Kriminal u državnoj poreznoj upravi: Sprega utajivača i poreznika

Nakon najveće optužnice za finansijski kriminal podignute u postdejtonskoj BiH, teške preko pet miliona eura, u slučaju Kekerović i drugi, na vidjelo izlaze i sve ozbiljnije optužbe o kriminalu u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO), čija se vrijednost mjeri milijardama. Od utajenih poreza se plaćalo sve - od lagodnog života do kockarskih dugova.

Uništavanje poslovnih i trgovačkih knjiga kako se ne bi dokazali tokovi pranja novca i utaje poreza nije dio scenarija mafijaških filmova, već pljačkanja građana BiH.

Slučaj nazvan Kekerović i drugi kulminirao je oduzimanjem višemilionske imovine i optužnicom protiv 23 osobe za utaju i nezakonit povrat PDV-a u iznosu od preko pet miliona eura. Ova cifra, pokazaće se, tvrde upućeni, kao kap u moru kriminala koji je proizašao iz UIO BiH, odnosno čiji su pokrovitelji bili čelni ljudi ove institucije.

Predsjednik Sindikata zaposlenih UIO BiH Mehmedalija Osmić godinama je upozoravao na kriminal u ovoj instituciji:

„Ovo je trebalo da bude prije najmanje pet godina i ne bi se dogodilo da narod ove države bude pokraden za milijarde. Oko 30.000 je obveznika gdje kontrole nisu bile. Evo računice: svaki dan neka kako mi kažemo - uvrnu, ukradu 100 maraka, a ukradu, pa puta 365, pa puta devet, pa puta 30.000. Izračunajte koliko je to para“, kaže Osmić.

Iz UIO navode kako su bar u slučaju Kekerović na vrijeme reagovali.

„Naš inspektor Sektora za poreze u regionalnom centru Banja Luka vršio je kraću kontrolu kod kompanije MB Kekerović i tom prilikom je otkrio fakturu jednog drugog obveznika koja je bila na značajan iznos, a s druge strane taj obveznik je za isto razdoblje predao PDV prijavu sa nulom, što praktično nije moguće“, pojašnjava glasnogovornik Uprave za indirektno oporezivanje Ratko Kovačević.

Iz Tužilaštva BiH navode kako je ključ ipak bio u ljudima u UIO.

„Istragu nastavljamo i dalje kako bismo otkrili i kazneno procesuirali odgovorne osobe u UIO koje su omogućile nezakonit povrat PDV-a“, kaže glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić.

I aktuelni direktor UIO Miro Džakula svjestan je toga:

„Naravno da se takve aktivnosti ne bi mogle događati bez ljudi iz Uprave – ili iz razloga neznanja ili iz razloga nezainteresiranosti“, navodi Džakula.

Plaćanje istine

Što Džakula potvrđuje, za brojne uposlenike već godinama nije tajna. Oni koji se usprotive bivaju suspendovani i šikanirani na razne načine.

Istinu o kriminalu skupo je platio bivši šef Carinske ispostave u Brčkom Danko Bogdanović, koji je pod sankcijama iako kolege s optužnicama i krivičnim prijavama rade. O tome kako se vara država, Bogdanović bez ustezanja navodi jedan od primjera - carinjenje tekstila:

„Male, niske osnovice za carinjenje tekstilnih roba - 0,83 farmerke, kao u Tuzli, uz dogovor s uvoznicima koliko da im ostaje po kamionu. Ili da se roba ne pregleda detaljno, i da se pod jednom robom carini druga.“

Upravo po ovom je principu državu za tri miliona eura prevario Anes Sadiković, uhapšen u akciji BOSS, a koji se dovodi u direktnu vezu sa bivšim direktorom UIO Kemalom Čauševićem.

Istražni organi sumnjaju da je Kemal Čaušević dozvoljavao uvoz tekstila sa lažnim deklaracijama o porijeklu robe. Uglavnom se radilo o robi iz Kine i Turske. Čauševića i Sindikat smatra odgovornim, ali i njegove političke mentore koje za sada, kaže Osmić, drže u tajnosti.

Na naše pitanje ima li političkih mentora Osmić odgovara:

"Ima. Nekom je bio na usluzi. Udovoljavo njihovim željama. I to se zna tačno ko je. Bilo je tu ljudi iz određenih institucija. Pa znalo se za kriminal. Kolege iz SIPE, OSE itd. su radile. Druga je stvar kako je to završavalo."

Zanimljivo je da je Čaušević, koji je ostvario ukupna primanja od oko 350.000 eura, za vrijeme svog mandata u Sarajevu kupio nekretnine, stanove i poslovne prostore koji premašuju iznos od 600.000 eura, a da pri tome nije dizao kredite, i uspio uštedjeti oko 50.000 eura. Upravo ovu imovinu Sud BiH je blokirao ove godine, a policija vjeruje da ima i nekretnine u Turskoj.

Upravo luksuzan život je trebao biti i okidač da se istražni organi zapitaju, vjeruje Bogdanović:

„To koji su to radili dobro su živjeli. Vozili su skupa vozila – od 30, 40, 100 hiljada maraka, u odnosu na nas obične koji možemo voziti svoje vozilo i
uz kredit živjelo. Lagodno su živjeli, hodali.“

Za ekonomisticu Svetlanu Cenić, Čauševićeva imovina nije nikakvo iznenađenje jer:

„Kad bismo napravili dobru inventuru svih zaposlenih u javnoj upravi, pa i onih na koje ne obraćamo pažnju jer se ne eksponiraju, vi biste bili šokirani koja je to imovina. Ja se osjećam kao zadnji siromah u ovoj državi. To je imovina koja je strašni sud. Ja godinama ističem da je reket ogroman i da je upravo jedan od razloga zašto je naša privreda nekonkurentna i zašto ide sve preko leđa radnika jeste što moraju izvlačiti novac iz poslovanja, keš ili već u kojem sve obliku, i davati dužnosnicima na svim nivoima“, kaže Svetlana Cenić.

Da je Cenićeva na dobrom tragu nedavno je potvrdio i Osmić:

„Zna se kad se uzimaju pare, kad se reketira poreski obveznik - gdje su se sastajali, ko se sastajao, zašto se sastajao i koliko je para bilo“, naglašava Osmić.

Utajenim novcem od poreza nisu se kupovali samo stanovi, već su se plaćali i kockarski dugovi. Onima koji bi progovorili, prijetilo se ili su bili sklonjeni sa dužnosti i proglašavani nekompetentnima.