Pošto ne može da pronađe posao, Vedat Latifi sakuplja plastične flaše i limenke koje odlaže u prostoru širokom oko tri metra pored kuće u kojoj živi.
Zbog zdravstvenih problema, konkretno dijabetesa i srčanog oboljenja, ovaj četrdesetogodišnjak, otac sedmoro djece, prinuđen je da prodaje otpad kako bi preživio, uz pomoć socijalne zaštite i dječijih dodataka.
U njihovom domu, smještenom u romskom naselju u Južnoj Mitrovici, porodica često ostaje bez struje jer nisu u mogućnosti da plate mjesečni račun. Situacija postaje još teža zimi, kada nemaju načina da se zaštite od hladnoće koja prodire u njihov trošni dom, kao ni od bolesti koje takvi životni uslovi nose.
"Nekad možemo, nekad ne", kaže Latifi za Kosovski servis Radija Slobodna Evropa, odgovarajući na pitanje da li je u stanju da svojoj djeci obezbijedi neophodnu zdravstvenu zaštitu. "Kad imamo sredstava, obezbijedimo im. A kad nemamo...", dodaje on, slježući ramenima.
Latifi navodi da su se njegova djeca suočavala sa brojnim zdravstvenim problemima, nekima ozbiljnijim od drugih, mada ne precizira o kojim dijagnozama se radi.
Međutim, mnoga dojenčad u drugim romskim, aškalijskim i egipatskim porodicama ne prežive takve životne uslove.
Prema podacima objavljenim ove godine u okviru "Istraživanja višestrukih pokazatelja" (MICS) Agencije za statistiku Kosova, koje procjenjuje stanje u domaćinstvima, 25 od svakih 1.000 dojenčadi rođene u ovim zajednicama ne dočeka kraj prve godine života. Ta brojka je bila gotovo identična - 26, u prethodnom izdanju ovog istraživanja, objavljenom 2020. godine.
Podaci programa istračivanja domaćinstava na Kosovu pokazuju da je stopa smrtnosti dojenčadi još viša među najsiromašnijim porodicama unutar romske, aškalijske i egipćanske zajednice, dostižući 33 smrtna slučaja na 1.000 rođenih, što je za 20 više od nacionalnog prosjeka.
Ujedinjene nacije (UN) navode da porodice koje se suočavaju sa siromaštvom gube više djece, jer im je otežan pristup liječenju bolesti koje se mogu spriječiti i izliječiti, kao i pristup čistoj vodi i dovoljnoj količini hrane.
Iako ne postoje precizni podaci o stopama siromaštva unutar ovih zajednica na Kosovu, organizacije koje se zalažu za njihova prava ističu da je stopa zaposlenosti i dalje niska.
Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), dvije od svake tri žene iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice nemaju lične prihode. Niska stopa zaposlenosti takođe je povezana sa rasprostranjenom diskriminacijom prema ovim zajednicama. Studija Savjeta za regionalnu saradnju iz 2022. godine pokazala je da više od 25 odsto preduzeća na Kosovu ne bi bilo spremno da zaposli pripadnike ovih zajednica.
Pored toga, podaci Kancelarije za dobro upravljanje, koja djeluje u okviru Kancelarije premijera Kosova, pokazuju da je tokom godina došlo do pada broja vladinih inicijativa usmjerenih na podsticanje zapošljavanja u ovim zajednicama putem obuka; broj učesnika opao je sa 104 u 2022. godini na 24 u 2024. godini.
Zašto nema značajnijeg pada stope smrtnosti?
Prema izvještaju Međunarodnog fonda Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), objavljenom prije dvije godine, oko 85 odsto djece rođene u romskoj, aškalijskoj i egipćanskoj zajednici na Kosovu živi u "neadekvatnim" uslovima, u vlažnim, mračnim ili oronulim prostorima, odnosno u domovima koji nemaju pristup toaletu i tušu.
Podaci Agencije za statistiku Kosova ukazuju na to da se djeca u ovim zajednicama takođe suočavaju sa višom stopom neuhranjenosti u odnosu na nacionalni prosjek.
Niska stopa vakcinacije takođe predstavlja problem. Skoro polovina djece iz romske, aškalijske i egipatske zajednice ne prima vakcine koje je Ministarstvo zdravlja propisalo za prve dvije godine života, što je mjera usmjerena na suzbijanje bolesti koje se mogu spriječiti.
Ove nejednakosti je prepoznala i sama Vlada Kosova, koja je 2022. godine usvojila strategiju za unapređenje prava romske i aškalijske zajednice za period 2022–2026. godine. Egipćanska zajednica nije bila uključena, na zahtjev njenih predstavnika.
Ova strategija se bavila pitanjima zdravstva, obrazovanja, zapošljavanja, socijalne zaštite, stanovanja i diskriminacije, oblastima u kojima je bilo potrebno preduzeti konkretne mjere kako bi došlo do promjena. Te mjere su uključivale aktivnosti kao što su kućne posjete, informativne sesije za roditelje i vakcinacija putem mobilnih timova.
RSE se obratio Ministarstvu zdravlja i Vladi Kosova sa upitom o sprovedenim aktivnostima i izazovima sa kojima su se suočili u ostvarivanju planiranih ciljeva, ali odgovor nije došao.
S obzirom na to da je otežan pristup zdravstvenim uslugama, bilo usljed socioekonomskih uslova ili nedostatka informacija, značajan problem, informisanje roditelja o brizi o djeci putem kućnih posjeta postaje naročito važno. Međutim, izvještaj Kancelarije za dobro upravljanje o sprovođenju ove strategije pokazuje da je broj korisnika – majki i djece – koji su primili kućne posjete u okviru romske i aškalijske zajednice opao sa 3.288 u 2022. godini na 1.242 u 2024. godini. Ažurirani podaci nisu javno dostupni.
Nevladine organizacije pokušavaju da nadomjeste taj jaz. Mirnie Gojnovci, koja radi kao babica i koordinatorka "škole za majke" u organizaciji The Ideas Partnership, centru u Kosovu Polju koji se bavi pravima marginalizovanih zajednica, posvećena je ovim pitanjima već devet godina.
Gojnovci svake subote savjetuje žene o zdravlju tokom trudnoće, procesu porođaja i zdravlju nakon porođaja. Ona napominje da, iako je interesovanje roditelja za zdravstvenu zaštitu tokom godina poraslo, određena pitanja ostaju neriješena.
"Teški društveni i ekonomski uslovi mogu imati uticaj [na stopu smrtnosti]. Može se desiti da se žena porodi kod kuće, a da pritom nema dovoljno znanja", kaže ona za Kosovski servis RSE, dodajući, međutim, da nije sprovela nikakvu formalnu analizu konkretnih uzroka koji stoje iza više stope smrtnosti.
Podaci Agencije za statistiku Kosova ukazuju na povezanost između nivoa obrazovanja majki i vjerovatnoće da će dijete preživjeti prvu godinu života.
Mnoge žene iz ovih zajednica nisu u mogućnosti da steknu formalno obrazovanje usljed različitih faktora, kao što su pritisak porodice, socioekonomski uslovi ili rani brak. Prema podacima Agencije za statistiku Kosova, samo 27 odsto djece iz ovih zajednica nastavlja školovanje nakon devetogodišnjeg obaveznog obrazovanja.
Gojnovci ističe da neke žene nisu u mogućnosti čak ni da pohađaju "časove za majke", jer im je nemoguće da otputuju do centara u kojima se pruža ova usluga.
Podaci Agencije za statistiku Kosova takođe ukazuju na to da mnoge Romkinje, Aškalijke i Egipćanke ne odlaze na neophodne preglede tokom trudnoće. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje najmanje osam prenatalnih pregleda tokom trudnoće koja protiče uobičajeno, bez povišenog rizika.
U vladinoj strategiji za unapređenje prava ovih zajednica, kao glavne prepreke za pristup zdravstvenim uslugama navode se nedostatak prevoza i manjak medicinskog osoblja u mobilnim timovima.
Univerzitetski klinički centar Kosova odbio je da komentariše ovo pitanje, uprkos pokušajima Radija Slobodna Evropa da stupi u kontakt sa njima.
Bujar Vitija, glavni urednik portala Gazeta Shneta, koji je ranije izvještavao o stopi smrtnosti djece u ovim zajednicama, navodi da, čak i kada ovi pojedinci imaju pristup zdravstvenim uslugama, institucije koje pružaju liječenje često ih ne informišu u potpunosti.
"Oni nisu upozoreni na simptome niti na rizike ukoliko na vrijeme ne potraže ljekarsku pomoć. Ne razumiju svoje dijagnoze i ne dobijaju neophodna objašnjenja", rekao je Vitija za RSE.
On smatra da institucije imaju mogućnosti da doprinesu smanjenju stope smrtnosti, navodeći kao primjer transport novorođenčadi u okviru Univerzitetske kliničke bolničke službe Kosova.
Ova služba omogućava transport novorođenčadi, posebno one rođene prijevremeno, u specijalizovanim uslovima. Do prije otprilike dvije godine, ova služba nije funkcionisala, iako su napori za uspostavljanje specijalizovanog sistema za transport novorođenčadi na Kosovu započeli još deceniju ranije.
Međutim, prema riječima Vitije, ova služba se i dalje ne koristi u svom punom kapacitetu.
"Po mom mišljenju, ova služba za transport bi trebalo da bude u potpunosti operativna i to ne samo u slučajevima koji zahtijevaju ozbiljne medicinske intervencije", rekao je Vitija za RSE.
Sva ova pitanja su prepoznata kao problemi u okviru vladine strategije za unapređenje prava romske i aškalijske zajednice; međutim, preduzete mjere nisu dovele do značajnijih promjena u stvarnom stanju.
Nekoliko organizacija koje se zalažu za prava djece, kao i za prava romske, aškalijske i egipćanske zajednice, odbilo je da komentariše ovo pitanje, navodeći da nemaju projekte koji se tiču ove tematike.
Kao posljedica toga, mnogi roditelji iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice na Kosovu prepušteni su sami sebi u suočavanju sa izazovima podizanja male djece u neadekvatnim, siromašnim uslovima, uz istovremenu nemogućnost da pronađu zaposlenje.