Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Dobrodošlica za baronicu


Kemal Kurspahić
Baronica Catherine Ashton tek je izabrana na novu funkciju Visokog predstavnika Evropske Unije za spoljne poslove i bezbjednosnu politiku ali nije morala čekati ni mjesec dana u toj ulozi da doživi "dobrodošlicu" u minsko polje bosanskih političkih realnosti s početka 2010. Za to se, sasvim predvidivo, pobrinuo premijer Republike Srpske Milorad Dodik koji je na baroničinu izjavu o tome kako je bilo kakav entitetski referendum u Bosni i Hercegovini potpuno uzaludan jer to na kraju ipak "ostaje jedna zemlja" reagovao izljevom nekontrolisane srdžbe: rekao je kako njena izjava "pokazuje da ona dobija jednostrane informacije" i kako bi "mogla nešto malo i da pročita" i da se "upozna sa situacijom u ovoj zemlji".

Ovom, malo je reći nediplomatskom, lekcijom Dodik je učinio više za baroničino "upoznavanje sa situacijom" nego što bi to mogle desetine odabranih knjiga o prirodi i posljedicama balkanskih devedesetih. Iz nje je, recimo, mogla i na vlastitom tretmanu osjetiti na kolikoj su dozi neuvažavanja realnosti zasnovane neke od ključnih pretpostavki aktuelnih bosanskohercegovačkih politika. U Dodikovom slučaju, uvođenje referendumske priče na pozornicu bosanskih sporenja - najprije u reagovanju na crnogorski referendum o nezavisnosti; zatim na međunarodno priznanje nezavisnosti Kosova; i sve učestalije u vidu neiskazane prijetnje u vezi s pozivima na ustavne promjene koje bi omogućile Bosni i Hercegovini deblokadu napredovanja prema euroatlanstkim integracijama - savršeno funkcioniše u vođenju "politike za po kući". Prvo: produbljuje u entitetskoj javnosti osjećaj premijerove "odlučne odbrane Republike Srpske" čak i onda kad je sa svih međunarodno relevantnih instanci već potvrđeno da predložene - i apsolutno neophodne - ustavne promjene ne dovode u pitanje dejtonsko dvoentitetsko uređenje. Drugo: nepogrešivo uspijeva da izazove osjećaj ugroženosti države u najvećem dijelu bošnjačke javnosti učvršćujući u njoj podršku za "čuvare suvereniteta" iako sav svijet, Sjedinjene Države-Evropska Unija-NATO, potvrđuje da su teritorijalni integritet i suverenitet države neupitni.

Prilagođavanje političkih platformi i "čuvara entiteta" i "čuvara države" toj realnosti da u svijetu trenutno nema nikakvih relevantnih inicijativa ni partnera ni za ukidanje entiteta ni za podjelu bosanske države nije, naravno, moguće očekivati na početku izborne godine: onoga trena kad javnost eventualno spozna kako joj se osjećaj ugroženosti podmeće prvenstveno radi jačanja izbornih pozicija najradikalnijih zastupnika "vitalnog nacionalnog interesa" pokazalo bi se da oni nikakve stvarne političke platforme i nemaju.

Otuda nervoza u reagovanju na baroničinu izjavu u kojoj se samo ponavlja ono što je već postalo konsenzus u pristupu najuticajnijih međunarodnih faktora Bosni i Hercegovini: da se njen status međunarodno priznate države ne može dovoditi u pitanje nikakvim lokalnim anketama. Svijet možda jeste prećutno ohrabrio licitiranje referendumom pošto nije učinio ništa efikasno da suzbije antidejtonsku retoriku kojom se uporno osporava status međunarodnog visokog predstavnika kao jedino pozvanog tumača dejtonskog sporazuma ali je više nego očito da - čak i bez drastičnih mjera - ima i namjeru i instrumente da spriječi eskalaciju od retorike prema potkopavanju integriteta države: poništavanjem, nepriznavanjem i sankcionisanjem takvog čina i proširenjem odgovornosti na susjedne zemlje koje bi takav čin ohabrivale, podržavale ili priznavale.

Gledano iz te perspektive, izjava baronice Ashtown da Bosna i Hercegovina uprkos svim lokalnim prijetnjama "ostaje jedna država" samo je konstatovanje očiglednog kao da je, recimo, rekla da poslije zime dolazi proljeće. Preporučivati joj zbog toga da bi "mogla nešto i da pročita" kako bi se "upoznala sa situacijom" može samo neko ko misli da bi mogao u njeno ime odlučivati o tome koju će literaturu i izvore birati za to preporučeno obrazovanje iz savremene balkanologije.

U Velikoj Britaniji - teško da bi mogla naći aktuelniju literaturu od zajedničkog članka koji su u prestižnom dnevniku Financial Times objavili potencijalni britanski ministar spoljnih poslova William Hague i bivši visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown u kojem kažu upravo to što kaže i baronica: da se bosanskim vođama mora pokazati da je suverenitet zemlje neupitan a njen raspad nezamisliv i da se i od Srbije i Crne Gore kao kandidatkinja za prijem u EU očekuje da podrže takvu evropsku politiku; da se međunarodna nastojanja moraju usmjeriti na uspostavu državne vlasti dovoljno efektivne da može ispuniti odgovornosti članstva u EU i NATO-u s prijetnjom sankcijama protiv političara koji potkopavaju državu i da se funkcija visokog predstavnika može ukinuti samo onda kad se obezbijedi ustavna reforma.

Izvan Velike Britanije - baronica kao šefica evropske diplomatije nema značajnijeg partnera od Hillary Clinton kao šefice američke diplomatije i na toj je liniji već obavljeno uštimavanje glasova još od lanjske zajedničke posjete američkog potpredsjednika i tadašnjeg evropskog prvog diplomate Sarajevu.
Naravoučenije nije teško izvući: koliko god entitetska vlada trošila na promociju vlastitih pogleda i prioriteta, njenu sliku u svijetu neće mijenjati plaćeni lobisti ako je ne budu mijenjali prije svega Dodik i njegovi sljedbenici. Lekcija šefici evropske diplomatije nije baš znak da se to razumije.
  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG