Kolege se oprostile od Bože Novaka

U Zagrebu je u utorak sahranjen novinar, urednik i aktivist za ljudska prava Božo Novak. U hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti biti će zapamćen kao urednik dnevnika Vjesnik u najboljim njegovim danima, tvorac novinske kuće Vjesnik, najveće na jugoistoku Europe, i žrtva čistki nakon Hrvatskog proljeća. Nakon 1990, usprkos poodmaklim godinama, bio je aktivan u zaštiti ljudskih prava i slobode medija.

Hrvatsko novinarsko društvo se na prigodnoj komemoraciji oprostilo od vjerojatno najznačajnije osobe u hrvatskom novinarstvu u drugoj polovici 20. stoljeća, urednika, novinara, publicista, ali i aktivista Bože Novaka. Novinar, publicist i Novakov suradnik u zlatnim vremenima kuće „Vjesnik“ Igor Mandić upozorio je na – kako je kazao – jednu tužnu ironiju:

„Pred dva dana Hrvatska je primljena u Europsku uniju, a mi danas ispraćamo prvog i možda najboljeg Europejca među nama. Jer, Božo Novak je to zaista i bio – od samih početaka svoje karijere i rada on je od prvoga dana bio europski orijentiran.“

Božo Novak ušao je u novinarstvo odmah nakon skidanja partizanske uniforme svibnja 1945. godine u Splitu, prve su mu novine „Slobodna Dalmacija“, od 1955. do 1963. bio je glavni urednik zagrebačkog „Vjesnika“, a potom od 1963. pa do kraja 1971. direktor „Vjesnikove“ kuće koja je u njegovom mandatu postala jedan od deset najvećih novinskih konglomerata u Europi.

Žrtva čistki nakon 1971. punih 18 godina nije smio objavljivati, a nakon 1990. vraća se novinarstvo, ali i aktivizmu i u poodmaklim godinama sudjeluje u osnivanju Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava i Građanske inicijative za slobodu javne riječi. Za njim je ostala ostavština koju ne smijemo pustiti da sa njim i nestane, upozorio je Mandić.

„A to je – poznavanje svjetske kulture i tokova duhovnosti i novinarstva koji u njoj djeluju složeno sa autentičnim i autohtonim sadržajem nacionalnog bića u Hrvatskoj.“

U ime Hrvatskog novinarskog društva od Bože Novaka oprostio se Jozo Petričević, koji je sa njim surađivao još od davnih dana, prvo u medijima, a onda u strukovnim novinarskim organizacijama.

„Upozoravao je na našim skupovima da su novinari odgovorni isključivo javnosti, čitateljima i svojoj profesiji, a ne političkim strankama i aktuelnoj vlasti. Bio je istinski borac za dignitet novinarske profesije“, istaknuo je Petričević.

Doajen ekonomskog novinarstva u Hrvatskoj i Novakov dugogodišnji suradnik Ante Gavranović je kazao:

„Uvijek se posebno zalagao za demokratizaciju cijelog društva, naglašavajući ulogu medija u tim procesima i ističući kako profesionalizam, etičnost, vjerodostojnost i odgovornost medija imaju presudnu ulogu na tom putu i da je osviještena javnost – o kojoj je vrlo često govorio - potpomognuta demokratskim medijima najbolja brana protiv svakog oblika totalitarizma i autokracije. To je uostalom bio i temeljni kredo njegovog bogatog i sadržajnog života.“

Iako mu je kao žrtvi obračuna s „Hrvatskim proljećem“ dvije decenije bilo zabranjeno pisanje i javni rad, Novak se nakon 1990. nije svetio, nego je s mladićkim entuzijazmom odmah krenuo u borbu za slobodu medija, ali i protiv kršenja ljudskih prava.

Za kraj, evo što je Božo Novak pred nešto više od godinu dana za RSE rekao komentirajući propast dnevnog lista „Vjesnik“, a njegove riječi – na žalost – imaju i dalje univerzalnu primjenu.

„Čini mi se da je sada vrijeme da čovjek kaže onu staru parolu koju su govorili američki teoretičari novinarstva, da kaže političarima: 'Donesite dobre zakone, a onda prste dalje od medija! Ako ih pustite na miru, mediji će informirati i bit će od toga koristi. ' Kod nas se politika sve više miješa u medije, upropaste medije i onda digne ruke i kaže – krivi su novinari! A mi imamo jedan manjak informacija.“