Dostupni linkovi

Vanredna vijest
Protekli slovenski referendum kojim je potvrđen arbitražni sporazum s Hrvatskom o granici otvorio je ubrzanu europsku perspektivu kako za Hrvatsku, tako i za regiju. To je jedan u nizu pozitivnih vanjskopolitičkih događaja koji su obilježili posljednja zbivanja na Balkanu, u duhu „kulture kompromisa“, kako se izrazio hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Ima li razloga za optimizam?

Već su svi pozdravili rezultat slovenskog referenduma kojim se pitanje utvrđivanja granice s Hrvatskom prepušta arbitraži. Naročito ohrabruje što su se najzainteresiranije slovenske općine, Piran, Izola i Koper pridružile rješenju, a nisu nasjeli na propagandu o gubitku „slovenskog mora“.

Nema mjesta euforiji, slovenski referendum nije riješio dvadesetogodišnji hrvatsko-slovenski spor o granici, njime je tek usvojena metodologija rješavanja. Ali, bolje je djelovati razumno, tolerantno i u duhu dobrosusjedstva, a ne svadljivo, ratoborno i isključivo, zar ne?

Arbitražni sud trajat će dugo i koštat će mnogo obje države. To je cijena nekompetentnosti političkih elita. Sam Sporazum o arbitraži otvoren je za sva rješenja, uostalom jedino je tako mogao i proći kod oba parlamenta. Hrvatski političari se pozivaju na članak Sporazuma koji govori o primjeni međunarodnog prava, računajući da su sa tog stanovišta posve u pravu, uostalom od početka spora zagovaraju primjenu međunarodnog prava i uključivanje međunarodnih sudova. Slovenskim čelnicima je glavni argument članak kojim se Sloveniji omogućuje dodir („junction“, slovenski „stik“) s otvorenim morem. Kakav će na koncu biti rezultat arbitraže, to u ovome trenutku doista nitko ne zna. Političke elite su se odlučile, nakon 20 godina neuspjeha, na rješenje s neizvjesnim ishodom. Rješenje koje se povjerava arbitrima, a ne redovitim sudovima, nužno će ovisiti i o političkom odnosu snaga u tom trenutku.

Ali, slovenska gola ucjena je uklonjena i Hrvatska može nastaviti procese priključenja Uniji. Nije beznačajan doprinos međunarodnih faktora takvom rješenju.

Hrvatski političari i javnost dosta su hladnokrvno promatrali egzibicionizam šefa slovenske opozicije Janeza Janše, dobro procjenjujući da bi odgovaranje u stilu „mjere za mjeru“ bilo kontraproduktivno. Hoće li Janša ostvariti svoju prijetnju da će u parlamentu blokirati sam Pristupni sporazum Hrvatske, ne ovisi više samo o njemu.

Ishod slovenskog referenduma dobra je vijest i za regiju, za zemlje koje su korak iza Hrvatske u pristupnim pregovorima. Zapreke Hrvatskoj usporavaju i sve druge. Neraspoloženje u Uniji za proširenjem raste, njezini unutarnji problemi sve su dublji i ozbiljniji.

Zemlje u regiji, sljednice nekadašnje Jugoslavije, konstruktivnije se okreću međusobnoj suradnji.

Pokrenuta je konkretna suradnja policija i ministarstava pravosuđa u oblasti organiziranog kriminala i ratnih zločina.

Sporazum o vojnoj suradnji Hrvatske i Srbije što su ga upravo potpisali ministri obrane Vukelić i Šutanovac jedan je od tih dogovora. On, naravno, zaziva stanovita pitanja koja se tiču nedavne prošlosti. U Hrvatskoj se može čuti mrmljanje o nedopustivosti suradnje s agresorom, o daljem srozavanju nacionalnog ponosa, o sluganstvu, i slično. Duhoviti feralovac Predrag Lucić rastura tako shvaćene nacionalne svetinje, podsjećajući da su te dvije vojske sasvim pristojno surađivale, na primjer u Bosni i Hercegovini, a sam je sporazum ionako dogovor o „uzajamnom školovanju janjičara po planu i programu NATO saveza“. Ali te rasprave, u demokratskom društvu potrebne i poželjne, u sadašnjem trenutku nisu omele dogovaranje, sporazum je prošao glatko.

Za život građana možda bi bilo potrebnije da se na regionalnoj razini postignu sporazumi o energetici, prometnoj infrastrukturi, zračnom prijevozu, ali svaki oblik suradnje na ravnopravnoj osnovi i na zdravim ekonomskim temeljima je dobrodošao.

Očekuju se novi, konkretni koraci u zalaganjima za održivi povratak izbjeglih i raseljenih, za povratak imovine i reintegraciju povratnika.

Povratak povjerenja i konkretni koraci u suradnji u proteklih nekoliko mjeseci ohrabruju. Ne treba se zanositi – unutarnji problemi, osobito politički i ekonomski, svake od zemalja u regiji toliki su da lako mogu biti poništene geste dobre volje. Ali, one zaslužuju potporu.

Bosna i Hercegovina dobila je u ovo predizborno vrijeme pojačane garancije susjeda za svoj integritet i opstojnost.

Smanjuje se verbalna tenzija oko Kosova. Ivo Josipović izjavio je da se zalaže za rješenje u okviru međunarodnog prava, a Hrvatska u tome neće odomoći.

Općenito se proteklih mjeseci čulo mnogo odmjerenih i ohrabrujućih riječi od Ive Josipovića, Borisa Tadića, Sulejmana Tihića, Jadranke Kosor, Filipa Vujanovića. Ne treba zanemariti i konstruktivni doprinos Katoličke crkve prigodom osjetljive i uspješne nedavne misije hrvatskog predsjednika u Bosni i Hercegovini.

Kao da se lideri natječu u gestama tolerancije i dobre volje. Natječu se i među sobom za zvijezdu regije. Ako je za dobrobit svih građana – neka.

Sve dok je bez fige u džepu.

Ili zbog toga što to netko drugi od njih traži.
  • 16x9 Image

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG