Komšić je danas potvrdio da će njegov zahtjev biti proširen imenima još nekoliko ljudi iz vojnog i policijskog vrha Savezne Republike Jugoslavije iz perioda 1992.-1995. godina, ali nije želio govoriti o kome se radi.
Zahtjev Tužilaštvu BiH za pokretanjem krivične prijave i raspisivanje Interpolove potjernice za bivšim predsjednicima Savezne Republike Jugoslavije Dobricom Ćosićem i Zoranom Lilićem je odgovor Srbiji na slučaj Dobrovoljačka. To je potvrdio član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je zahtjev bh. Tužilaštvu uputio kao reakciju na raspisivanje potjernica Interpola Srbije za 19 državljana BiH koji su činilli vojnu i političku vlast 1992. godine kada je počinjen zločin nad pripadnicima bivše JNA u Sarajevu.
Srbija je prva počela i sada ima odgovor iz BiH, kaže Komšić:
„Pa jeste odgovor na Dobrovoljačku. Rečeno je i poručeno to zaista da ovakav odnos Srbije i srbijanskih organa, i državnih i pravosudnih, jednostavno jeste politički motivisan, obavještajno motivisan, kakao god hoćete, prema BiH. On se, nažalost, prelomio preko leđa Ilije Jurišića, koji već dvije godine leži u zatvoru u Beogradu, i očigledno je da Specijalno tužilaštvo Republike Srbije za ratne zločine ide ka politizaciji tog slučaja, ne ka rješavanju pravnog problema. Dvije godine su bile sasvim dovoljne da se taj postupak okonča. Ne da nije bilo te volje nego se onda ustalo i sa raspisivanjem međunarodne potjernice za tzv. slučaj Dobrovoljačka.“
Komšić je najavio da je u pripremi podnošenje krivičnih prijava i za druge visoke zvaničnike bivše SRJ koji se sumnjiče za da su počinili krivična djela protiv integriteta BiH i čovječnosti od 1992. do 1995. godine. Na pitanje smatra li da će ovakvi zahtjevi narušiti i zakomplikovati odnose sa Srbijom, Komšić odgovara:
„Ja mislim da ste na pogrešnom mjestu postavili pitanje. To pitanje je trebalo postaviti u Beogradu kada su pritvorili Iliju Jurišića. Jednostavno smo pokrenuli princip reciprotiteta, koji je legitiman u odnosima dvije zemlje. I oni su povukli đavola za rep. Sad kad su ga povukli - dobiće ga.“
Zahtjev Željka Komšića došao je gotovo istovremeno sa optužbama drugog člana Predsjednistva BiH Harisa Siljadžića da srbijanske vlasti i pravosudne institucije krše međunarodni Rimski sporazum i Evropsku konvenciju o prenošenju postupaka u krivičnim stvarima.
U procesuiranje ratnih zločina umiješala se politika
Na ove optužbe reagovao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović ističući da su Komšićeve i Silajdžićeve tvrdnje obmanjivanje javnosti jer je tzv. Rimski sporazum prestao da važi još 2004. godine. Ovaj je sporazum, pojašnjava Radmanović, bio mehanizam da bi se spriječila proizvoljna hapšenja bez prethodnog odobrenja Haškog tribunala, ali je bivši haški tužilac Carla del Ponte 2004. obavijestila Predsjedništvo da taj sporazum prestaje da važi.
Mirsad Tokača
Sve ovo se moglo i očekivati, smatra direktor Istraživačko dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača, jer se u procesuiranje ratnih zločina umiješala politika:
„I naravno imate ovo sve što imate sada - reakciju Komšića koji drskost srbijanskih vlasti transferira u svoju vlastitu drskost i političkim sredstvima zapravo otvara jedan proces koji može da ima različite krugove. On može da ide u beskonačnost i nadati se da će se to prekinuti. Mislim da se politika mora mnogo više usrijedsrediti na stvaranju uslova tužiocima i pravosuđu da rade svoj posao. Nažalost, oni više izgleda vole da stvari politiziraju nego da se suštinski bave problemom ratnih zločina.“
Novonastala situacija i nerazumijevanje među bh. političarima zaoštriće unutrašnje odnose u zemlji, ali i van nje, ističe Borislav Bojić iz SDS. Na ovaj način pokazuju neozbiljnost, ali i neodgovornost prema građanima koji su ih birali, dodaje Bojić:
„Ovo ne doprinosi razumijevanju između zemalja i razumijevanju ukupnih odnosa koji mogu značajno da opterete bh. političku scenu. Vidite, Dobrovoljačka i događaji u Dobrovoljačkoj, pa molim vas, mi smo već jednom davno konstatovali da su ratni zločini problem koji je prisutan ovdje u BiH, da je on vezan za pojedince i događaje, a uzimanje sebi za pravo da na ovakav način vode politiku, ukupnu politiku, mislim da je nešto što je za svaku osudu. Ja ne znam šta je s tim Komšićem, zaista.“
Prema mišljenju političkog analitičara iz Banje Luke Ivana Šijakovića, reakcije Komšića i Silajdžića su dogovorene i tempirane kako bi se potvrdili stavovi koje je izrekao američki potpredsjednik Džozef Bajden (Joseph Biden) - da BiH nije dorasla multietničkoj demokratiji:
„Sada su ova dvojica ljudi, naročto Komšić, koji je, meni se čini, sklon tome - on je nekoliko puta to dokazao, čim neko kaže nešto o Bosni, onda on iznese i svoje neke zahtjeve, argumente kako bi pokazao da u BiH ima neka druga strana ili ima neko ko sprečava njen razvoj ili ko pravi ekscese, pravi probleme, tako da je to sa tom čistom projekcijom dnevne, konkretne upotrebe i rekao bih - više zloupotrebe takvih stavova, koji su potpuno van svakog razuma - zahtevaš nešto što je pitanje koliko ti možeš dokazati i što nisu drugi dokazali.“
Zahtjev Tužilaštvu BiH za pokretanjem krivične prijave i raspisivanje Interpolove potjernice za bivšim predsjednicima Savezne Republike Jugoslavije Dobricom Ćosićem i Zoranom Lilićem je odgovor Srbiji na slučaj Dobrovoljačka. To je potvrdio član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je zahtjev bh. Tužilaštvu uputio kao reakciju na raspisivanje potjernica Interpola Srbije za 19 državljana BiH koji su činilli vojnu i političku vlast 1992. godine kada je počinjen zločin nad pripadnicima bivše JNA u Sarajevu.
Srbija je prva počela i sada ima odgovor iz BiH, kaže Komšić:
Jeste odgovor na Dobrovoljačku. Rečeno je i poručeno to zaista da ovakav odnos Srbije i srbijanskih organa, i državnih i pravosudnih, jednostavno jeste politički motivisan, obavještajno motivisan, kakao god hoćete, prema BiH.
„Pa jeste odgovor na Dobrovoljačku. Rečeno je i poručeno to zaista da ovakav odnos Srbije i srbijanskih organa, i državnih i pravosudnih, jednostavno jeste politički motivisan, obavještajno motivisan, kakao god hoćete, prema BiH. On se, nažalost, prelomio preko leđa Ilije Jurišića, koji već dvije godine leži u zatvoru u Beogradu, i očigledno je da Specijalno tužilaštvo Republike Srbije za ratne zločine ide ka politizaciji tog slučaja, ne ka rješavanju pravnog problema. Dvije godine su bile sasvim dovoljne da se taj postupak okonča. Ne da nije bilo te volje nego se onda ustalo i sa raspisivanjem međunarodne potjernice za tzv. slučaj Dobrovoljačka.“
Komšić je najavio da je u pripremi podnošenje krivičnih prijava i za druge visoke zvaničnike bivše SRJ koji se sumnjiče za da su počinili krivična djela protiv integriteta BiH i čovječnosti od 1992. do 1995. godine. Na pitanje smatra li da će ovakvi zahtjevi narušiti i zakomplikovati odnose sa Srbijom, Komšić odgovara:
„Ja mislim da ste na pogrešnom mjestu postavili pitanje. To pitanje je trebalo postaviti u Beogradu kada su pritvorili Iliju Jurišića. Jednostavno smo pokrenuli princip reciprotiteta, koji je legitiman u odnosima dvije zemlje. I oni su povukli đavola za rep. Sad kad su ga povukli - dobiće ga.“
Zahtjev Željka Komšića došao je gotovo istovremeno sa optužbama drugog člana Predsjednistva BiH Harisa Siljadžića da srbijanske vlasti i pravosudne institucije krše međunarodni Rimski sporazum i Evropsku konvenciju o prenošenju postupaka u krivičnim stvarima.
U procesuiranje ratnih zločina umiješala se politika
Na ove optužbe reagovao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović ističući da su Komšićeve i Silajdžićeve tvrdnje obmanjivanje javnosti jer je tzv. Rimski sporazum prestao da važi još 2004. godine. Ovaj je sporazum, pojašnjava Radmanović, bio mehanizam da bi se spriječila proizvoljna hapšenja bez prethodnog odobrenja Haškog tribunala, ali je bivši haški tužilac Carla del Ponte 2004. obavijestila Predsjedništvo da taj sporazum prestaje da važi.
I naravno imate ovo sve što imate sada - reakciju Komšića koji drskost srbijanskih vlasti transferira u svoju vlastitu drskost i političkim sredstvima zapravo otvara jedan proces koji može da ima različite krugove.
„I naravno imate ovo sve što imate sada - reakciju Komšića koji drskost srbijanskih vlasti transferira u svoju vlastitu drskost i političkim sredstvima zapravo otvara jedan proces koji može da ima različite krugove. On može da ide u beskonačnost i nadati se da će se to prekinuti. Mislim da se politika mora mnogo više usrijedsrediti na stvaranju uslova tužiocima i pravosuđu da rade svoj posao. Nažalost, oni više izgleda vole da stvari politiziraju nego da se suštinski bave problemom ratnih zločina.“
Novonastala situacija i nerazumijevanje među bh. političarima zaoštriće unutrašnje odnose u zemlji, ali i van nje, ističe Borislav Bojić iz SDS. Na ovaj način pokazuju neozbiljnost, ali i neodgovornost prema građanima koji su ih birali, dodaje Bojić:
Ovo ne doprinosi razumijevanju između zemalja i razumijevanju ukupnih odnosa koji mogu značajno da opterete bh. političku scenu.
„Ovo ne doprinosi razumijevanju između zemalja i razumijevanju ukupnih odnosa koji mogu značajno da opterete bh. političku scenu. Vidite, Dobrovoljačka i događaji u Dobrovoljačkoj, pa molim vas, mi smo već jednom davno konstatovali da su ratni zločini problem koji je prisutan ovdje u BiH, da je on vezan za pojedince i događaje, a uzimanje sebi za pravo da na ovakav način vode politiku, ukupnu politiku, mislim da je nešto što je za svaku osudu. Ja ne znam šta je s tim Komšićem, zaista.“
Prema mišljenju političkog analitičara iz Banje Luke Ivana Šijakovića, reakcije Komšića i Silajdžića su dogovorene i tempirane kako bi se potvrdili stavovi koje je izrekao američki potpredsjednik Džozef Bajden (Joseph Biden) - da BiH nije dorasla multietničkoj demokratiji:
„Sada su ova dvojica ljudi, naročto Komšić, koji je, meni se čini, sklon tome - on je nekoliko puta to dokazao, čim neko kaže nešto o Bosni, onda on iznese i svoje neke zahtjeve, argumente kako bi pokazao da u BiH ima neka druga strana ili ima neko ko sprečava njen razvoj ili ko pravi ekscese, pravi probleme, tako da je to sa tom čistom projekcijom dnevne, konkretne upotrebe i rekao bih - više zloupotrebe takvih stavova, koji su potpuno van svakog razuma - zahtevaš nešto što je pitanje koliko ti možeš dokazati i što nisu drugi dokazali.“
