
„Nisam bio u mogućnosti da vraćam. Zakasnio sam nekih četiri, pet, šest rata. Onda je došla opomena za raskid kredita, odnosno da banka uzima moj stan - ustvari nije moj čim je pod hipotekom. I ja sam nedavno našao neko rješenje - jedan moj prijatelj mi je izašao u susret, platio moja dugovanja. Znači stan ide njemu, ja sam opet ostao bez stana. Imam soluciju da, ukoliko dođem do novca, isplatim njega i da opet ja nastavim da vraćam taj kredit. Drugim riječima, trenutno sam na cesti, recimo tako“, priča on.
Adis je dug banci uspješno vraćao pet i pol godina.
„Tad sam podigao kredit od 45.000 na 20 godina. Otprilike nešto manje od 30.000 sam vratio. Glavnica je i dalje 41.000, a ukupni dug je 78.000, što znači da se vrati oko 115.000, skoro tri puta, jer je kamata preko 10 posto“, navodi Adis.
Slučaj Adisa Misirlića mogao bi se i drugačije riješiti da u Bosni i Hercegovini postoji mogućnost ličnog bankrota. U razvijenim zemljama taj se mehanizam koristi kao pomoć ili podrška samom dužniku.
„Za građane proglašenje ličnog bankrota znači na neki način novi početak i to je i smisao ovog instituta - u smislu ako osoba se zaduži do te mjere da ne može da vraća dugove, onda je dosta zemalja uvelo taj inistitu da da omogući osobi ili porodici koja se zadužila da na neki način počnu iznova, odnosno da se nađe mehanizam kako da ta osoba vrati dugove“, kaže Miloš Todorović iz Udruženja ekonomista RS.
Američki i njemački model
Ukoliko dužnik ostane bez posla, razboli se ili razvede i nije u mogućnosti da vraća dug, on ili njegov žirant mogu pokrenuti proceduru za lični bankrot, kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Fikret Hadžić.
(TV Liberty: Zamke novog početka)
„To podrazumijeva vrlo često da se blokira imovina dužnika, da se proda dio imovine koji se može prodati na samom tržištu, a da za ostatak duga se praktično ide na jedan sistem gdje će dužnik živjeti vrlo skromno, ostaviće mu se, recimo, jedna trećina njegovih primanja, njegove redovne plaće itd., i nadziraće se njegovi prihodi i njegovi rashodi, da bi se u nekom periodu od tri do pet ili 10 godina došlo u situaciju da dužnik izmiri obaveze prema povjeriocu, znači s jedne strane da se oslobodi dugova, i s druge strane da se namire ti troškovi“, objašnjava Hadžić.
Institut ličnog bankrota razlikuje se od države do države. Prema mišljenju profesora Hadžića, Bosni i Hercegovini bi, zbog specifične ekonomske situacije, najviše odgovarala kombinacija američkog i njemačkog modela ličnog bankrota.
„Američkog koji je nešto liberalniji i njemačkog koji je vrlo striktan - praktično kad neko uđe u privatni stečaj, onda je to jako velika sramota za njega kao osobu, bilježe se podaci o njemu, nemogućnost pristupa izvorima finansiranja itd. Znači, moguće da će biti jedna od kombinacija. Naravno, treba voditi računa o tome da se negativni efekti ili mane tog procesa pokušaju izbjeći i da se ono što je dobro ugradi u te zakone“, smatra on.
U Bosni i Hercegovini nema pouzdanih podataka koliko bi građana moglo, kad bi imali tu mogućnost, proglasiti lični bankrot. Miloš Todorović iz Udruženje ekonomista RS-a smatra da je situacija slična kao u susjednim zemljama.
„Recimo, u Hrvatskoj se ta cifra kreće u ovom trenutku negdje između 35 i 50 hiljada. Njihove su pretpostavke optimističke 35, a pesimističke 50 hiljada. Ako znamo da smo mi država koje je nešto malo manje brojna od Hrvatske, ali isto tako i da smo zaduženi, da su plate manje, a da je stepen zaduženosti zaista veliki, sigurno ta cifra nije manja od te kojom barata Hrvatska – znači negdje između 30 i 50 hiljada je vrlo realan broj“, procenjuje Todorović.
Lačević: Mi moramo biti svjesni činjenice da mi u BiH nemamo te tradicije - i treba malo vremena dok se na jedan takav institut naviknemo.
Udruženje banaka BiH podržava uvođenje takvog mehanizma za vraćanje duga.
Samir Lačević, iz Udruženja, upozorava da je lični bankrot za građane bolan proces.
„Mi u bankarskoj zajednici pozdravljamo tu inicijativu za uspostavljanje institucije ličnog bankrota. Inače, sve ono što će unaprijediti zaštitu potrošača, mi to pozdravljamo. Međutim, mi moramo biti svjesni činjenice da mi u BiH nemamo te tradicije - i treba malo vremena dok se na jedan takav institut naviknemo“, navodi Lačević.
Ukoliko bi se stvorila pravna mogućnost za opciju ličnog bankrota, bh. ekonomisti poručuju da je neophodno urediti imovinske registre i stvoriti bazu podataka kako bi se utvrdila imovina dužnika i spriječila moguća zloupotreba.
