Dostupni linkovi

Kurspahić: Korupcijska romansa


Korupcija, ilustrativna fotografija

Bilo kuda – korupcija svuda, pomislio bih ovih dana u svakodnevnom praćenju događaja u dvije države za koje sam životno vezan: Bosni i Hercegovini iz koje dolazim i Virdžiniji u kojoj sam, osim šest godina službovanja u Beču i na Barbadosu, proveo najveći dio protekle dvije decenije. Na obje strane u toku su korupcionaške afere na visokom nivou. U Bosni je to hapšenje doskorašnjih najviših funkcionera i službenika državne agencije za indirektno oporezivanje. U Virdžiniji – ovonedjeljni početak suđenja doskorašnjem guverneru ove države i njegovoj supruzi pod optužbom da su primali izdašne poklone, novac i pozajmice od biznismena kojem su u promociji njegovih dijetalnih proizvoda stavili na raspolaganje službenu rezidenciju i autoritet guvernera.

U bosanskohercegovačkoj korupcionaškoj aferi na vidjelo izlazi sve ono što su svi znali ali nikada nije istraživano, gonjeno i kažnjavano – jer se događalo pod okriljem i pokroviteljstvom najmoćnijih stranaka i njihovih centrala – i samo zato je bilo moguće da se odabranim partijskim sponzorima omogućava uvoz roba s poreskim povlasticama u kojima je država oštećena za ko zna koliko desetina miliona maraka a glavni akteri afere stekli imovinu koja desetinama puta premašuje njihova primanja i mogućnosti.

U virdžinijskoj – čovjek koji je sve do januara bio guverner jedne od najprosperitetnijih američkih država (oko 8,2 miliona stanovnika, bruto nacionalni dohodak 452,585 miliona dolara, prosječan prihod po domaćinstvu 61.044 dolara), i do izbijanja ove afere nalazio se u užem krugu potencijalnih republikanskih kandidata za predsjednika Sjedinjenih Država, pred optužbama zbog kojih mu prijeti dugogodišnja robija, pokušaće da pažnju porote sa korupcije preusmjeri na vanbračne romantične preokupacije svoje žene s kojom ima petoro odrasle djece. Doskorašnji guverner ne poriče da je „trgovac vitaminima“ davao novac, poklone i pozajmice u vrijednosti od više od 150.000 dolara njemu i njegovoj ženi; da je biznismen vodio prvu damu Virdžinije na šoping izlet u najelitnije njujorške prodavnice – Bergdorf Goodman, Oscar de la Renta i Louis Vuitton – kupujući joj za nekoliko sati poklone u vrijednosti od 20.000 dolara; da je stavljao na raspolaganje guvernerovoj djeci privatni avion, kupovao im golf opremu i platio 15.000 dolara za posluženje na vjenčanju guvernerove kćeri – ali to navodno nije bilo plaćanje za guvernerove usluge u promociji vitamina nego posljedica romantičnog interesa žene koja je u mladosti bila poznata kao plesačica u navijačkoj plesnoj grupi vašingtonskih Redskinsa.

Publici se, tako, umjesto korupcionaške afere nudi ljubavna sapunica sa, za sada, još nepoznatim ishodom.

Ali, između dvije korupcionaške afere – bosanske i virdžinijske – postoji drastična razlika.

U Virdžiniji se dvije vladajuće američke stranke nadmeću u tome koja će više učiniti da ovu državu promoviše kao izuzetno „prijateljsku za biznis“ i da tako privuče najveće američke firme i investitore i zato se sumnja kako prvi čovjek države favorizuje proizvode jedne kompanije i stavlja joj na raspolaganje državnu rezidenciju i naučne potencijale za ličnu korist uzima kao potencijalno prvorazredan grijeh.

Korpucija se tako ustalila kao način življenja u BiH da je gotovo jednak procenat slučajeva u kojima građani sami nude i plaćaju mito, kao i onih u kojima se to od njih traži

U Bosni i Hercegovini se korupcija podrazumijeva. Po godišnjim nalazima Transparency International, Bosna i Hercegovina je najkorumpiranija zemlja na Balkanu – ispred nje su po tome samo Albanija i Kosovo – a korpucija se tako ustalila kao način življenja da je gotovo jednak procenat slučajeva u kojima građani sami nude i plaćaju mito, kao i onih u kojima se to od njih traži. Mito se najčešće plaća medicinskom osoblju i policiji, ali se plaća i izdavanje ličnih dokumenata i raznih potvrda, i posebno upis u škole i zapošljavanje u javnim službama.

Korupcija se, u bosanskohercegovačkom slučaju međunarodno tumači kao značajan uzrok zaostajanja u ispunjavanju uslova za evropske integracije i zaostajanja u ekonomskom razvoju: „jaranska ekonomija“ – u kojoj se poslovi i ogroman novac dobijaju po ličnim i partijskim bliskostima s partijama i ličnostima na vlasti – obeshrabruje konkurenciju i strane investicije i tako osiromašuje državu i perspektive življenja u njoj.

Izolovana, makar i najspektakularnija akcija, kakva je hapšenje desetina osumnjičenih za korupciju u poreskoj upravi, ne može biti zamjena za sistemsko i sistematsko uklanjanje uslova za korupciju u Bosni i Hercegovini. Sadašnji nosioci najviših javnih funkcija ne mogu uvjeriti ni vlastitu javnost ni međunarodne institucije u iskrenost borbe protiv korupcije ako je očito kako je u toj zemlji cjelokupan proces privatizacije bio otimačina partijski najodabranijih za društvena dobra; kako se najunosniji poslovi i najperspektivnije lokacije u entitetima i kantonima dodjeljuju stranački i čak rodbinski najbližima; kako je s prelijevanjem milionskih javnih fondova u džepove kumova i prijatelja narastala i imovina najuticajnijih stranačkih prvaka visoko iznad njihovih primanja i mogućnosti. Dok istrage i hapšenja ne stignu do tog nivoa i „borba protiv korupcije“ biće samo priča za naivne.

Pogledajte komentare (33)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG