Priredila: Dinka Jurković
Nacionalni institut SAD za zdravlje objavio je zanimljivu studiju na temu utjecaja kompjutera na ljudski vid.
Studija tvrdi da 90 posto ljudi koji provedu pred kompjuterom tri ili više sati dnevno, imaju redovne glavobolje, osjećaju umor, bol u vratu i žale se da im se povremeno pogled zamuti.
Jedan od razloga je u tome što očni ljekari još uvijek određuju dioptriju prema blizini (što se izjednačava sa čitanjem knjige) ili daljini (tipična daljina), a još ne prema trećem elementu – daljini na kojoj se nalazi ekran kompjutera.
Zato su se mnogi koji nose naočale opredjelili za bifokalne (one sa dvije dioptrije). Istraživanje Nacionalnog instituta SAD za zdravlje pokazuje, međutim, da ljudi sa tim naočalama stalno popravljaju monitore, pomjeraju vrat…Sve u svemu - ne osjećaju se ugodno.
Oni korisnici kompjutera koji imaju trifokalne naočale (sa više dioptrija) imaju ugrađenu korekciju koja je bolja od bifokalnih naočala ali je taj korektivni razmak ipak premali, pa se vlasnici tih naočala trude da se što preciznije namjeste kako bi bolje vidjeli, što kao posljedicu ima bolove u vratnim mišićima.
Stvari se još više kompliciraju time što ljudi sve češće imaju na primer upaljen televizor i kompjuter istovremeno, što su dvije daljine potpuno različite. Pomenuta studija već bilježi primjere da se ljudi tim navikama prilogađavaju na najgori mogući način - ako više gledaju TV, a manje ekran kompjutera tada nose slabije naočale, a ako je obrnuto tada nose jaču dioptriju.
Studija sugerira da moramo voditi računa koliko vremena provodimo uz televizore i kompjutere, a koliko se krećemo, bavimo sportom. Pri tome nudi i neka rješenja:
Naočale za komjuter - najjednostavnije rješenje. Mana je što jeftine naočale za kompjuter ne rješavaju problem astigmatizma i asimetriju očiju.
Multifokalne naočale - ni ovo nije najidealnija opcija, ali se očekuju poboljšanja kod ovog proizvoda u povećanju razmaka za autokorekciju.
Monovizija - Neki ljudi uzimaju jedno kontaktno sočivo koje ima obje dioptrije – za blizinu i daljinu. Ali, stručnjaci smatraju, ta opcija nije dobra za kompjuter.
Korekcija operacijom - Neke operacije mogu riješiti problem gledanja bez naočala, ali to ne rješava problem kad se dođe u pozne godine pa su tada naočale za čitanje ponovo realnost.
Operacija očne mrene - Neki se ljudi opredjeljuju za nju, pogotovu u drugoj polovini šezedeseth godina. Ranije je to automatski zahtjevalo naočale za čitanje, ali novije tehnologije omogućavaju da se oko samo opredjeli za potrebnu daljinu.
Ljekari ne izdvajaju niti jednu od navedenih rješenja kao idealno, ali ne smatraju da ih treba izbjegavati. Studija jedino sugerira onima koji ne vide dobro na daljinu, a koji odmaraju oči time što uopće i ne nose naočale za daljinu da to rade – što je duže moguće.
Nacionalni institut SAD za zdravlje objavio je zanimljivu studiju na temu utjecaja kompjutera na ljudski vid.
Studija tvrdi da 90 posto ljudi koji provedu pred kompjuterom tri ili više sati dnevno, imaju redovne glavobolje, osjećaju umor, bol u vratu i žale se da im se povremeno pogled zamuti.
Jedan od razloga je u tome što očni ljekari još uvijek određuju dioptriju prema blizini (što se izjednačava sa čitanjem knjige) ili daljini (tipična daljina), a još ne prema trećem elementu – daljini na kojoj se nalazi ekran kompjutera.
Zato su se mnogi koji nose naočale opredjelili za bifokalne (one sa dvije dioptrije). Istraživanje Nacionalnog instituta SAD za zdravlje pokazuje, međutim, da ljudi sa tim naočalama stalno popravljaju monitore, pomjeraju vrat…Sve u svemu - ne osjećaju se ugodno.
Oni korisnici kompjutera koji imaju trifokalne naočale (sa više dioptrija) imaju ugrađenu korekciju koja je bolja od bifokalnih naočala ali je taj korektivni razmak ipak premali, pa se vlasnici tih naočala trude da se što preciznije namjeste kako bi bolje vidjeli, što kao posljedicu ima bolove u vratnim mišićima.
Očni ljekari još uvijek određuju dioptriju prema blizini (što se izjednačava sa čitanjem knjige) ili daljini (tipična daljina), a još ne prema trećem elementu – daljini na kojoj se nalazi ekran kompjutera.
Stvari se još više kompliciraju time što ljudi sve češće imaju na primer upaljen televizor i kompjuter istovremeno, što su dvije daljine potpuno različite. Pomenuta studija već bilježi primjere da se ljudi tim navikama prilogađavaju na najgori mogući način - ako više gledaju TV, a manje ekran kompjutera tada nose slabije naočale, a ako je obrnuto tada nose jaču dioptriju.
Studija sugerira da moramo voditi računa koliko vremena provodimo uz televizore i kompjutere, a koliko se krećemo, bavimo sportom. Pri tome nudi i neka rješenja:
Naočale za komjuter - najjednostavnije rješenje. Mana je što jeftine naočale za kompjuter ne rješavaju problem astigmatizma i asimetriju očiju.
Multifokalne naočale - ni ovo nije najidealnija opcija, ali se očekuju poboljšanja kod ovog proizvoda u povećanju razmaka za autokorekciju.
Monovizija - Neki ljudi uzimaju jedno kontaktno sočivo koje ima obje dioptrije – za blizinu i daljinu. Ali, stručnjaci smatraju, ta opcija nije dobra za kompjuter.
Korekcija operacijom - Neke operacije mogu riješiti problem gledanja bez naočala, ali to ne rješava problem kad se dođe u pozne godine pa su tada naočale za čitanje ponovo realnost.
Operacija očne mrene - Neki se ljudi opredjeljuju za nju, pogotovu u drugoj polovini šezedeseth godina. Ranije je to automatski zahtjevalo naočale za čitanje, ali novije tehnologije omogućavaju da se oko samo opredjeli za potrebnu daljinu.
Ljekari ne izdvajaju niti jednu od navedenih rješenja kao idealno, ali ne smatraju da ih treba izbjegavati. Studija jedino sugerira onima koji ne vide dobro na daljinu, a koji odmaraju oči time što uopće i ne nose naočale za daljinu da to rade – što je duže moguće.
