Kijevsko-pečerska lavra, poznata i kao Kijevski pećinski manastir, historijski je pravoslavni hrišćanski manastir. Neko vrijeme je u žiži javnosti. Trebala bi u cijelosti postati dio Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevskog patrijarhata. Početkom ove godine, poglavar ove crkve, mitropolit kijevski i cijele Ukrajine Epifanije, prvi put je predvodio Božićnu liturgiju u Uspenskoj katedrali.

Do kraja ožujka, prema nalogu državnih vlasti, Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata mora napustiti Donju Lavru, uključujući teritoriju na kojoj se nalaze Daleka i Bližnja špilja sa svetim moštima.

• Pročitajte više: Pravoslavnoj crkvi koju Kijev optužuje za veze s Moskvom 'prijeti' deložacija

Lavra stoljećima inspirira ljude. Pogledajmo na starim gravurama kako je nekada izgledalo najveće kršćansko svetište u istočnoj Europi.

Različiti povijesni izvori navode različite datume osnutka Kijevsko-pečerske lavre.

Kijevsko-pečerski patrijarh navodi da je Lavra osnovana pod vlašću kneza Volodimira, kada je 1013. godine sveti Antun došao na goru Atos, a nakon povratka u Kijev, nastanio se u maloj pećini na području buduće Lavre - gdje je započela monaška tradicija u Rusiji.

Drugi, pak, navode nešto kasniju godinu - 1051. Većina crkvenih povjesničara sklona je ovom datumu, stoga se ova godina smatra godinom osnutka Lavre. Ispostavilo se da se to dogodilo za vrijeme vladavine Jaroslava Mudrog.

U to vrijeme i u kasnom srednjem vijeku, Lavra je bila izvan starog grada Kijeva.

Prema navodima jednog ukrajinskog pisca, "kanonska slika" Kijevsko-pečerske lavre je slika Nizozemca Abrahama van Westerfelda.

Međutim, najveća umjetnička pozornost na Lavru došla je u 19. stoljeću. Čuveni crtež naslikao je Taras Ševčenko.

U stara vremena oko Lavre nije bilo zgrada, već samo šume.

Središnja figura Lavre bila je i ostala Uspenska katedrala Presvete Bogorodice, sagrađena 1073.-1078. godine trudom osnivača manastira Feodosija Pečerskog pod vlašću igumana Stefana.

Knez Svjatoslav II Jaroslavovič u to vrijeme djelovao je kao pokrovitelj.

Lavra je nekada bila središte za tiskanje knjiga i kronike.

Međutim, u noći s 21. na 22. travnja 1718. u Lavri je izbio veliki požar. Uz brojne zgrade izgorjela je golema arhiva i knjižnica u kojoj su se čuvale knjige i rukopisi iz kneževskih vremena i razdoblja prije Perejaslavskog sabora 1654. godine.

Duhovni gubici ostali su do danas nenadoknadivi. Razlog tomu je taj što su moskovski "borzopisci" odmah nakon požara počeli prepravljati ljetopise starog samostana u skladu s interesima novoproglašenog Ruskog Carstva.

Pogledi s lijeve obale Dnjepra smatraju se jednim od najboljih pogleda na Lavru. I u 19. stoljeću lijeva obala bila je praktički nenaseljena - samo šume i poplavna područja Dnjepra.

U stara vremena Dnjepar nije bio obična vodena arterija, ribom je hranio i Kijevljane, a redovnici Lavre redovito su lovili ribu u njegovim vodama.

Jedan od najvećih mecena u povijesti Lavre bio je hetman (vrhovni vojni zapovjednik), Ivan Mazepa.

Na području Kijevsko-pečerske lavre obnovljena je njegovim novcem Crkva Svetog Trojstva (sagrađena 1106.–1108.) i glavna Uspenska katedrala.

Mazepa je izgradio crkvu Svih Svetih.

O Mazepinom su trošku sagrađeni i zidovi Lavre i zidane kule duž njezina oboda. Čak i nakon njegove emigracije i smrti, zidine Lavre su se još dugo nazivale "Mazepine zidine".

Tu su i prekrasni pogledi na Gornju Lavru iz Niže, ili, kako je pisalo na gravurama, "Pogled s juga".

Lavra je uvijek privlačila mnoge hodočasnike - i ne samo one iz Ukrajine. Prije se smatralo grijehom posjetiti Kijev, a ne otići u Lavru.

Nekada su Kijev nazivali "ruskim Jeruzalemom" i to ne samo zato što se grad nalazi na sedam brežuljaka, već prvenstveno zato što se u njemu nalazi Kijevsko-pečerska lavra.

Na slici gore prikazan je dio gravure kako je nekoć izgledala Uspenska katedrala, koju je sovjetski Narodni komesarijat unutarnjih poslova (NKVD) digao u zrak 1941. godine.

Sve vrijeme rata u Sovjetskom Savezu, turistički vodiči u Lavri okrivili su Nijemce za uništenje katedrale.

Uspenska katedrala obnovljena je već u neovisnoj Ukrajini i 2000. godine posvećena za novo tisućljeće.

Godine 1686. Kijevska mitropolija je privremeno i ne sasvim bila pravno podređena Carigradskoj pa Ruskoj patrijaršiji, a od tada je promoskovski ogranak Ukrajinske pravoslavne crkve, s prekidima, rukovodio Lavrom.

Međutim, nakon pauze od 337 godina, Kijevsko-pečerska lavra će 2023. ponovno postati potpuno ukrajinska.

Kijevsko-pečerska lavra je zajedno s katedralom Svete Sofije u Kijevu 1994. godine uvrštena na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.