Dostupni linkovi

Abramowitz i Hooper: Nasilje se vratilo na Balkan


Srbi sa maskama ruše i pale prelaz Jarije, 27. juli 2011
Morton Abramowitz, James Hooper (National Interest), preveo Nedim Dervišbegović

Etničko nasilje sa vratilo na Balkan. I to je ponovo iznenadilo Zapad.

Ovog puta, žarišna tačka je sjeverno Kosovo, područje sjeverno od rijeke Ibar. Formalno pod kosovskim suverenitetom ali tretirano od strane Srbije i prihvaćeno od strane Zapada kao de facto dio Srbije, ovo je mjesto gdje paravojne strukture profitiraju od šverca sa albanskom mafijom i nameću poslušnost većinskom srspkom stanovništvu.

Jedinice iz NATO-ve misije na Kosovu - koja uključuje i neke američke vojnike - kao i misija EU za vladavinu prava oprezno postupaju sa ovom realnošću. Beograd koristi paravojne formacije da nametne svoje teritorijane zahtjeve. Službenici iz Prištine rijetko zalaze u ovu zemlju sjenki. Sjedinjene Države,
Evropska unija i Beograd smatraju Prištinu dalekim i nezgodnim zemljoposjednikom, tihim partnerom u njihovim trojnim dogovorima. Od Kosova se očekuje da prihvati status quo i da se ne buni u vezi nesklada između zapadnog proklamovanja kosovskog suvereniteta (uz bliske veze sa Beogradom) i realnosti koja uključuje srpske paravojne strukture na terenu.

Fotogalerija: Tenzije na sjeveru Kosova jenjavaju, 3. avgust 2011

Ovi aranžmani su nedavno poremećeni kada je premijer Kosova - konačno, po mišljenju njegovih sunarodnika - poslao policijske jedinice na dva sjeverna granična prelaza kako bi sproveli u djelo odluku Vlade Kosova o vanjskoj trgovini. Kosovski zvaničnici su se često (bezuspješno) žalili EU i SAD da Srbija slobodno izvozi svoju robu na Kosovo ali blokira uvoz kosovske robe. Zamjenik premijera Kosova je javno upozorio Srbiju da će u slučaju da ne ukine blokadu za trideset dana, Priština blokirati uvoz srpskih roba preko Sjevera. Premijer Kosova je 25. jula - nakon što je, kako kaže, obavijestio EULEX o svojim namjerama - poslao policijske snage da preuzemu dva prelaza na granici sa Srbijom. Ova akcija je izazvala sukob sa oružanim Srbima i jedan kosovski policajac je ubijen u pucnjavi.

Ono što je uslijedilo su scene koje podsjećaju na Hrvatsku i BiH u ranim devedesetim godinama prošlog vijeka: barikade koje su podignute širom sjevernog Kosova su ograničile kretanje KFOR-a; dva visoka zvaničnika iz Beograda
koji su odgovorni za odnose sa Kosovom su prešli na Sjever kako bi pokazali solidarnost sa Srbima koji su na barikadama, naglasili tvrdnje Beograda tvdnje o njegovoj teritoriji i sačuvali prethodno stanje kroz pregovore sa KFOR-ovim komandantima; Srbi su bacili Molotovljeve koktele u KFOR-ovu bazu i zapalili dva granična prelaza. KFOR je u okviru kompromisnog rješenja za smirenje nasilja preuzeo kontrolu nad prelazima.

Varljivi mir se vratio do četvrtka u to područje i kosovske snage su povučene. Nasilje je međutim stvorilo novu relanost. Uz jake emocije s obje strane, stavovi dvije strane postaju sve čvršći. Kosovari stoje ujedinjeni iza premijera koji je kritikovao i prije nepopularni EULEX da nije učinio ništa da pomogne policijskim jedinicama.

Srpski pregovarač Borislav Stefanović na Kosovu, 2. avgust 2011
Sljedeća žrtva mogu biti pregovori između Kosova i Srbije o malim ali praktičnim tehničkim problemima pod patronatom EU. Prije samo nekoliko sedmica, EU je ponosno objavila postizanje dogovora o tri pitanja i nadala se da je stvoren trenutak za nastavak ograničenih razgovore. Ali prizori srpskog predstavnika iz tih pregovora kako posjećuje ljude na barikadama bacili su novo i manje povoljno svjetlo na pregovarački proces. Događaji su također uzburkali nacionaliste u Beogradu. U Prištini, Kosovari sada vide razgovore kao sporedni događaj u kojem su njihovi pregovarači iskorišteni kao statisti od strane Brisela kako bi se Srbija predstavila u što boljem izdanju zapadnim vladama koje uskoro trebaju odlučiti o njenom statusu kandidata za članstvo u EU.

Još veća šteta može biti nanesena fundamentalnoj pretpostavci američke politike da je bolje odgoditi bavljenje pitanjem statusu sjevernog dijela Kosova o kojem se u razgovorima ne raspravlja. Beograd tvrdi da se Kosovo može podijeliti dužinom rijeke Ibar dok Kosovari smatraju da sjever pripada Kosovu.

Vrlo lako se može desiti da se poželjna opcija Zapada o vraćanju na prethodni status neće moći ostvariti, iako diplomate u Prištini, Beogradu i Briselu marljivo rade na tome. U tom slučaju, Washington će morati preispitati svoje dugotrajnu stajalište da razgovore o konačnom statusu Sjevera drži u diplomatskom dubokom ledu i razmotriti da li ga događaji na terenu tjeraju na njegovu promjenu. Ako bi se ovo desilo, onda bi Sjedinjene Države morale preuzeti glavnu ulogu u trenutnim pregovorima i cjelokupnoj srpsko-kosovskoj podjeli.

Washington bi, očigledno, želio izbjeći ovu seriju glavobolja - mnogo bi lakše bilo "šutnuti konzervu dalje niz put". Kada nasilje, međutim, postane jedan od problema, ono može gurnuti u drugi u drugi plan diplomatske napore kojima ga se želi suzbiti, kao što smo naučili na Balkanu u devedesetim.

Washington se sada suočava sa izborom između dvije široke opcije: slijediti EU u pokušaju da povrati prijašnje stanje ako uspije nagovoriti Prištinu da prihvati stvari kakve su bile prije nemira i ubijedi obje strane da se vrate ograničenim razgovorima. Ili može pokušati da stvori novu relanost, mijenjajući prirodu razgovora i fokusirajući se na fundamentalno pitanje o budućnosti Sjevera; ili predvoditi EU u preuzimanju kontole nad Sjeverom i granicom sa Srbijom od strane Zapada. Ako je istorija ikakav pokazatelj, kratkotrajna rješenja će gotovo sigurno prevladati nad onim dugotrajnim.

Pogledajte komentare (5)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG