Kurspahić: Fudbalski - u Evropi

Moglo bi i ove nedjelje dosta toga da se piše o onima u Bosni i Hercegovini koji su najodgovorniji što zemlja, i po najnovijim ocjenama iz evropskih institucija, nastavlja da zaostaje u ispunjavanju uslova za pridruženje Evropi.

Ali, o njima i domaća i evropska javnost uglavnom sve već zna. Za razliku od političara bivših zemalja evropskog Istočnog bloka, od Poljske i Češke u prvom talasu euroentuzijazma, preko Bugarske i Rumunije u drugoj rundi proširenja Evropske Unije, sve do političkih prvaka najbližih susjeda Hrvatske i Srbije, koji su i vlastiti politički prosperitet vezali za ispunjavanje uslova za eurokompatibilnost svojih zemalja, bosanskohercegovački su politički prvaci nacionalno podijeljenoj javnosti uspjeli da predstave odsustvo spremnosti na sporazumijevanje - pa i kompromise i popuštanja - kao vrlinu bez obzira i na štetu koju zbog toga trpe i njihovi birači. Zato, ovoga puta, i nije riječ o njima.

Za promjenu - riječ je o jedinoj bosanskohercegovačkoj instituciji koja iskreno i svim srcem hoće u Evropu, i koja je objektivno uradila i više nego što je od nje očekivano da tamo i stigne a ipak se još mjesec dana neće znati hoće li u tome uspjeti. Riječ je, naravno, o fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

Ona je, predvođena jednim od najtalentovanijih fudbalera bivše Jugoslavije Safetom Sušićem (54 utakmice, 21 gol za reprezentaciju Jugoslavije, uključujući tri puta po tri gola u prvih desetak utakmica za reprezentaciju protiv Ruminije, Italije i Argentine) postigla izvanredan uspjeh u kvalifikacijama za Evropski šampionat iduće godine u Poljskoj i Ukrajini.

Uoči ovonedjeljne posljednje utakmice u kvalifikacijama protiv Francuske u Parizu već je osigurala drugo mjesto u grupi i pravo da u dvije utakmice sa drugoplasiranom ekipom iz neke druge kvalifikacione grupe ipak pokuša izboriti mjesto među najboljima u Evropi.

Bosna i Hercegovina imala je u toj utakmici priliku i da, pobjedom nad Francuskom, osvoji prvo mjesto u grupi i direktno se kvalifikuje za evropski šampionat. Sve do 12 minuta prije kraja - i do, ruku na srce, potpuno nepotrebnog penala iz kojeg je Francuska izjednačila - Sušićev tim imao je rezultat koji bi ga odveo u evropsku završnicu iduće godine.

Koliko god faul zbog kojeg je dosuđen penal bio i nepotreban i olako dosuđen, treba priznati da je u drugom poluvremenu bilo osjetnih padova u igri bosanskohercegovačkog tima i priličan broj prilika iz kojih su Francuzi mogli postići to izjednačenje.

Šta je-tu je: utakmica je završila neriješeno, samo po sebi izvanredan uspjeh bosanskohercegovačkog fudbala, a žrijeb je odlučio da kao i u kvalifikacijama za prošlo Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, Bosna i Hercegovina u dvije utakmice s Portugalom pokuša ipak izboriti mjesto među najboljima u Evropi.

Opet Portugal! Većina bosanskohercegovačkih ljubitelja fudbala reći će kako je to najteži moguć protivnik i podsjećaće se kako je to repriza kvalifikacija za prošlo svjetsko prvenstvo u kojima je u isto tako odlučujuće dvije utakmice Portugal bio bolji (oba puta po 1:0).

Doza respekta i realnosti jeste krajnje preporučljiva: kako god dobre igre i rezultate da je imala Bosna i Hercegovina u posljednjim utakmicama, činjenica je da je Portugal peti a Bosna i Hercegovina 22. na svjetskoj listi najboljih.

Ali, nema nikakvog razloga ni za kapitulantstvo. Igrom koju su pokazali u prvom poluvremenu utakmice u Parizu reprezentativci Bosne i Hercegovine mogu nadigrati i pobijediti svakog protivnika: to što su u tom poluvremenu radili Misimović i Pjanić, ali i Lulić i Medunjanin, Mujdža i Rahimić, Papac i Spahić, i ostali - sve to krunisano Džekinim eurogolom - bila je najbolja demonstracija vrhunske kreativnosti i ubojitosti.

Čak i nakon osjetnog pada u drugom poluvremenu, Safet Sušić je u gradu u kojem je godinama bio igrač najvišeg ranga zaslužio uvažavanje i kao trener reprezentacije velikih potencijala.

U prvoj utakmici s Portugalom, 11. novembra u Zenici, Sušić će zbog žutih kartona i povreda morati da traži zamjene za Papca, Pandžu i Mujdžu a navijači brinu i što se druga, odlučujuća utakmica, 15. novembra igra u Portugalu. O tome Sušić, sa zdravom dozom samopoštovanja koju hoće da prenese i na svoj tim, ovih dana evropskim novinarima samouvjereno odgovara: "Oni imaju Ronalda ali i mi imamo Džeku".

Takav pristup, s vjerom u sopstvene vrijednosti, i jeste jedini način da zvanično 22. reprezentacija na svijetu nadigra zvanično petoplasirani tim na svjetskoj rang-listi.