Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Thomas Kent: Slučaj demokratskog optimizma


Jasnoća u prikazivanju američkih vrijednosti je suština: Thomas Kent, predsjednik Radija Slobodna Evropa

Piše: Thomas Kent / The American Interest (Prevela: Asja Hafner)

Sudnji dani olako predviđaju neizbježnu propast demokratije. Kako pokazuje primjer Radija Slobodna Evropa (Radio Free Europe / Radio Liberty, RFE/RL), pametna investicija u napore "nove moći" može postaviti temelje za obnovu demokratije.

Ovih dana ne nedostaje pesimizma zbog budućnosti demokratije.

"Demokratija se 2017. godine suočila s najozbiljnijom krizom posljednjih decenija kako su njeni osnovni principi – koji uključuju garancije za slobodne i poštene/fer izbore, prava manjina, sloboda štampe/medija i vladavina prava – došli na udar širom svijeta", upozorava posljednje istraživanje Freedom Housa. Ova organizacija izvještava o dvanaestoj godini u nizu koja bilježi pad globalnih sloboda.

Mnoge današnje diktature uklapaju se u tradicionalni kalup: autokratski režimi vladaju osiromašenim i ozlojeđenim ljudima. Ali sada se u nekim analizama očituje nešto još alarmantnije: kapacitet za diktaturu koja gradi prosperitet za svoju populaciju i, bez političkih sloboda, ipak uspijeva da pridobije podršku javnosti.

Ovo zapažanje vodi ka novim strahovima o "kraju istorije": vjerovanju da je svjetski eksperiment s demokratijom već dosegao svoj zenit i da čak i zemlje koje misle da imaju "konsolidovanu" demokratiju mogu da je izgube.

Međutim, istorija nikada ne propusti da iznenadi. Kad god je čovječanstvo osjećalo da je budućnost jasna, neočekivani događaji su iskrsli kako bi porušili naša očekivanja. Oružani sukobi, kako se ispostavilo, nisu završili 1918. Rusija se oporavila nakon kolapsa Sovjetskog Saveza i vratila se u poziciju svjetskog igrača mnogo brže nego što su mnogi očekivali. Arapsko proljeće, usprkos uzbuđenju koje je donijelo, nije uspjelo da kreira demokratski Bliski Istok.

Uzimajući u obzir naše slabo predviđanje koračanja istorije velika je vježba i napor ekstrapolirati na osnovu recentnih podataka neumitni pad demokratije – sistema koji je pratio više slobode i prosperiteta nego bilo koji drugi.

Demokratija dolazi u krugovima, predviđa da njeno sljedeće pojavljivanje može biti dugačka utakmica. Mi smo bili tamo: RFE/RL proveo je četiri dugačke decenije držeći vrata komunikacije otvorenim za ljude iza Čelične zavjese prije nego je pala moć Sovjeta. Ali, ipak je pala, na zaprepaštenje onih koji pali na opšteprihvaćenu mudrost o izdržljivoj snazi Sovjetskog Saveza.

Današnja paranoja mnogih autoritarnih država – njihovo očajno nastojanje da blokiraju spoljašnje ideje, njihova manijakalna kontrola društva i nadgledanje – pokazuje da i oni, takođe, teško da vjeruju da je demokratija na izmaku snaga. Za njih, glavna lekcija iz arapskog proljeća ili posljednjih demonstracija u Iranu nije o tome da su demonstranti izgubili, već da će sigurno biti i idućeg puta.

U stvari, mnogo je naznaka u današnjem svijetu koje sugerišu da je demokratija daleko do svog kraja kao jedna uspješna i ustrajna snaga.

Koje su karakteristike tih naznaka? Kako ih, mi koji direktno komuniciramo s obespravljenim ljudima, možemo osnažiti?

Argumentacija da je demokratija na svom dugoročnom opadanju izbija iz dva glavna uzroka. Prvi je tapiserija satkana od ekonomskih, socijalnih i političkih jada u demokratskim društvima. Ovi jadi su mnoge građane u tim nacijama uronili u vrtlog pesimizma, poljuljanog samopouzdanja i mal du siècle, weltschmercza ili svjetskog bola koji čini da bilo koja dobra priča o demokratskim vrijednostima zvuči kao prezentiranje poluistine ili propagande.

Drugo je uočavanje uspjeha nedemokratskih zemalja, naročito galopirajućih ekonomskih postignuća Kine te vojna i cyber moć Rusije.

Ruski i kineski sistemi ne zahtijevaju neprestanu represiju. Njihovi građani ne žive u svakodnevnom strahu od Sibira ili kampova za prevaspitavanje. Radije, zapadnjački analitičari strahuju da ti sistemi rade preko nove velike pogodbe: stanovništvo dobrovoljno prihvata da nema upliva u politiku sve dok režim obezbjeđuje učinak koji se smatra esencijalnim. Ovo uključuje javni red i mir, uzvišeni nacionalni narativ (istinit ili neistinit) i donekle mjeru prosperiteta, makar za dominantnu etničku i socijalnu skupinu određene zemlje.

Thomas Kent
Thomas Kent

Aktuelni uspjeh tih režima nije sretni trend, ali takođe nije ni nezaustavljiv. Dok još nije poznato kada će se zapadne demokratije oporaviti od svoje trenutne slabosti, drugi trendovi se ukazuju pred našim očima koji će stvoriti jak pritisak na autoritarne režime koji se danas doimaju kao da su vrijedni poštovanja.

Komunikacija je na prvom mjestu. Sposobnost tiranskih elita da razdijele informacije, bilo da se one tiču uslova u njihovim zemljama ili njihove vlastite korumpiranosti, polako nestaje.

Komunikacija je na prvom mjestu. Sposobnost tiranskih elita da razdijele informacije, bilo da se one tiču uslova u njihovim zemljama ili njihove vlastite korumpiranosti, polako nestaje. Pa tako i napori da se zapriječi međusobna komunikacija građana.

Istina, neki režimi su se izvještili u tehnologiji poput blokiranja interneta. Ali informacijske mreže su toliko porozne, brzo-mijenjajuće da je to jedna vrlo riskantna dugoročna strategija.

Godine 1978. bez ikakve pomoći interneta, iranska revolucija uspješno je proširila svoju poruku preko audiokaseta iz ruke u ruku. Danas, šest nacija pokušava da blokira RFE/RL putem radija, satelita ili interneta. Njihova efikasnost je mješovite prirode, u najboljem slučaju. Pokušavati odsjeći sva sredstva komunikacije u modernoj eri je sizifovski posao.

Pravi entuzijasti koji se odbijaju povinovati kontroli komunikacije najčešće su mladi. Mladi ljudi neće nužno zagovarati demokratiju kao stvar principa. Ali nikada prije nisu bili toliko osnaženi da se povezuju jedni s drugima i da prosuđuju, na osnovu ličnog iskustva, razlike između autoritarizma i slobode.

Dok moderne autoritarne vlade mogu izgledati dovoljno dobro starijim generacijama koje se sjećaju kada su stvari bile i lošije, mladi građani danas žele da žive svjetskim životom upravo sada. Mnogi su vrlo preduzetni, stoga zahtijevaju makar određeni stepen ekonomskih sloboda. Takođe su sve više uključeni u šire svjetske trendove koji prijete temeljima autoritarne moći.

Jeremy Heimans i Henry Timms su, prije nekoliko godina, identifikovali neke od ovih aktuelnosti u važnom članku objavljenom u Harvard Business Reviewu. Napomenuli su da lideri "stare moći" tradicionalno zasnivaju na hijerarhiji koja posjeduje, poznaje ili kontroliše nešto što je ograničeno u snabdijevanju – kao što je kapital, fabrike ili informacije. Hijerarhije imaju mnogo ovih dobara koja niko drugi ne posjeduje.

Suprotno tome, "nova moć" je otvorena, participatorna i vršnjački vođena. Kreira još više resursa i produkata s nagradama za saradnju i dijeljenje. Njene vrline su transparentnost, timski rad, fleksibilni savezi i "uradi sam" etika, kažu Heimans i Timms. Zajedno, ovi trendovi predstavljaju košmarski scenario za režime koji su izgrađeni na tajnovitosti, rangiranju i kontroli.

Nova moć izaziva staru, ili jednostavnije, ignoriše je. Porast cryptovaluta primjer je masovne kolaboracije na kreiranju čitavog finansijskog sistema koji je nekad bio nezamisliv bez uključenosti vlade i kontrole vlasti.

Zasigurno, autoritarne države i same se površno bave oruđima nove moći, manipulisanjem društvenih mreža kako bi posijale haos putem botova i trolova i koriste cryptovalute za pranje novca. Ali, u osnovi, oni ostaju branitelji hijerarhijskih, zatvorenih sistema.

Zadatak za zagovarače demokratije jeste da ohrabre trendove nove moći zarad interesa slobode. To znači boriti se za razvoj koji dozvoljava veću građansku participaciju i dijeljenje informacija dok se traga za ublažavanjem potencijalnih stramputica koje nova moć može da donese. Kako su autori Harvard Business Reviewa i sami priznali, nestanak tradicionalnih autoriteta može i prečesto voditi ka destruktivnim mafijaškim mentalitetima.

Ukratko, prijatelji demokratije trebaju promovisati, ne samo trendove koji pomažu ljudima da sarađuju i da se ujedinjuju već trebaju promovisati i vrijednosti koje će voditi ljude da rade zajedno vođeni razumom, suosjećanjem i tolerancijom.

RFE/RL je medijska kompanija koja se fokusira na lokalne vijesti unutar zemalja u kojima radimo. Zakon Sjedinjenih Država od nas zahtijeva da budemo profesionalni i objektivni u našem izvještavanju koje bi trebalo da odgovara strogom novinarskom preispitavanju. Istovremeno, mi tragamo za promocijom političkih sloboda, slobodnog tržišta i tolerancije. Ne vidimo kontradikciju u ovom mandatu. Ne osjećamo da novinarska objektivnost zahtijeva indiferenciju naspram onoga što se događa u svijetu i održavamo jedinstveni urednički fokus na interese i vrijednosti koji su važni za demokratiju.

Takva misija animira naš rad kroz sve oblasti koje pokrivamo, što uključuje Balkan, bivši Sovjetski Savez, Iran, Afganistan i Pakistan. Naše izvještavanje, bilo da je na engleskom ili na jednom od 24 lokalna jezika koji se koristi u našim biroima promoviše konstruktivne trendove nove moći i demokratskih vrijednosti dok zahtijeva da se moćnici drže odgovornim.

Uzmite u obzir samo nekoliko tema koje mi pokrivamo:

Takođe se srčano borimo protiv lažnih vijesti. Produciramo video objašnjenja kako identifikovati lažne narative. Zajedno s Voice of America radimo stranice na ruskom i engleskom kako bismo činjenično provjeravali kontroverzne tvrdnje.

Ali, prošle godine, istraživači RAND korporacije su ustvrdili da je od presudne važnosti ponuditi pozitivne narative uz borbu protiv krivotvorenosti. Zbog toga pokušavamo da naglasimo pozitivne rezultate koji dolaze iz demokratije i humanističkih vrijednosti.

Iako pokrivamo one koji dižu svoj glas protiv autoritarnih režima, naš cilj nije da budemo samo glas za disidente, već i da se fokusiramo na to kako demokratska budućnost može da izgleda.

Iako pokrivamo one koji dižu svoj glas protiv autoritarnih režima, naš cilj nije da budemo samo glas za disidente, već i da se fokusiramo na to kako demokratska budućnost može da izgleda.

Kako znamo da naš rad pomaže pozitivne pomake? Ako snage "nove moći" dugoročno svakako idu naprijed, da li poticaji koji dolaze kroz finansiranje Amerike čine razliku?

Jedna indikacija naše vrijednosti jeste veličina naše publike. Procjenjujemo da dopiremo do 15 miliona ljudi svake sedmice u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Samo u Iranu, dopiremo do skoro 10 miliona. Prošle godine naša web-stranica na 25 jezika dobila je skoro milijardu pregleda. Na društvenim medijima broj interakcija s našim sadržajem – lajkovi, komentari i dijeljenja – došli su do 50 miliona. Komentari publike konstantno pokazuju da im mi donosimo informacije i ideje koje ne mogu dobiti od lokalnih medija.

Takođe, ponosni smo na našu transparentnost o američkoj finansijskoj podršci. Međunarodni mediji SAD-a ustrajno su podržavali demokratske ideje od 1940-ih. Mreže koje nadgleda Broadcasting Board of Governors, uključujući i RFE/RL, Voice of America i dodatna tri (ostali BBG entiteti su: Middle East Broadcasting Networks, Radio Free Asia i Radio/TV Marti, Cuba.) sada operiše na ukupno 61 jeziku.

Neke od naših ciljnih populacija podržavaju Sjedinjene Države dok druge ne. Bez obzira na to, jasnoća u prikazivanju američkih vrijednosti je suština. Bolje je za Ameriku da izgovara svoje principe i pusti ljudima da prosuđuju koliko ih se pridržavamo, nego da dopustimo da neprijateljski faktori određuju za šta se mi zalažemo.

Zbog toga konstantno tragamo za pričama u područjima koje pokrivamo koje pokazuju važnost najboljih američkih i univerzalnih vrijednosti. Vjerujemo da ovo izvještavanje rezonuje s mladom populacijom, osnažuje novu moć i, usprkos, onome što pesimisti danas govore, u konačnici će poslužiti interesima nadolazećeg obnavljanja demokratije.

Objavljeno 2. marta 2018. / The American Interest

Thomas Kent je predsjednik Radija Slobodna Evropa

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG