Policajci u Bosni i Hercegovini, sudeći pema statističkim podacima, još nemaju prave odgovore za borbu protiv automafije. U prošloj godini broj ukradenih automobila povećan je čak za 61,2 posto u odnosu na dvije godine ranije, a taj trend se ne mjenja ni u 2010. godini.
Sudeći prema prijavama policiji, krađe automobila najčešće su u sarajevskoj regiji. U prosjeku dnevno bude ukradeno više od dva vozila. Primjer za to je slučaj jedne Sarajke, čije je auto ukraden četiri puta, a obijen tri. I to svaki put na parkingu ispred zgrade u kojoj stanuje:
„Kuriozitet je, recimo, da je u jednoj od krađa moj automobil poslužio za pljačku banke. To je bio jedini motiv zbog kojeg se policija uključila u potragu i tad mi automobil jeste vraćen – razlupan, jer su ga počinioci, pri bijegu, gurnuli u provaliju pored puta. Bagerom je izvučen iz te provalije. Nije čak ni džip policijski mogao da priđe u taj prostor. Šteta je bila ogromna. Ja sam, naravno, morala sama s tom štetom da se snalazim i da izlazim nakraj,“ priča ona.
Baš zbog nepovjerenja prema policiji, veliki je broj onih koji ne prijavljuju da su ostali bez svojih vozila, već plaćaju otkup i vraćaju auta:
„Kada se radilo o krađama te klasične automafije, one koja traži da položite otkup da biste vratili svoj vlastiti automobil, potpuno privatnim kanalima sam uspjela doći do tih počinilaca, kradljivaca, vratiti svoj automobil. Nikakve tu nije bilo pomoći od strane policije.“
Iskustva građana su različita. Još jedan primjer pokazuje da je automafija dobro organizovana, a policija nemoćna:
„Pa, zvali su, ali nisam htio da idem. Auto je vrijedio 20 hiljada, ali ne pada mi napamet da nešto svoje ponovo kupujem. Ja sam službenik Agencije za provođenje zakona. Ništa. Savjetovali su mi da se dogovorim s lopovima.“
Veliki broj automobila završi van granica BiH
Kako je krađa automobile jedan od najisplativijih oblika kriminala, vlasti u Bosni i Hercegovini su svjesne kako nije realno očekivati da se ta pojava potpuno iskorijeni. Građani nisu zadovoljni radom policije, a ipak u policiji kažu da se u posljednje vrijeme situacija bolje konroliše.
„Povećan je broj otkrivenih izvršilaca. Mogu također reći da smo u prvih pet mjeseci – službenici Uprave policije – lišili slobode 56 izvršilaca teških krivičnih djela krađe motornih vozila, dok je u istom periodu 2009. godine lišeno 30 izvršilaca krivičnih djela teških krađa motornih vozila, koji su i u jednom i u drugom slučaju predati na nadležnost kantonalnom Tužilaštvu Sarajevo,“ kaže Irfan Nefić, portparol Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Cijelu situaciju dodatno otežava očita povezanost automafije sa vlasnicima automobilskih otpada i onima koji trguju rabljenim vozilima. Kriminalci vozila rastavljaju u dijelove i prodaju ilegalnim autootpadima kojih u BiH ima na desetine. Veliki broj automobila završi van granica BiH, kaže Nefić.
„Mogu reći ono što mi sigurno znamo, što je dokazano, a to da značajan broj vozila koja se ne mogu otuđiti kompletno rastavljaju na otpadima i dijelovi se onda prodaju, bilo na području Kantona, BiH ili eventualno u nekim susjednim državama. Ali, mi smo, izvršenim operativnim radom i pretresima pojedinih otpada, pronalazili dijelove otuđenih vozila sa područja Kantona Sarajevo,“ rekao je on.
Podaci Udruženja osiguravajućih društava u Federaciji BiH pokazuju da se uglavnom kradu novija vozila, pa je šteta usljed krađe ogromna, kaže Ermin Čengić iz ovog udruženja.
„Šteta koja se javi prilikom krađe je negdje sedam puta veća nego šteta nastala prilikom saobraćajnih nezgoda, požara i nekih drugih opasnosti koje su obuhvaćene kasko osiguranjem. Daću vam primjer. Recimo, u 2009. maksimalno isplaćena naknada štete iznosila je 109 hiljada maraka,“ navodi Čengić.
Najčešće ukradena vozila su iz Volkswagenovog programa, a potom slijede vozila marke "škoda" , "audi" i "renault". Od ukupno ukradenih automobila, pronađeno je manje od osam posto osiguranih vozila.
Sudeći prema prijavama policiji, krađe automobila najčešće su u sarajevskoj regiji. U prosjeku dnevno bude ukradeno više od dva vozila. Primjer za to je slučaj jedne Sarajke, čije je auto ukraden četiri puta, a obijen tri. I to svaki put na parkingu ispred zgrade u kojoj stanuje:
„Kuriozitet je, recimo, da je u jednoj od krađa moj automobil poslužio za pljačku banke. To je bio jedini motiv zbog kojeg se policija uključila u potragu i tad mi automobil jeste vraćen – razlupan, jer su ga počinioci, pri bijegu, gurnuli u provaliju pored puta. Bagerom je izvučen iz te provalije. Nije čak ni džip policijski mogao da priđe u taj prostor. Šteta je bila ogromna. Ja sam, naravno, morala sama s tom štetom da se snalazim i da izlazim nakraj,“ priča ona.
Baš zbog nepovjerenja prema policiji, veliki je broj onih koji ne prijavljuju da su ostali bez svojih vozila, već plaćaju otkup i vraćaju auta:
„Kada se radilo o krađama te klasične automafije, one koja traži da položite otkup da biste vratili svoj vlastiti automobil, potpuno privatnim kanalima sam uspjela doći do tih počinilaca, kradljivaca, vratiti svoj automobil. Nikakve tu nije bilo pomoći od strane policije.“
Iskustva građana su različita. Još jedan primjer pokazuje da je automafija dobro organizovana, a policija nemoćna:
„Pa, zvali su, ali nisam htio da idem. Auto je vrijedio 20 hiljada, ali ne pada mi napamet da nešto svoje ponovo kupujem. Ja sam službenik Agencije za provođenje zakona. Ništa. Savjetovali su mi da se dogovorim s lopovima.“
Veliki broj automobila završi van granica BiH
Kako je krađa automobile jedan od najisplativijih oblika kriminala, vlasti u Bosni i Hercegovini su svjesne kako nije realno očekivati da se ta pojava potpuno iskorijeni. Građani nisu zadovoljni radom policije, a ipak u policiji kažu da se u posljednje vrijeme situacija bolje konroliše.
„Povećan je broj otkrivenih izvršilaca. Mogu također reći da smo u prvih pet mjeseci – službenici Uprave policije – lišili slobode 56 izvršilaca teških krivičnih djela krađe motornih vozila, dok je u istom periodu 2009. godine lišeno 30 izvršilaca krivičnih djela teških krađa motornih vozila, koji su i u jednom i u drugom slučaju predati na nadležnost kantonalnom Tužilaštvu Sarajevo,“ kaže Irfan Nefić, portparol Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Značajan broj vozila koja se ne mogu otuđiti kompletno se rastavljaju na otpadima i dijelovi se onda prodaju, bilo na području Kantona, BiH ili eventualno u nekim susjednim državama, objašnjava portparol MUP-a Kantona Sarajevo.
„Mogu reći ono što mi sigurno znamo, što je dokazano, a to da značajan broj vozila koja se ne mogu otuđiti kompletno rastavljaju na otpadima i dijelovi se onda prodaju, bilo na području Kantona, BiH ili eventualno u nekim susjednim državama. Ali, mi smo, izvršenim operativnim radom i pretresima pojedinih otpada, pronalazili dijelove otuđenih vozila sa područja Kantona Sarajevo,“ rekao je on.
Podaci Udruženja osiguravajućih društava u Federaciji BiH pokazuju da se uglavnom kradu novija vozila, pa je šteta usljed krađe ogromna, kaže Ermin Čengić iz ovog udruženja.
„Šteta koja se javi prilikom krađe je negdje sedam puta veća nego šteta nastala prilikom saobraćajnih nezgoda, požara i nekih drugih opasnosti koje su obuhvaćene kasko osiguranjem. Daću vam primjer. Recimo, u 2009. maksimalno isplaćena naknada štete iznosila je 109 hiljada maraka,“ navodi Čengić.
Najčešće ukradena vozila su iz Volkswagenovog programa, a potom slijede vozila marke "škoda" , "audi" i "renault". Od ukupno ukradenih automobila, pronađeno je manje od osam posto osiguranih vozila.