Sud ih je osudio kao ratne zločince radi NATO napada na Srbiju godinu dana ranije. Na spisku osuđenih ratnih zločinaca je bio i prvi čovjek spoljne politike Evropske unije Havier Solana.
Solana je nedavno posjetio Beograd i osobno donio dobre vijesti – građani Crne Gore, Makedonije i Srbije će po svoj prilici od 1. siječnja slijedeće godine putovati u Evropsku uniju bez viza. Odluka je objavljena 15 srpnja, dan nakon posjete Solane i da bi važila još uvijek je mora verificirati 27 država EU. Vijest je, naravno, vrlo dobro primljena u svim trima državama. Potpredsjednik Evropske komisije, Jacques Barrot, je odluku nazvao “historijskom”.
“Visa free” system će u kratkom vremenu donijeti više “proevropskog” optimizma u svim državama. Dugoročno, ona bi trebala doprinijeti većem otvaranju, boljoj komunikaciji između Crne Gore, Makedonije i Srbije s jedne i EU sa druge strane. Odlluka će vjerojatno i olakšati proces pridruživanja ovih zemalja evropskim integracijama. Konačno, ko god ubuduće i pokuša da povuče neki politički potez čija posljedica može biti ukidanje bezviznog režima, moraće dvostruko bolje razmisliti. Zato ima dosta razloga za tvrdnju da je bezvizni režim za građane ove tri zemlje i za EU dobra odluka.
Problem, međutim, nije u tome ko je dobio bezvizni režim, nego ko nije. Većina građana u BiH ima vrlo negativan odnos prema ovoj odluci i to ne zato što odluka važi za Crnu Goru, Makedoniju i Srbiju nego zato što ne važi za BiH. Razlog je jednostavan -svi građani BiH koji su Hrvati po nacionalnosti već imaju hrvatske putovnice i putuju bez viza godinama. Građani BiH koji su Srbi po nacionalnosti će to pravo, sa putovnicama Srbije, iskoristiti sada. Jedini koji neće ni ubuduće slobodno putovati su - Bošnjaci.. Tako je BiH ponovo etnički podijeljenja, EU je ovom odlukom te etničke podjele pojačala iako joj je proklamovana politika sasvim suprotna. Ovo nije prvi put da su Bošnjaci (čija je velika većina oduvijek bila proevropski orijentirana) gurnuti u ruke ekstremista. Prvi primjer je odluka Vijeća sigurnosti UN 1992-e godine da zabrani uvoz oružja u BiH čime je Srbija dobila strahovitu prednost jer je imala po snazi četvrtu vojsku u Evropi, a BiH je bila ostavljena da se brani nenaoružana. Drugi primjer je bilo napuštanje vojske iz zaštićenih zona UN-a u BiH nakon čega je slijedio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Primjera ima.
Kosovo i BiH “će biti uključeni u bezvizni režim” - kaže Solana - “čim te zemlje ispune kriterije za punu kontrolu granice i kad počnu izdavati biometričke pasoše.” Ironično ili ne, BiH je istog dana kad je odluka donesena počela izdavati takve putovnice. Puna kontrola granica i ostala sigurnosna pitanja vezana za to su sasvim sigurno snažni argumenti te su EU i Xavier Solana u pravu. Oni kažu da lideri tih zemalja nose odgovornost za neuspjeh pune sigurnosne kontrole granica. Ali, da li je to baš tako jednostavno?
Nije. Odgovornost za nedovoljnu kontrolu na granicama zajednički dijele lokalni političari, EU i – Srbija. Beograd radi sve što je moguće da onemogući funkcioniranje Kosova sa političkog, ekonomskog i sigurnosnog stajališta. Granica prema Srbiji je porozna tačno onoliko koliko to želi Beograd. Ulogu policijskih i vojnih snaga na Kosovu u čuvanju kosovskih granica da i ne pominjem. Identičan je slučaj sa BiH. Visoki predstavnik postoji u Sarajevu već 15 godina i promašaj da se od BiH napravi funkcionalna država nije samo promašaj lokalnih političara nego i visokog predstavnika, odnosno EU. Među članicama EU nema dogovora o njegovim ovlašćenjima, nema dogovora šta treba poduzimati pa je otuda visoki predstavnik često u poziciji da zna šta hoće ali to ne može sprovesti. Logično, njegova je snaga slabija i baš to omogućava liderima Republike Srpske da blokiraju svaku moguću odluku koja bi državu činila funkcionalnijom, pa se to odnosi i na kontrolu granica i na sigurnost u državi. Oni bi radije granicu između entiteta nego li granicu između država. Takvo je ponašanje snažno podržano, financijski i politički u – Srbiji. Tako ispada da oni koji rade na tome da BiH nema punu kontrolu nad svojim granicama (Srbija) bivaju nagrađeni od onih koji su dijelom odgovorni što adekvatne kontrole BiH granica nema (Evropska unija). Oni koji dijele odgovornost mogu putovati a oni koji su žrtve takvog ponašanja ne mogu!
EU je još jednom pokazala kako njene razne institucije imaju različite kriterije za različite države. EU insistira da se Slovenija i Hrvatska dogovore oko granica prije nego li Hrvatska postane članicom EU ali taj kriterij nije važio za Sloveniju; Srbiji je bilo dozvoljeno da neke vojne dokumente u vezi sa vojnim operacijama u BiH proglasi državnom tajnom te da ih ne dostavi sudu za ratne zločine, ali to isto ne važi za Hrvatsku i “vojne dnevnike” iz akcije “Oluja”; Hrvatska je morala izručiti sve optužene ratne zločince prije nego li je počela pregovore, ali Srbija nije; Hrvatska je morala odustati od “specijalnih” odnosa sa bosanskohercegovačkim Hrvatima, ali Srbija još nije prisiljena da odustane od “specijalnih” veza za bosanskohercegovačkim Srbima. I tako u nedogled.
Sve su to razlozi što je odluka o izostavljanju BiH sa spiska za bezvizni režim viđena u BiH kao jednostrana i što su to izostavljanje osudile desetine raznih organizacija i stranaka u Evropi. To veliko razočarenje u BiH je vidljivo i u porukama koje redakcija dobija na svojoj Internet stranici, od kojih neke kažu: “BiH bi sada trebala da objavi bezvizni režim sa zemljama koje su prema nama prijateljske… “Gospodine Solana, ja više nisam građanin Evrope i od danas sam samo musliman.” “Bravo za EVROPU!!!! Prvo nam naprave državu kojoj su svezane ruke, a onda priča o efikasnosti. Šta smo mogli i očekivati od te iste Evrope koja je četiri godine gledala kako nas ubijaju?” “Danas je kršćanska Evropa otvorila karte. Muslimanima je Brisel ugasio zeleno svjetlo za bezvizni režim. Izgleda da su evropski "elektičari" pobrkali dugmad za bezvizne režime, pa su "slučajno" prtisnuli dugme za islamofobiju.”
“Geto za muslimane” je kreiran, kaže bh. ministar spoljnih poslova. Cijena te odluke će doći i niko ne bi trebao biti iznenađen što će ona voditi daljoj radikalizaciji u BiH. Xavier Solana nema razloga da brine za odluku beogradskog suda sa početka priče, ona je ionako bila neozbiljna i u vremenu kad je donesena. On je danas rado viđen gost u Srbiji koja ga je proglašavala ratnim zločincem. On također nema razloga da se brine ni za cijenu koja će biti plaćena ovakvom odlukom jer, jednostavno, odlazi u penziju.
Ali ko će platiti cijenu?
Solana je nedavno posjetio Beograd i osobno donio dobre vijesti – građani Crne Gore, Makedonije i Srbije će po svoj prilici od 1. siječnja slijedeće godine putovati u Evropsku uniju bez viza. Odluka je objavljena 15 srpnja, dan nakon posjete Solane i da bi važila još uvijek je mora verificirati 27 država EU. Vijest je, naravno, vrlo dobro primljena u svim trima državama. Potpredsjednik Evropske komisije, Jacques Barrot, je odluku nazvao “historijskom”.
“Visa free” system će u kratkom vremenu donijeti više “proevropskog” optimizma u svim državama. Dugoročno, ona bi trebala doprinijeti većem otvaranju, boljoj komunikaciji između Crne Gore, Makedonije i Srbije s jedne i EU sa druge strane. Odlluka će vjerojatno i olakšati proces pridruživanja ovih zemalja evropskim integracijama. Konačno, ko god ubuduće i pokuša da povuče neki politički potez čija posljedica može biti ukidanje bezviznog režima, moraće dvostruko bolje razmisliti. Zato ima dosta razloga za tvrdnju da je bezvizni režim za građane ove tri zemlje i za EU dobra odluka.
Problem, međutim, nije u tome ko je dobio bezvizni režim, nego ko nije. Većina građana u BiH ima vrlo negativan odnos prema ovoj odluci i to ne zato što odluka važi za Crnu Goru, Makedoniju i Srbiju nego zato što ne važi za BiH. Razlog je jednostavan -svi građani BiH koji su Hrvati po nacionalnosti već imaju hrvatske putovnice i putuju bez viza godinama. Građani BiH koji su Srbi po nacionalnosti će to pravo, sa putovnicama Srbije, iskoristiti sada. Jedini koji neće ni ubuduće slobodno putovati su - Bošnjaci.. Tako je BiH ponovo etnički podijeljenja, EU je ovom odlukom te etničke podjele pojačala iako joj je proklamovana politika sasvim suprotna. Ovo nije prvi put da su Bošnjaci (čija je velika većina oduvijek bila proevropski orijentirana) gurnuti u ruke ekstremista. Prvi primjer je odluka Vijeća sigurnosti UN 1992-e godine da zabrani uvoz oružja u BiH čime je Srbija dobila strahovitu prednost jer je imala po snazi četvrtu vojsku u Evropi, a BiH je bila ostavljena da se brani nenaoružana. Drugi primjer je bilo napuštanje vojske iz zaštićenih zona UN-a u BiH nakon čega je slijedio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Primjera ima.
Kosovo i BiH “će biti uključeni u bezvizni režim” - kaže Solana - “čim te zemlje ispune kriterije za punu kontrolu granice i kad počnu izdavati biometričke pasoše.” Ironično ili ne, BiH je istog dana kad je odluka donesena počela izdavati takve putovnice. Puna kontrola granica i ostala sigurnosna pitanja vezana za to su sasvim sigurno snažni argumenti te su EU i Xavier Solana u pravu. Oni kažu da lideri tih zemalja nose odgovornost za neuspjeh pune sigurnosne kontrole granica. Ali, da li je to baš tako jednostavno?
Nije. Odgovornost za nedovoljnu kontrolu na granicama zajednički dijele lokalni političari, EU i – Srbija. Beograd radi sve što je moguće da onemogući funkcioniranje Kosova sa političkog, ekonomskog i sigurnosnog stajališta. Granica prema Srbiji je porozna tačno onoliko koliko to želi Beograd. Ulogu policijskih i vojnih snaga na Kosovu u čuvanju kosovskih granica da i ne pominjem. Identičan je slučaj sa BiH. Visoki predstavnik postoji u Sarajevu već 15 godina i promašaj da se od BiH napravi funkcionalna država nije samo promašaj lokalnih političara nego i visokog predstavnika, odnosno EU. Među članicama EU nema dogovora o njegovim ovlašćenjima, nema dogovora šta treba poduzimati pa je otuda visoki predstavnik često u poziciji da zna šta hoće ali to ne može sprovesti. Logično, njegova je snaga slabija i baš to omogućava liderima Republike Srpske da blokiraju svaku moguću odluku koja bi državu činila funkcionalnijom, pa se to odnosi i na kontrolu granica i na sigurnost u državi. Oni bi radije granicu između entiteta nego li granicu između država. Takvo je ponašanje snažno podržano, financijski i politički u – Srbiji. Tako ispada da oni koji rade na tome da BiH nema punu kontrolu nad svojim granicama (Srbija) bivaju nagrađeni od onih koji su dijelom odgovorni što adekvatne kontrole BiH granica nema (Evropska unija). Oni koji dijele odgovornost mogu putovati a oni koji su žrtve takvog ponašanja ne mogu!
EU je još jednom pokazala kako njene razne institucije imaju različite kriterije za različite države. EU insistira da se Slovenija i Hrvatska dogovore oko granica prije nego li Hrvatska postane članicom EU ali taj kriterij nije važio za Sloveniju; Srbiji je bilo dozvoljeno da neke vojne dokumente u vezi sa vojnim operacijama u BiH proglasi državnom tajnom te da ih ne dostavi sudu za ratne zločine, ali to isto ne važi za Hrvatsku i “vojne dnevnike” iz akcije “Oluja”; Hrvatska je morala izručiti sve optužene ratne zločince prije nego li je počela pregovore, ali Srbija nije; Hrvatska je morala odustati od “specijalnih” odnosa sa bosanskohercegovačkim Hrvatima, ali Srbija još nije prisiljena da odustane od “specijalnih” veza za bosanskohercegovačkim Srbima. I tako u nedogled.
Sve su to razlozi što je odluka o izostavljanju BiH sa spiska za bezvizni režim viđena u BiH kao jednostrana i što su to izostavljanje osudile desetine raznih organizacija i stranaka u Evropi. To veliko razočarenje u BiH je vidljivo i u porukama koje redakcija dobija na svojoj Internet stranici, od kojih neke kažu: “BiH bi sada trebala da objavi bezvizni režim sa zemljama koje su prema nama prijateljske… “Gospodine Solana, ja više nisam građanin Evrope i od danas sam samo musliman.” “Bravo za EVROPU!!!! Prvo nam naprave državu kojoj su svezane ruke, a onda priča o efikasnosti. Šta smo mogli i očekivati od te iste Evrope koja je četiri godine gledala kako nas ubijaju?” “Danas je kršćanska Evropa otvorila karte. Muslimanima je Brisel ugasio zeleno svjetlo za bezvizni režim. Izgleda da su evropski "elektičari" pobrkali dugmad za bezvizne režime, pa su "slučajno" prtisnuli dugme za islamofobiju.”
“Geto za muslimane” je kreiran, kaže bh. ministar spoljnih poslova. Cijena te odluke će doći i niko ne bi trebao biti iznenađen što će ona voditi daljoj radikalizaciji u BiH. Xavier Solana nema razloga da brine za odluku beogradskog suda sa početka priče, ona je ionako bila neozbiljna i u vremenu kad je donesena. On je danas rado viđen gost u Srbiji koja ga je proglašavala ratnim zločincem. On također nema razloga da se brine ni za cijenu koja će biti plaćena ovakvom odlukom jer, jednostavno, odlazi u penziju.
Ali ko će platiti cijenu?