Bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera hrvatsko pravosuđe za sada tereti za zloupotrebu službenog položaja i pronevjeru šest milijuna eura. U austrijskom pritvoru u Salzburgu, gdje Sanader trenutačno boravi, pristižu i zahtjevi tamošnjih pravosudnih organa za saslušanjem u vezi poslovanja nekih austrijskih banaka.
Puštanje Ive Sanadera da pobjegne iz Hrvatske prvorazredni je skandal i državna sramota. Pokazalo se da je postojala zakonska mogućnost da ga se zaustavi.
Ali, cijeli ovaj teatar počeo je u Austriji, pa tamo nekako logično i završava.
Sami ostaju Hrvatska i njezini građani.
Ivo Sanader preuzeo je HDZ kada je ta stranka bila na dnu, nakon Tuđmanove smrti i izborne katastrofe 2000-te godine. Unutarstranačke izbore dobio je ordinarnom prevarom, u kojoj su glavne uloge imali princ tame hrvatske politike Vladimir Šeks, sada pravomoćno osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš i njegove zaštitarske falange. Neki od njih i danas su parlamentarci.
Nitko se nije uzbuđivao, ponajmanje svijet, jer je alternativa, ostatak Tuđman-Šuškovog svijeta zločina i opsjena - Ivić Pašalić - bila čista katastrofa.
Bistar, okretan i častohlepan Sanader je brzo shvatio što se od njega očekuje – napuštanje sirovog nacionalizma i pretvaranje HDZ-a u kakvu-takvu normalnu desnu stranku, potpuna suradnja s Haškim sudom, otvaranje procesa povratka izbjeglih Srba i pomirenja u regiji. Izručio je generala Gotovinu, iako je njegova stranka i jedan sadašnji ministar čija se smjena niti ne najavljuje bila sponzor generalovog višegodišnjeg bijega. Pozatvarao je nekoliko krupnijih ratnih zločinaca i profitera, uz spomenutog Glavaša koji ga je i doveo na položaj, još i Petrača i Zagorca.
Unutar zemlje HDZ je funkcionirao kao i prije, kao klijentelistička mašinerija, koja je nagrađivala svoje biračko tijelo lukrativnim položajima, povlasticama i novcem poreznih obveznika. Protivnike, ponajprije u medijima, Sanader je radije kupovao, nego progonio. Eutanazirao je tiho, tobože ih zapošljavajući uz pomoć medijskih tajkuna Pavića i Ježića, tek najtvrdokornije – splitski Feral Tribune.
Sva sadašnja HDZ-eova nomenklatura bili su Sanaderovi ljudi. A i neki izvan HDZ-a.
Ivo Sanader i Jose Manuel Barroso, svibanj 2008, BruxellesI mnogi su bili sretni. Svijet ga je tapšao, evropski premijeri slikali su se s njim na izbornim plakatima, Bush prespavao u Zagrebu.
Bilo je novca. Dok su iz Hrvatske ili od hrvatskih iseljenika pristizale milijarde na austrijske i neke druge račune, nitko se u tim zemljama nije zapitao za porijeklo niti zgražao nad možebitnim opranim novcem od šverca oružja, cigareta ili droge. Tim novcem ojačala je do tada provincijska austrijska banka Hypo Alpe Adria i upustila se u opsežno investiranje po Hrvatskoj i regiji, potkupljujući milijunskim iznosima šakom i kapom. Kako se sada čini, i samog Sanadera.
A onda su se dogodile dvije stvari. Najprije je nestalo virtualnog novca - slom Lehman Brothersa i posrtanje Wall Streeta. Potom se dogodilo njemačko otkriće da je Hypo banka koju je pokušala kupiti jedna bavarska banka u teškim, milijardskim gubicima, prije svega zbog neodgovornih i riskantnih kredita bez pokrića u Hrvatskoj i u tranzicijskim zemljama. A Njemačka je financijski nešto odgovornija zemlja od drugih. Njihov dotadašnji miljenik Sanader naprosto je postao nezasitan. Bahatost mu je otupila instinkt za preživljavanjem. I poručeno mu je da je „umoran od svega“.
Sve dalje je išlo logičnim tokom.
Nova šefica HDZ-a i premijerka Jadranka Kosor, izabrana je na način neviđen u suvremenim demokracijama – kao Sanaderov osobni izbor, javnom aklamacijom u 10-sekundnoj proceduri, od biračkog tijela svoje stranke koje se na licu mjesta konstituiralo, kao na kozačkoj skupštini, kako je netko primijetio. Dobila je, baš poput Sanadera, brzopoteznu podršku od međunarodne zajednice. Uz jedan vanjskopolitički bonus, omekšavanje Slovenije u njezinom dotadašnjem ucjenjivačkom blokiranju Hrvatske na putu u EU.
I baš kao i Sanderu dalo joj se do znanja što se od nje očekuje. Ovaj put nije bila riječ o umivanju slike ratnog, razbarušenog HDZ-a, što je obavio Sanader, već dokidanje korupcije na najvišoj razini.
I baš kao i Sanader, prihvatila se zadatka.
Da je Sanader predmet istrage znali su svi, o tome se naširoko pisalo, kalkuliralo hoće li se pokušati skloniti u Austriji, SAD, Njemačkoj, obaviješteni su i strani diplomati. I u spisima WikiLeaksa o tome ima traga.
Pa ipak je na dan pokretanja istrage Sanader mirno išetao iz Hrvatske.
Ministar policije Karamarko i glavni državni odvjetnik Bajić puna su dva dana obmanjivali javnost kako ga se zakonski nije moglo zaustaviti, jer je imao imunitet, a onda se sama medijima javila šefica katedre kaznenog procesnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta i rekla par jednostavnih činjenica – moglo se! U Zakonu su predviđene tzv. mjere opreza, pa i za osobe s imunitetom – zabrana napuštanja prebivališta, oduzimanje putnih isprava, pretraga stana, ovlašteno prisluškivanje telefona, pozivanje na razgovor u policiju!
Ništa od toga nije učinjeno, javnost ne zna zašto. Nije se, a mogla se, jer je Sabor bio u zasjedanju, munjevito izvesti procedura skidanja imuniteta.
Pa ako se za sadašnju Vladu i može pretpostaviti da im je u interesu da Sanader ne bude neko vrijeme u Hrvatskoj, jer su skoro svi njezini članovi njegovi nekadašnji ljudi i potencijalni okrivljenici, a izbori su blizu, što je s neovisnim pravosuđem? Što je sa šefom države?
Predsjednik republike Ivo Josipović, profesor kaznenog prava, nešto je neodređeno govorio o propustima, malo se zakačio sa šefom policije, pa zašutio. Kao šef države i osoba s izvršnim ovlastima u oblasti nacionalne sigurnosti trebao je reći građanima mnogo više od onoga što je do sada izgovorio o slučaju Sanader. Bivši premijer naprosto nije tek jedan od potencijalnih kriminalaca za kojim je raspisana tjeralica. On je sada u rukama pravosuđa druge države koja ima svoje interese u „predmetu Sanader“, ne nužno komplementarne s hrvatskima.
Sve to navodi na oprez.
Politička korupcija ozbiljan je problem cijelog svijeta, nije hrvatski izum. Ali Hrvatska je zemlja koja je nastala u ratnim okolnostima i u posvemašnjem neredu, na krhkim temeljima je njezina demokracija.
Potrebno joj je odgovorno vodstvo, koje će naravno surađivati sa svijetom, ali neće biti slugansko.
Pokretanjem kaznenog postupka protiv bivšeg premijera Hrvatska je napravila značajan korak u obračunu s korupcijom na najvišoj razini. I to je najveće, ako ne i jedino, dobro koje je Vlada sadašnje premijerke Jadranke Kosor donijela Hrvatskoj.
Njezina je uloga završena. Najave rekonstrukcije Vlade, neki novi početak u izbornoj godini samo su zamagljivanje i politički marketing.
Puštanje Ive Sanadera da pobjegne iz Hrvatske prvorazredni je skandal i državna sramota. Pokazalo se da je postojala zakonska mogućnost da ga se zaustavi.
Ali, cijeli ovaj teatar počeo je u Austriji, pa tamo nekako logično i završava.
Sami ostaju Hrvatska i njezini građani.
Ivo Sanader preuzeo je HDZ kada je ta stranka bila na dnu, nakon Tuđmanove smrti i izborne katastrofe 2000-te godine. Unutarstranačke izbore dobio je ordinarnom prevarom, u kojoj su glavne uloge imali princ tame hrvatske politike Vladimir Šeks, sada pravomoćno osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš i njegove zaštitarske falange. Neki od njih i danas su parlamentarci.
Nitko se nije uzbuđivao, ponajmanje svijet, jer je alternativa, ostatak Tuđman-Šuškovog svijeta zločina i opsjena - Ivić Pašalić - bila čista katastrofa.
Bistar, okretan i častohlepan Sanader je brzo shvatio što se od njega očekuje – napuštanje sirovog nacionalizma i pretvaranje HDZ-a u kakvu-
Bistar, okretan i častohlepan Sanader je brzo shvatio što se od njega očekuje – napuštanje sirovog nacionalizma i pretvaranje HDZ-a u kakvu-takvu normalnu desnu stranku, potpuna suradnja s Haškim sudom, otvaranje procesa povratka izbjeglih Srba i pomirenja u regiji.
Unutar zemlje HDZ je funkcionirao kao i prije, kao klijentelistička mašinerija, koja je nagrađivala svoje biračko tijelo lukrativnim položajima, povlasticama i novcem poreznih obveznika. Protivnike, ponajprije u medijima, Sanader je radije kupovao, nego progonio. Eutanazirao je tiho, tobože ih zapošljavajući uz pomoć medijskih tajkuna Pavića i Ježića, tek najtvrdokornije – splitski Feral Tribune.
Sva sadašnja HDZ-eova nomenklatura bili su Sanaderovi ljudi. A i neki izvan HDZ-a.
Bilo je novca. Dok su iz Hrvatske ili od hrvatskih iseljenika pristizale milijarde na austrijske i neke druge račune, nitko se u tim zemljama nije zapitao za porijeklo niti zgražao nad možebitnim opranim novcem od šverca oružja, cigareta ili droge. Tim novcem ojačala je do tada provincijska austrijska banka Hypo Alpe Adria i upustila se u opsežno investiranje po Hrvatskoj i regiji, potkupljujući milijunskim iznosima šakom i kapom. Kako se sada čini, i samog Sanadera.
A onda su se dogodile dvije stvari. Najprije je nestalo virtualnog novca - slom Lehman Brothersa i posrtanje Wall Streeta. Potom se dogodilo njemačko otkriće da je Hypo banka koju je pokušala kupiti jedna bavarska banka u teškim, milijardskim gubicima, prije svega zbog neodgovornih i riskantnih kredita bez pokrića u Hrvatskoj i u tranzicijskim zemljama. A Njemačka je financijski nešto odgovornija zemlja od drugih. Njihov dotadašnji miljenik Sanader naprosto je postao nezasitan. Bahatost mu je otupila instinkt za preživljavanjem. I poručeno mu je da je „umoran od svega“.
Da je Sanader predmet istrage znali su svi, o tome se naširoko pisalo, kalkuliralo hoće li se pokušati skloniti u Austriji, SAD, Njemačkoj, obaviješteni su i strani diplomati.
Sve dalje je išlo logičnim tokom.
Nova šefica HDZ-a i premijerka Jadranka Kosor, izabrana je na način neviđen u suvremenim demokracijama – kao Sanaderov osobni izbor, javnom aklamacijom u 10-sekundnoj proceduri, od biračkog tijela svoje stranke koje se na licu mjesta konstituiralo, kao na kozačkoj skupštini, kako je netko primijetio. Dobila je, baš poput Sanadera, brzopoteznu podršku od međunarodne zajednice. Uz jedan vanjskopolitički bonus, omekšavanje Slovenije u njezinom dotadašnjem ucjenjivačkom blokiranju Hrvatske na putu u EU.
I baš kao i Sanderu dalo joj se do znanja što se od nje očekuje. Ovaj put nije bila riječ o umivanju slike ratnog, razbarušenog HDZ-a, što je obavio Sanader, već dokidanje korupcije na najvišoj razini.
I baš kao i Sanader, prihvatila se zadatka.
Da je Sanader predmet istrage znali su svi, o tome se naširoko pisalo, kalkuliralo hoće li se pokušati skloniti u Austriji, SAD, Njemačkoj, obaviješteni su i strani diplomati. I u spisima WikiLeaksa o tome ima traga.
Pa ipak je na dan pokretanja istrage Sanader mirno išetao iz Hrvatske.
Ministar policije Karamarko i glavni državni odvjetnik Bajić puna su dva dana obmanjivali javnost kako ga se zakonski nije moglo zaustaviti, jer je imao imunitet, a onda se sama medijima javila šefica katedre kaznenog procesnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta i rekla par jednostavnih činjenica – moglo se! U Zakonu su predviđene tzv. mjere opreza, pa i za osobe s imunitetom – zabrana napuštanja prebivališta, oduzimanje putnih isprava, pretraga stana, ovlašteno prisluškivanje telefona, pozivanje na razgovor u policiju!
Ništa od toga nije učinjeno, javnost ne zna zašto. Nije se, a mogla se, jer je Sabor bio u zasjedanju, munjevito izvesti procedura skidanja imuniteta.
Pa ako se za sadašnju Vladu i može pretpostaviti da im je u interesu da Sanader ne bude neko vrijeme u Hrvatskoj, jer su skoro svi njezini članovi njegovi nekadašnji ljudi i potencijalni okrivljenici, a izbori su blizu, što je s neovisnim pravosuđem? Što je sa šefom države?
Predsjednik republike Ivo Josipović, profesor kaznenog prava, nešto je neodređeno govorio o propustima, malo se zakačio sa šefom policije, pa zašutio. Kao šef države i osoba s izvršnim ovlastima u oblasti nacionalne sigurnosti trebao je reći građanima mnogo više od onoga što je do sada izgovorio o slučaju Sanader. Bivši premijer naprosto nije tek jedan od potencijalnih kriminalaca za kojim je raspisana tjeralica. On je sada u rukama pravosuđa druge države koja ima svoje interese u „predmetu Sanader“, ne nužno komplementarne s hrvatskima.
Sve to navodi na oprez.
Politička korupcija ozbiljan je problem cijelog svijeta, nije hrvatski izum. Ali Hrvatska je zemlja koja je nastala u ratnim okolnostima i u posvemašnjem neredu, na krhkim temeljima je njezina demokracija.
Potrebno joj je odgovorno vodstvo, koje će naravno surađivati sa svijetom, ali neće biti slugansko.
Pokretanjem kaznenog postupka protiv bivšeg premijera Hrvatska je napravila značajan korak u obračunu s korupcijom na najvišoj razini. I to je najveće, ako ne i jedino, dobro koje je Vlada sadašnje premijerke Jadranke Kosor donijela Hrvatskoj.
Njezina je uloga završena. Najave rekonstrukcije Vlade, neki novi početak u izbornoj godini samo su zamagljivanje i politički marketing.
