Dostupni linkovi

Kurspahić: Magle 'alternativne povijesti'


Austria, Bleiburg, 70 years after the massacre of Croats in Bleiburg field, Bleiburg 2015.
Austria, Bleiburg, 70 years after the massacre of Croats in Bleiburg field, Bleiburg 2015.

(Komentar*)

Iz jednog sada davno prošlog vremena, u kojem se znalo šta je dobro a šta zlo – a gađenje nad fašizmom bilo ne tek nalog „političke korektnosti“ već temeljno osjećanje s kojim se odrasta i u porodici i u školi i u društvu, sjećam se koliko je dobrim starim ljudima tog vremena bilo važno da pokažu mladima kako su oni i njihov narod bili na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu.

Bosanski muslimani kojima je bilo važno da na djecu prenesu to istorijsko samopoštovanje, voljeli su da pripovijedaju kako su u vrijeme ustaškog nacističkog režima, 1941-45, muslimanski intelektualci, drugi uglednici i vjerski autoriteti potpisivali rezolucije protiv ustaškog nasilja nad Jevrejima, Srbima, Romima i ideološki „nepodobnima“ i osuđivali učešće muslimana u zlodjelima režima.

Postoje takve rezolucije iz više bosanskohercegovačkih gradova, od Sarajeva preko Banjaluke i Mostara do Tuzle i Bijeljine i drugih, i one izražavaju istorijsku odgovornost u istorijskom vremenu da se zaštiti vlastiti narod ne samo od zločina režima već i od učešća u zločinima. Već se u tim rezolucijama spominje, a kasnije je prepričavano u usmenim predanjima, kako su ustaše u nekim pograničnim dijelovima prelazile u Bosnu i Hercegovinu u kamionima i s fesom na glavi, pored ostalog – u Bosanski Novi i Bosansku Kostajnicu, i progonili i ubijali stotine lokalnih Srba dovikujući se muslimanskim imenima: „Drži ga Suljo“; „Udri ga Mujo“, „Kolji Haso“.

Blajburg kao tema nacionalne mitologije i „alternative povijesti“
Blajburg kao tema nacionalne mitologije i „alternative povijesti“

Sa sjećanjem na taj duboko moralni apel uleme – islamskih vjerskih službenika – protiv ustaških zločina i učešća bosanskohercegovačkih muslimana u njima otužno djeluje kad sada, više od sedam decenija od tih zlih vremena, istaknuti predstavnici Islamske zajednice ničim izazvani poistovjećuju ne samo muslimane već i bošnjački narod sa ustaštvom.

Povod za ovo razmišljanje je obilježavanje ovih dana 72. godišnjice onoga što se u prevlađujućem aktuelnom hrvatskom narativu naziva zločin u Blajburgu: masovna likvidacija desetina hiljada ustaša, a sa njima i neutvrđenog broja civila u području Blajburga u austrijskoj pokrajini Koruškoj nakon što su Britanci odbili da oni prihvate predaju ustaških jedinica i prisilili ih da se umjesto njima predaju jugoslovenskoj vojsci. Uslijedili su dani masovnih likvidacija pod okolnostima i u razmjerama koje nikada nisu sasvim istorijski utvrđene.

U tom odsustvu odgovorne naučne i dokumentarne interpretacije događaja iz vremena tek završenog Drugog svjetskog rata Blajburg je – kao i brojne druge nerasvijetljene epizode iz prošlosti – postao tema nacionalne mitologije i „alternative povijesti“, masovnih godišnjih okupljanja i rituala, u kojima i zabrinute austrijske partije vide nešto kao „najveći festival neo-nacizma“.

Posljednjih godina zapaženu ulogu u obilježavanju godišnjica Blajburga imaju i predstavnici Islamske zajednice u Hrvatskoj. Ove godine je njen izaslanik – govoreći u ime predsjednika Mešihata Dr. Aziza ef. Hasanovića - pored ostalog rekao kako „pamtimo zločine da se ne bi ponovili i da bi se spriječili“ ali i kako su se zločini „nakon Blajburga ponovili u Vukovaru i Srebrenici“.

U postjugoslovenskim društvima nema više ideoloških zabrana obilježavanje godišnjica nekad potisnutih istorijskih događaja. One se, na žalost, pretvaraju u nastavak starih sukoba i proizvode nove nacionalne napetosti i mržnje.

Umjesto da budu mjesta poklonjenja žrtvama zlodjela iz prošlosti ove masovne komemoracije nerijetko se pretvaraju u njihovo bezdušno prebrojavanje, neumjesna i uvredljiva poređenja. Dovoditi u istu ravan Blajburg i Srebrenicu novi je doprinos neodgovornoj interpretaciji istorije i vrijeđanje srebreničkih žrtava: u njemu se jednako oplakuju počinioci i žrtve genocida. Srebrenica je bila genocid koji se odvijao pred očima svijeta, pred holandskim „braniocima zaštićene zone“ i televizijskim kamerama pred kojima srpski general poklanja osvojeni grad svom narodu „za osvetu Turcima“, i ona je pred najvišim međunarodnim sudovima presuđena kao genocid.

Kako oljuditi morbidnu statistiku
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:05:11 0:00

Baš ovih dana je globalna TV mreža BBC emitovala dokumentarnu reportažu iz Srebrenice u kojoj povratnik u rodni kraj, doktor Nedžad Avdić, priča o danima genocida – kao neposredni svjedok koji je preživio strijeljanje – i sada sa suprugom i dvije djevojčice uprkos svemu ostaje u Srebrenici. Njegova supruga pokazuje reporteru televizijski snimak odvajanja žena i djece i njihovo uguravanje u autobuse u julu 1995. dok kamera pokazuje nepreglednu masu djedova, očeva i dječaka a supruga Avdića u jecajima kaže:

„Niko od njih više nikada nije viđen“.

U Blajburgu su, sa svim nedorečenostima u istorijskoj valorizaciji tog događaja, likvidirani pripadnici ustaških snaga, odgovorni za provođenje nacističkog monumentalnog zločina, masovne progone i ubijanja s kulminacijom u zlodjelima u ustaškom logoru Jasenovac. Poređenje Blajburga i Srebrenice uvreda je ne samo za srebreničke žrtve genocida nego i za tradiciju same Islamske zajednice sa njenim istorijski odgovornim suprotstavljanjem ustaškim zločinima u vrijeme kad su činjeni.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG