Piše: Mike Eckel (Prevela: Biljana Jovićević)
Sprema li predsjednik Vladimir Putin promjenu ruskog Ustava iz 1993. godine, pitanje je koje se otvorilo za posmatrače zbivanja u Kremlju, nakon što je predsjednik Ustavnog suda te zemlje u autorskom tekstu za provladin list napisao da u aktuelnom, najvišem pravnom aktu države ima manjkavosti i da bi, baš "kao i rusko društvo Ustav trebalo da evoluira".
Problem je, međutim, što je u navedene manjkavosti ubrojio i to što ovlasti vlade imaju prevagu nad onima predsjednika države, a u sugestijama za evoluiranje poziva se na ruske slaviste iz XIX vijeka koji su pozivali na koncept bespogovornog jedinstva radi odupiranja zapadnim idejama.
Kada je ruski ustav usvojen krajem 1993, u potamnjeloj i nagorjeloj zgradi parlamenta poznatoj kao Bijela kuća, na njoj su se još vidjeli ostaci posljedica vojne intervencije koju je naredio tadašnji predsjednik Boris Jeljcin sa ciljem gušenja pobune jedne grupe poslanika.
Jeljcin je dobio tu bitku, izgurao novi Ustav, liberalizovao rusko društvo, a potom još sedam godina predsjedavao zemljom u ekonomskom haosu, ratu, i za mnoge Ruse, ponižavanju u rukama Zapada.
Dvadeset pet godina kasnije Rusija je potpuno drugačija i pod drugim predsjednikom, Vladimirom Putinom, koji je nagazio medije, mnoge dijelove civilnog društva, većinu političke opozicije, i vlada praktično bez kontrole, potpomognut robusnim bezbjednosnim aparatom.
Druga vremena zahtijevaju drugačija pravila i to je ono oko čega je Valerij Zorkin, predsjednik Ustavnog suda, plutao u prošlosedmičnom autorskom tekstu u zvaničnoj vladinoj novini Rosiskaja Gazeta.
Tekst pun filozofskih razmatranja, sa više od 4.000 riječi, skrenuo je pažnju brižljivim posmatračima aktivnosti Kremlja i u fokus stavio pitanje da li Putin nešto novo sprema, sugestijom da bi Ustav trebalo da se razvija kao što rusko društvo evoluira.
"Naravno, naš Ustav ima manjkavosti", napisao je Zorkin. "To uključuje i nedostatak adekvatnog balansa između različitih grana vlasti, prevage u korist izvršnih ovlasti vlade, nedostatak jasnoće u raspodjeli nadležnosti između predsjednika i vlade."
Takođe se osvrnuo na koncept iz XIX vijeka koji su ruski mislioci slavofili koristili da se odupru zapadnim idealima: "sabornost", termin koji se slobodno prevodi kao zajedništvo ili nacionalno jedinstvo.
"Potrebna nam je zakonska teorija koja spaja, u okviru koncepta zakona, ideje individualne slobode i socijalne solidarnosti. Takav pristup legalnom mišljenju je najrelevantniji u mentalitetu ruskog naroda, njihovoj zakonskoj i moralnoj svijesti", napisao je Zorkin.
Za neke ruske posmatrače pozivanje na istoriju XIX vijeka refleksija je aktuelnih trendova u ruskoj politici, kao što su oni ultranacionalističkog ideologa Aleksandra Dugina, ili Putina, čije se javne izjava selektivno referišu i na rusku imperijalnu prošlost, ali i na sovjetsku istoriju.
Ali za analitičare, kao što je Kiril Martjanov, politički kolumnista opozicione Novaja Gazete, Zorkinov nagovještaj ustavnih promjena još je opasniji: znak da se neki od zvaničnika Kremlja aktivno igraju sa idejom promjene zakona da bi se produžio Putinov ostanak na vlasti i nakon 2024. godine, kada mu ističe aktuelni mandat.
"Zašto je počeo da govori o koristima prilagođavanja osnovnog zakona sada? Da li je zaista tako samo zbog datuma godišnjice potpisivanja Ustava?", napisao je Martjanov u kolumni objavljenoj 11. oktobra.
Zašto sada?
Putin je na dužnosti dominantnog lidera Rusije od 1999. i njegova popularnost ostaje velika, i pored jasne opozicije velikog broja Rusa nedavnim promjenama u penzionom sistemu.
Za sada ne izgleda da u toj zemlji ima realnog rivala Putinu, posebno sa Kremljom, koji moguće oponente stalno gura na marginu. Nema ni očiglednog nasljednika. Imajući u vidu aktuelno zabranu da se kandiduje za još jedan, četvrti mandat na dužnosti šefa države, Putinove najzagriženije pristalice otvoreno razmatraju, kako da ga zadrže na vlasti, i to su razmatranja koja su prethodila čak i martovskim izborima.
Ustav se može mijenjati jednostavnim zakonima, ali makar zvanično, izmjene i dopune dijela Ustava koje bi Putinu omogućile ostanak na vlasti nakon 2024., zahtijevaju sazivanje ustavotvorne skupštine, prema stručnjaku Willu Pomeranzu, autoru knjige o ruskom pravu koja uskoro izlazi.
To se nikada nije dogodilo, kaže Pomeranz. Pritom niti jedan zakon ne govori na koji bi se to način moglo izvesti u aktuelnim uslovima.
"Suština svega je da ako Putin želi da vlada nakon 2024. godine, on će morati da uskladi Ustav", kaže Pomeranz, koji je zamjenik direktora Wilson centra na Kennan institutu u Vašingtonu.
"Takav odluka ne mora da bude donesena sada. Može i 2020.-2021. ili kasnije. Tako, dok Zorkin možda udara neke temelje tome, ključna odluka biće na Putinu, želi li da vlada ili ne nakon 2024.", zaključuje Pomeranz.
Ustav je mijenjan samo jednom ranije, 2008. godine, kada je Dmitrij Medvedev samo par mjeseci nakon što je naslijedio Putina u Kremlju, pogurao izmjene kojima je predsjednički mandat sa četiri godine, produžen na šest. Te promjene je odobrio i nacionalni parlament i sve regionalne, od ukupno 83 skupštine u zemlji, za samo 50 dana.
No mnogi stručnjaci su taj potez tumačili kao zakonsku manipulaciju iz rukava Kremlja, kojim je prekršen Ustav.
Da li je Putin Rusija?
Gordon Smith, stručnjak za rusko ustavno pravo na Univerzitetu Južna Karolina, kaže da Zorkinova upotreba riječi "sabornost" koja ima i religiozne konotacije – očigledno ciljala na kolektivnu ideju ruske svijesti da bi potencijalno mogli biti superiorniji od zapadnih ideja o individualnim pravima i slobodama.
"Ko će reći šta je to? Da li je država? Da li crkva?", pita Smith, koji je bio savjetnik nekoliko ruskih pravnih stručnjaka koji su pomagali prilikom pisanja nacrta Ustava iz 1993.
"Da li je to stvaranje platforme za legitimizaciju nastavaka predsjedničkog mandata Putina? Ko je oličenje sabornosti? Mogli bismo raspravljati da je oličenje Putin...To može biti preslobodno, i refleksija zapadnog cinizma i sumnji u rusku politiku, ali onda... možda sam ja i naivan", dodaje Smith.
Jedan pasaž u Zorkinovom tekstu pominje "prava određenih manjina" kojim se on, po svemu sudeći, prikriveno referisao na zahtjeve ruske gej i lezbijske populacije o dobijanju zakonskih prava, sličnim onima koja su dobili u Sjedinjenim Državama i Evropi.
Taj isti pasaž pominje i neimenovane spoljne entitete, koji nameću prava ruskom društvu, što je, prema Smithu, refleksija nestrpljenja Moskve prema organizacijama kao što su Savjet Evrope i Evropski sud za ljudska prava.
Na pitanje Ruskog servisa RSE, preduzimaju li se koraci sa usklađivanju ruskog pravnog dokumenta, portparol Kremlja, Dmitrij Peskov je na pitanje nehajno odgovorio.
"Nema takvih koraka u predsjedničkoj administraciji", kaže Peskov. "Mi Zorkinov tekst uzimamo kao stručno i lično mišljenje."
Facebook Forum