Noseći zastavu s amblemom Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Flor Rexha, 22-godišnjak iz Mališeva, uputio se 21. septembra prema Trgu Skenderbeg u Prištini kako bi se pridružio protestu protiv presude Specijaliziranih vijeća protiv četvorice bivših vođa OVK.

Flori se još nije bio ni rodio kada je izbio rat na Kosovu. Ali njegov otac je imao 22 godine, isto kao i on danas, kada se pridružio OVK. Danas je ratni veteran i invalid, dok je Florijev djed, Skender Bytyqi poginuo u ratu.

"Odrastao sam s OVK, odrastao sam s herojima, za mene su oni živi heroji, i mrtvi i živi su za mene heroji. Za mene je OVK sve", kaže on.

Kao i Flori, mnogi mladi ljudi koji su učestvovali u noćnim protestima u Prištini nisu sami iskusili rat, ali kažu da su o OVK i tom periodu saznali od svojih porodica.

Radio Slobodna Evropa je razgovarao s nekima od njih šeste noći protesta.

Protesti su počeli nakon presude od 16. septembra, kojom su Hašim Tači, Kadri Veseli, Jakup Krasnići i Redžep Selimi proglašeni krivima u prvom stepenu po četiri tačke optužnice za ratne zločine, dok su oslobođeni optužbi za zločine protiv čovječnosti.

Flori kaže da je pratio suđenje od početka i da je od početka sumnjao da će Specijalni sud, kako se inače nazivaju Specijalizovana vijeća za Kosovo u Hagu, imati "samo političke odluke, a nikada pravično suđenje".

"Samo četiri osobe nisu osuđene", kaže on.

Prema njegovim riječima, vijeće je osudilo "preminule, ubijenu djecu, nestale osobe, silovane žene, osudili su naša groblja, krv, temelje ove države".

Na pitanje o žrtvama, Flori se ne osvrće direktno na žrtve spomenute u presudi. Govori o ljudima ubijenim nakon rata i kaže da njihove porodice trebaju tražiti pravdu od institucija Kosova.

Dvadesetogodišnja Lediona Sadria iz Đakovice također je došla na protest sa svojom porodicom. Kaže da je učestvovala i u drugim večerima i da će nastaviti protestovati, jer presudu smatra nepravednom.

"Naš glas mora doprijeti tamo", kaže ona.

Lediona je rođena nakon rata na Kosovu, ali kaže da je stalno slušala o OVK od svoje porodice i da smatra važnim da njena generacija ne zaboravi taj period.

"To je sve. Tu gdje jesmo smo zahvaljujući OVK", kaže ona.

Kada je upitana o žrtvama spomenutim u presudi, Lediona ih ne spominje direktno. Kaže da smatra odluku nepravednom i da su bivši lideri OVK "trebali biti ovdje, u svojoj zemlji, za koju su se borili".

Dvadesetjednogodišnji Albin Vehapi također je došao iz Prizrena u Prištinu samo na protest.

Njegov otac i stričevi, kaže, došli su iz Švicarske da se bore na Kosovu.

"Ponosan sam", kaže Albin, koji presudu vidi kao udarac ne samo za četvoricu bivših lidera, već i za one koji su se borili.

"Pomalo smo slomljeni 16. septembrom i nismo ono što jesmo kao narod", kaže on, dodajući da će nastaviti učestvovati u protestima.

Muhamet Zeqa, 19, iz Vučitrna, također je bio na protestu šestu noć zaredom.

Rođen je nakon rata. Kaže da je o tom periodu uglavnom saznao od svoje porodice, a posebno od svog ujaka, koji je učestvovao u ratu.

Prema njegovim riječima, njegova generacija uživa u slobodi zahvaljujući žrtvi onih koji su se borili.

Upravo se ta porodična veza ponavlja u mnogim pričama mladih demonstranata: oni sami nisu iskusili rat, ali su svoje priče, uvjerenja i odnos s OVK primili od roditelja, ujaka ili baka i djedova.

Iz dijaspore, samo zbog protesta

Ela, 32, iz Kačanika, živi izvan Kosova. Kaže da je došla u zemlju samo na jedan dan, kako bi učestvovala u protestu.

"Idem sutra. Imala sam toliko slobodnog vremena da sam uspjela doći na jedan dan", kaže ona.

Ela nije bila na Kosovu ni tokom rata. U to vrijeme je bila u Njemačkoj, ali njena porodica je bila uključena u politička dešavanja prije rata. Prema njenim riječima, oba roditelja su bila zatvorena zbog učešća u demonstracijama 1980-ih i 1990-ih.

Važno joj je da i njena djeca odrastaju znajući za OVK.

"OVK je za mene naš ponos. Ponosna sam na ovo pred svojom djecom", kaže ona.

Ela je čekala presudu 16. septembra u Hagu.

"Čekali smo da budu pušteni i otišli smo da proslavimo", kaže ona, opisujući trenutak izricanja presude kao emotivan i težak.

Šta sud kaže o žrtvama?

Demonstranti koji su razgovarali sa novinarima Radija Slobodna Evropa presudu vide prvenstveno kao odluku koja ide dalje od četvorice osuđenika i, po njihovom mišljenju, utiče na OVK i rat.

Međutim, prilikom objavljivanja presude, vijeće je utvrdilo odgovornost za četvoricu optuženih i reklo da su između aprila 1998. i 20. juna 1999. godine pripadnici OVK proizvoljno lišili slobode najmanje 385 osoba koje su optužili da su "saradnici", "špijuni" ili "izdajnici".

Također su proglašeni krivima za okrutno postupanje prema 49 osoba, mučenje 303 osobe i ubistvo 96 osoba.

U većini slučajeva, saopćilo je vijeće 16. septembra, nije bilo dokaza da su te osobe bile uključene u kriminalne aktivnosti, borbe ili aktivnosti koje bi predstavljale legitimnu sigurnosnu zabrinutost.

Sud se bavi navodnim zločinima počinjenim od januara 1998. do kraja decembra 1999. godine.

Yllka Tahiri, 35, koja je također učestvovala u protestima od prve noći, kaže da ako su navodi o žrtvama istiniti, one bi trebale dobiti pravdu.

Međutim, i ona presudu vidi prvenstveno kao odluku protiv OVK.

Tahiri je imala šest ili sedam godina tokom rata i kaže da još uvijek ima sjećanja iz tog perioda.

Za nju je OVK direktno povezana sa slobodom koju Kosovo danas uživa.

Protest kao formiranje identiteta

Veliko učešće mladih ljudi u noćnim protestima nije slučajnost, prema sociologu Artanu Muhaxhiriju.

On kaže da su protesti oblik kolektivne akcije, zasnovan na zajedničkom identitetu i emocionalnoj mobilizaciji.

Prema njegovim riječima, kontinuirano učešće jača veze između demonstranata i između generacija, dok protest postaje i prostor gdje mladi oblikuju svoj odnos prema historiji rata i OVK.

"To je specifičan oblik, posebno nove generacije, koja kroz korištenje ikonografije OVK oblikuje svoj identitet u novoj i do sada neostvarenoj dimenziji. To je novi pristup koji će ojačati ovaj identitetski aspekt oslobođenja i rata među novim generacijama i postat će temelj kolektivnog identiteta za budućnost", ocjenjuje on.

Muhaxhiri za Radio Slobodna Evropa kaže da je učešće mladih također oblik podizanja svijesti o dijelu historije koji je, prema njegovim riječima, institucionalno umanjen i demoniziran, stvarajući distancu od žrtava iz 1990-ih.

Prema njegovim riječima, zbog toga se odluka Haškog tribunala doživljava kao "vrsta izdaje međunarodne zajednice prema svim žrtvama koje je Kosovo podnijelo za nadu u integraciju".

Specijalizirana vijeća osnovala je Skupština Kosova 2015. godine, putem ustavnih amandmana i posebnog zakona, nakon istraga koje su uslijedile nakon navoda iznesenih u izvještaju Vijeća Evrope koji je sastavio Dick Marty.

Nakon osude četvorice OVK, Demokratska partija Kosova (PDK) – stranka koju je osnovao i godinama vodio Hašim Tači – pokrenula je pravnu inicijativu za izmjenu zakona o Specijaliziranim vijećima, tvrdeći da predložene promjene nemaju za cilj da ga ponište.

I noćni protesti u Prištini i oni koje su organizovali veterani OVK traže promjenu zakona ili ukidanje Specijalnog suda, kao i veću podršku države tokom faze žalbe.

Očekuje se da će žalbeni postupak trajati godinama, jer je četvorka OVK u pritvoru od novembra 2020. godine.

Generalno, Specijalni sud je do sada donio samo osuđujuće presude, kako u slučajevima ometanja pravde, tako i one za ratne zločine.

Za mnoge mlade ljude na trgu, protest nije vezan samo za presudu, već i za rat koji sami nisu doživjeli i s kojim su odrasli.