Dostupni linkovi

Lezbejke 'leče' na psihijatriji


Protest ispred Ruske ambasade u Londonu zbog stanja LGBT zajednice u Čečeniji.
Protest ispred Ruske ambasade u Londonu zbog stanja LGBT zajednice u Čečeniji.

Sergei Khazov-Cassia and Carl Schreck (Priredio Dragan Štavljanin)

Homoseksualci u ruskoj republici Čečeniji su izloženi torturi. Porodice su čak sklone da ubiju ćerke lezbejke kako bi “zaštitili čast”, dok autoritarni lider Ramzan Kadirov tvrdi da u Čečeniji nema homoseksualaca

Dok se vozila u taksiju ka aerodromu, mlada žena je pozvala telefonom prijateljicu. Upravo je odlazila od kuće iz Čečenije – mislila je zauvek, te da će u Moskvi dobiti dokumenta kako bi otišla iz zemlje.

Međutim, taksista je prisluškivao njen razgovor i kada je saznao za nameru svoje saputnice da pobegne, zaključao je vrata automobila i vratio je kući, plašeći se potencijalnih posledica zbog svoje uloge u njenom planiranom begu.

Dvadesetdvogodišnja devojka je lezbejka koja tvrdi da je rođaci tuku i prete smrću nakon što su saznali za njenu seksualnu orijentaciju.

Nastojala je po svaku cenu da to prikrije. Međutim, snimak njenog razgovora sa partnerkom i drugim prijateljima iz kruga homoseksualaca je nekako došao do porodice koja se razbesnela.

Umrla je iste nedelje kada je pokušala da ode od kuće. Porodica je saopštila da je uzrok smrti otkazivanje bubrega nakon gripa. Neimenovana osoba je kazala Radiju Slobodna Evropa da veruje da je ova devojka otrovana, mada je zaista patila od problema sa bubrezima.

“Jedino je njen brat bio u vreme njene smrti kod kuće. Nije se žalila na zdravstvene probleme. Ljudi ne umiru tako brzo od bubrega”, rekla je njena poznanica.

Međutim, blizak prijatelj porodice je ispričao za RSE drugačiju verziju: da je bila omiljena, naročito od oca. Zbog problema sa bubrezima otišla je na lečenje u Moskvi. Ali, stanje se pogoršalo i na kraju je umrla kod kuće.

“Naravno, mnogi žele da to predstave kao brutalno ubistvo zbog njene povezanosti sa LGBT zajednicom, ali nema ni govora o tome”, kazao je prijatelj porodice.

"Ubij me ti, ja neću izvršiti samoubistvo"

Ovaj slučaj obelodanila je u javnosti u julu ruska organizacija za zaštitu ljudskih prava, koja takođe izražava sumnju u zvaničnu verziju. Ona je rekonstruisala čitavu priču u nedavnom izveštaju.

Devojka je kazala neposredno pre smrti da joj je brat dao pušku i molio da izvrši samoubistvo kako bi spasla čast porodice – a da će najbliža rodbina navesti da je to bio nesrećni slučaj a ne samoubistvo.

Ubij me ti ako želiš. Ja neću da izvršim samoubistvo”, kazala je devojka.

Zbog pokušaja napuštanja zemlje je jednom na silu bila smeštena tri meseca na psihijatrijsku kliniku (ilustrativna fotografija)
Zbog pokušaja napuštanja zemlje je jednom na silu bila smeštena tri meseca na psihijatrijsku kliniku (ilustrativna fotografija)

Ona je i pre ovog slučaja pokušavala da napusti Čečeniju. Zbog toga je jednom na silu bila smeštena tri meseca na psihijatrijsku kliniku.

Iz verskih razloga, u Čečeniji često sahrajuju umrle pre nego što se može obaviti autopsija.

U pomenutom izveštaju organizacije za zaštitu ljudskih prava sa sedištem u Sankt Petersburgu ukazuje se na težak dvostruki život lezbejki izloženih maltretiranju u Čečeniji, u kojoj su muslimani većinsko stanovništvo. U ovoj ruskoj republici homoseksualizam se javno osuđuje, a aktivisti osuđuju vlasti za torturu i ubistva gejeva.

Za sada nema dokaza o takvom nasilju prema lezbejkama u regionu u kome već deceniju autoritarno vlada Ramzan Kadirov, uz podršku Kremlja.

Lezbejke i biseksualke uglavnom taje svoju sklonost te – ako je to upošte moguće – komuniciraju sa svojim partnerkama preko lažnih naloga na društvenim mrežama ili kodiranim SIM karticama, ograničavaju svoje kontakte na veoma uzak krug osoba od poverenja.

Nad njihovim životima se nadvija sveprožimajući strah od proterivanja iz društva u kome je reputacija žene jedna od okosnica ponosa muškaraca. Stoga se dešavaju “ubistva iz časti” da bi se, tobože, sačuvao ugled porodice.

Kadirov: U Čečeniji nema homoseksualaca

Nevolje LGBT populacije izazvale su međunarodnu osudu nakon što je poznati ruski list “Novaja Gazeta” u aprilu objavio priču da gej muškarce hapse, muče a bilo je i slučajeva njihovih ubistava u Čečeniji.

Nemamo takvu vrstu ljudi: Ramzan Kadirov
Nemamo takvu vrstu ljudi: Ramzan Kadirov

Neki od njih su govorili za RSE i druge medije o maltretiranju kojem su bili izloženi. Nemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsednik Emanuel Makron pokrenuli su ovo pitanje tokom susreta sa šefom ruske države Vladimirom Putinom. U međuvremenu, kanadska vlada je zajedno sa aktivistima za zaštitu ljudskih prava radila na izvlačenju više od 20 pripadnika LGBT populacije iz Čečenije.

Hjumen Rajts Voč (HRW) saopštava da je čečenska policija nakon što je sprečila veći deo gej muškaraca da odu, vratila ih porodicama i posredno preporučila da izvrše “ubistvo iz časti”.

Kadirov, koga međunarodne humanitarne organizacije optužuju za korišćenje snaga bezbednosti za jačanje vlasti i slamanje disidenata, nazvao je “lažima” navode da proganja homoseksulce. “Mi nemamo takvu vrstu ljudi. Nemamo ni jednog geja”, kazao je Kadirov za američki TV kanal HBO.

Jedna lezbejka je rekla za RSE da sada moraju još više da se povuku u osamu. Ranije su se članovi LGBT zajednice tajno sastajali u iznajmljenim stanovima, nabavljajući alkohol preko poverljivih kanala a morali su da budu veoma tihi da komšije ne bi nešto posumnjale.

Međutim, takva okupljanja više nisu moguća nakon poslednje kampanje.

“Rodbina se pribojava ne samo da njihove ćerke mogu biti lezbejke, već i od užasne sramote. Javno mnjenje u Čečeniji je glavni sudija”, kaže za RSE Irina Kosterina iz nemačke fondacije Hajnrih Bel koja je sprovela istraživanje o ženama na severnom Kavkazu.

“Ako se desi da je vaša ćerka lezbejka, to onda znači da niko neće oženiti ni ostale vaše čerke niti dozvoliti vašim sinovima da oženi njihove ćerke…Na Kavkazu ugled se odnosi na ceo kokektiv, te reputacija jedne mlade žene automatski utiče na 60-tak ljudi”, dodaje Kosterina.

Jedna mlada Čečenka, koja je početkom septembra pokušala da ode u Norvešku, uhapšena je u Belorusiji i vraćena ocu. Ubrzo je dobila preteće poruke nakon što je njena fotografija postavljena na sajtu na kome se kritikuju žene i devojke u Čečeniji koje ne nose tradicionalnu muslimansku odeću.

Mlada Čečenka, koja je kazala da pripadnici LGBT ne mogu više da se tajno okupljaju u stanovima, dodaje da su mnoge žene – i lezbejke i heteroseksualke – izložene sve većem pritisku da ostanu zatvorene u kući i budnom nadzoru muških rođaka. Gej muškarci imaju veću slobodu da studiraju i rade u Rusiji.

Ona ističe da se sprema da kaže roditeljima da želi da napušti Čečeniju, ali da će prikriti da planira da ode u inostranstvo.

“Ovde neću biti spremna. Zavisiću od cele rodbine, svih muškaraca koji me poznaju, koji su me poznavali, ili će me upoznati”.

Dodaje, međutim, da ne zna kako će to izvesti.

“Napuštanje zemlje je nemoguće isto kao što je nemoguće da naiđete na jednoroga”, navodi mlada Čečenka.

Beograd: Protest protiv progona LGBT osoba u Čečeniji
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:06 0:00

Jedna lezbejka se, prema izveštaju LGBT mreže, udala kako bi zaštitila ugled porodice ali je na kraju uspela da napusti severni Kavkaz.

“Moja majka me je nipodaštavala, a cela porodica je na kraju saznala da je to lažni brak. Nakon toga sam dobila mnoštvo pretnji od muškaraca iz nove porodice. Oni me još traže da bi me kaznili zbog laži i načina života”.

Prisilna udaja kao svakodnevno silovanje

Mnoge mlade žene u Čečeniji svih seksualnih orijentacija se uzdržavaju od preranog stupanja u brak “tako da ne završe u nekoj vrsti porodičnog ropstva i budu sluge ceo život”, ističe Kosterina iz fondacije Hajnrih Bel.

To služi kao pokriće lezbejkama koje mogu da kažu roditeljima da žele finansijsku bezbednost, obrazovanje pre stupanja u brak.

“Moji roditelji su odavno želeli da me udaju, traže prosioce, provodadžišu, pitajući me svaki dan da li imam momka”, kazala je druga lezbejka za RSE koja je insistirala na anonimnosti.

“Za mene je udaja za muškarca koji smatra da ima pravo da me dodiruje, ravna svakodnevnom silovanju. Mnoge devojke bi verovatno radije umrle”.

Kosterina kaže da zna za najmanje dva slučaja na severnom Kavkazu da su roditelji primorali svoje ćerke lezbejke da se ožene sa starijim, odnosno siromašnim muškarcem.

U takvoj situaciji, “muškarac može da zažmuri zbog nekih stvari, jer mu brak omogućava status i finansijske pogodnosti”, ističe Kosterina.

Pripadnice LGBT u Čečeniji “spadaju u istu kategoriju žena koje su izgubile nevinost pre braka”, dodaje koordinatorka Hajnrih Bel fondacije.

“Roditelji nastoje da prikriju njihovu seksualnu orijentaciju i što pre udaju tako da muž potom preuzme odgovornost za njenuo ponašanje”, naglašava Kosterina.

Jedan gej iz Čečenije, koji živi u Moskvi, ispričao je za RSE slučaj svoje prijateljice lezbejke koja je prihvatila ponudu za brak kada joj je bilo 19 godina. Sa mužem je živela dve godine pokušavajući da izbegava seksualne odnose. Na kraju se vratila roditeljima i “dugo bila tretirana kod psihijatra zbog napada panike i depresije”.

Dok gej muškarci nekako uspevaju da nađu prostor za seksualne odnose, lezbejkama u Čečeniji je to nemoguće.

Kosterina kaže da zna za jedan slučaj kada su dve mlade žene ubedile roditelje da zajednički iznajme stan, navodeći da je to finansijski isplativo ali su prikrile da su u vezi.

“Roditelji nisu bili oduševljeni da ne žive u svojim domovima, ali su nekako pristali”.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG