Rusija, Kina i Iran sve više jačaju strateški savez iz koristi sa kojim američki donosioci odluka moraju da se suoče, pošto taj savez nastoji da naruši postojeći globalni poredak, ukazala je grupa američkih eksperata i bivših zvaničnika.
Govoreći na brifingu o nacionalnoj bezbednosti "Američki protivnici: stvarnost Rusije", koji je organizovao Independent Women's Forum 10. juna, učesnici panela su ocenili da taj odnos već donosi stratešku korist, posebno za inače izolovani iranski režim.
Vođene zajedničkim protivljenjem američkoj dominaciji, ove tri zemlje sve više koordiniraju svoje diplomatske poteze, integrišu vojne kapacitete i rade na zaobilaženju zapadnih sankcija.
"Pitanje je da li se radi o strategiji destabilizacije, taktičkoj koristi ili oportunizmu. Ili je to osmišljeno da proizvede drugačiji skup strateških ishoda u pogledu globalnog poretka", navela je Nadia Schadlow, viša saradnica Hudson instituta i bivša zamenica savetnika za nacionalnu bezbednost.
Da bi se zaustavio zamah ovog "saveza", navodi ona, Vašington mora da prestane da Rusiju, Kinu i Iran posmatra kao odvojene regionalne celine. Umesto toga, smatra, trebalo bi da pronađe kreativne načine da unese razdor u njihovu saradnju.
"Treba da učinimo njihov odnos što težim", poručila je Šadlou.
Rusija, Kina i Iran nemaju formalan sporazumom o uzajamnoj odbrani, ali su se njihovi interesi u sukobima širom sveta poslednjih godina sve više podudarali.
Otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, globalne sankcije su dodatno stegle ekonomiju te zemlje, primoravajući je da jača veze sa drugim državama, gde god to može.
Slično tome, Iran je godinama pod snažnim sankcijama, a koje su i pooštrene nakon što su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli vazdušne udare na tu zemlju 28. februara.
Osim pitanja opstanka na unutrašnjem planu, ova autoritarna sinergija stvara opasan "povratni efekat“ na ratištu, ocenio je Ilan Bermen, viši potpredsednik Američkog saveta za spoljnu politiku.
Bermen, koji je i član Upravnog odbora Radija Slobodna Evropa, dodaje da je Iran Rusiji isporučivao tzv. lutajuću municiju kako bi pomogao rat Moskve u Ukrajini, dok zapadne obaveštajne službe strahuju da će borbeni podaci prikupljeni na evropskom ratištu uskoro biti vraćeni nazad, čime bi iranski arsenal postao znatno smrtonosniji.
"Iranski problem nije samo iranski problem. To je problem Irana, Rusije i Kine", naveo je Bermen, objašnjavajući da su Moskva i Kina praktično pružile Teheranu ekonomsku i tehnološku pomoć kako bi izdržao i unutrašnje nemire i teške međunarodne sankcije.
Ipak, neki učesnici panela su istakli da, iako se saradnja širi, odnosi između Moskve, Pekinga i Teherana i dalje ostaju suštinski transakcioni.
Ili, kako to kaže kongresmen Pat Harigan, republikanac iz Severne Karoline i bivši oficir specijalnih snaga američke vojske, približavanje ove tri zemlje više liči na "brak iz koristi".
"Kada to prestane da donosi uzajamnu korist, prestaće i te aktivnosti“, rekao je Harigan, sugerišući da je partnerstvo vođeno trenutnim zajedničkim interesima, a ne čvrstim, dugoročnim strateškim savezom.
Međutim, ti kratkoročni interesi već imaju značajne strateške efekte, posebno za izolovani Iran.
Bermen, na primer, ističe da su tokom antivladinih protesta početkom godine Peking i Moskva obezbedili iranskom režimu "digitalni oklop" koji mu je bio potreban da uguši unutrašnje neslaganje. Obračun sa demonstrantima u Iranu odneo je hiljade života.
Kineski finansijski 'čamac za spasavanje'
U međuvremenu, Iran je Rusiji isporučivao tzv. lutajuću municiji kako bi pomogao rat u Ukrajini. Zapadne obaveštajne službe strahuju da bi podaci prikupljeni tokom borbe na evropskom ratištu uskoro mogli da budu vraćeni, čime bi iranski domaći arsenal postao znatno smrtonosniji.
Ovu vojnu razmenu u velikoj meri omogućava finansijska podrška Pekinga, koja deluje kao krajnji garant opstanka režima.
"Oko 90 odsto iranskog izvoza nafte ide u jednu zemlju — Kinu", rekao je Bermen, uz ocenu da bez trgovine sa Kinom i ruske diplomatske i vojne podrške "Iran jednostavno ne bi bio finansijski održiv".
Bivši šef stanice CIA u Moskvi Daniel Hoffman naveo je da uticaj rata Rusije protiv Ukrajine prevazilazi njene granice i odražava se na širi sukob između demokratskih normi i autoritarnog jačanja.
"Ukrajina se trenutno nalazi na geopolitičkoj liniji razdvajanja između diktature i demokratije", rekao je Hoffman.
Prema Hofmanovoj analizi, agresija ruskog predsednika Vladimira Putina manje je vođena teritorijalnim ambicijama, a više egzistencijalnim strahom od širenja demokratije u njegovom susedstvu.
"Ono čega se Vladimir Putin najviše plaši jeste demokratija", rekao je Hofman.
Smatra da novooformljeni "savez diktatura", koji čine Rusija, Kina, Iran i Severna Koreja, povezuje jedan dominantan cilj — sistematsko smanjenje globalnog uticaja Sjedinjenih Država.
Hofman je dodao da je uporna ruska retorika o "multipolarnom svetu" zapravo diplomatska "dimna zavesa" osmišljena da legitimiše sfere uticaja.
"Ono što oni zapravo žele jeste sloboda da napadaju svoje susede i potčinjavaju ih unutar svojih sfera uticaja", rekao je on.
Kako pritisak raste, oklevanje je poslednje što Zapad sebi može da priušti, jer time daje toj osovini prostor da se dodatno učvrsti.
"Kada stvari uvodimo parcijalno na jedno ratište, kada ulazimo u sukob postepeno i uvodimo vojne kapacitete u fazama, mi zapravo ruskoj vojsci stvaramo vojni ekvivalent rezistencije na antibiotike", rekao je Harrigan.
Schadlow je takođe ocenila da je vreme za reaktivno upravljanje krizama prošlo i da američki donosioci odluka moraju da se vrate snažnim i jasnim demonstracijama sile.
Dok Vašington razmatra naredne strateške poteze, Bermen je naglasio da je prepoznavanje ovog međusobno povezanog neprijateljskog "ekosistema" preduslov za svaku efikasnu strategiju kontrole.
"Što brže to shvatimo", zaključio je Bermen, "brže ćemo moći da raspodelimo taj pritisak".