Dostupni linkovi

Kapidžić: Potrebna je opozicija da bi se promijenio Ustav BiH


Damir Kapidžić: Ono što jeste problem je upravo nedorečenost naših institucija oko njihovih zaduženja u vladanju i upravljanju

U protekle dvije i po decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, bilo je različitih pokušaja za promjenu Ustava, ali nije bilo političkog dogovora da se to i uradi.

"Onaj suštinski problem jeste da se u promjene Ustava moraju ugraditi neka pitanja koja idu na štetu svim vladajućim strankama", kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) dr. Damir Kapidžić, vanredni profesor iz oblasti komparativne politike na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Bosna i Hercegovina ove godine obilježava 25 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kada je potpisan Ustav te zemlje u Dejtonu, Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovim potpisivanjem zaustavljen je troipogodišnji rat u ovoj državi.

Specijali RSE:

- Sve karte Dejtona

- Tajne Dejtona

Dogovoreno je da BiH bude sastavljena od dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska), a naknadno je donesena odluka da grad Brčko postane Distriktom, odnosno da bude zasebna administrativno-upravna jedinica koja ne pripada nijednom entitetu, nego državi Bosni i Hercegovini.

Profesor Kapidžić ocjenjuje da rješavanje ustavnih problema poput provedbe presude Evropskog suda za ljudska prava Sejdić-Finci, zapravo ne odgovara niti jednoj od stranaka u Bosni i Hercegovini, prije svega vladajućim, etnonacionalnim. I takve potrebe za promjenom Ustava onda postaju gotovo nemoguće, konstatuje Kapidžić.

Kad se na to pitanje, kaže, nagomilaju još i dodatna pitanja, bilo izbora hrvatskog člana Predsjedništva, bilo pitanje trećeg entiteta, bilo prenošenja nadležnosti, to postaje toliko velik problem da je gotovo nemoguće riješiti ga unutar same institucije Parlamenta BiH, koja zapravo treba da promijeni Ustav.

Intervju: Damir Kapidžić
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:11:10 0:00
Direktan link

RSE: Ove godine se navršava 25 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a gotovo isto toliko dugo se govori o njegovim manama i potrebi da se mijenja. Međutim, promjena Ustava nema. Šta je glavna prepreka što nisu ostvarene ustavne reforme?

Kapidžić: Ima tu proceduralnih razloga, ima i razloga koji se tiču potrebe za velikim ustupcima od svih strana. Proceduralni razlozi su da je potrebna dvotrećinska većina unutar Parlamenta BiH, i nju nije lako postići. Štoviše, stranke koje su na vlasti nisu u stanju da okupe tu potrebnu dvotrećinsku većinu za promjenu Ustava.

To znači da, ukoliko bi se njihovi predstavnici i uspjeli dogovoriti, potrebna im je opozicija da bi se promijenio Ustav. To je proceduralni problem.

Nema volje za konsenzus

RSE: Šta nedostaje da bi se postigao rezultat, ne samo kad se radi o ustavnim promjenama nego i za prevazilaženje zastoja u drugim reformama?

Kapidžić: Ono što nam nedostaje jeste ono što nam je uvijek nedostajalo, a to jeste volja za konsenzusom. Koliko god mi govorili sada o ograničenjima Ustava BiH proizašlog kroz Dejtonski mirovni sporazum, mi zapravo govorimo o jednoj potrebi za međusobnom suradnjom predstavnika sva tri naroda i, naravno, ostalih građana.

Mi tu volju za suradnjom nemamo niti smo je ikada imali. Sad ne govorim o političkim strankama, nego govorim o skupini političkih stranaka koje predstavljaju interese Bošnjaka, Hrvata i Srba, da oni nikada nisu osjećali potrebu da surađuju u interesu jednog zajedničkog života. Ono što su oni jedino osjećali jeste potreba da surađuju da bi se ostvario pojedinačni, partikularni interes svake od tih stranaka koje su u tom trenutku imale vlast.

RSE: Šta se iz toga, ali i drugih primjera može zaključiti - ima li BiH državnu politiku i političare koji brinu o opštim interesima ili samo o interesima naroda koje predstavljaju ili stranaka na čijem su čelu?

Kapidžić: Moglo bi se reći da postoje pojedinci, i unutar stranaka, čak i vladajućih stranaka, kao i u drugim koje više brinu o interesu građana nego što to rade u interesu partikularne skupine. Mi tu uvijek govorimo o pravima grupe i pravima pojedinca, kao građana. I tu se vidi taj raskorak.

Ono što je vidljivo u zadnje vrijeme jeste da naglašavanje samo pojedinačnih interesa stranačkih lidera prvenstveno ne donosi nikakve rezultate. Ti stranački lideri, tu prvenstveno mislim na ove koji su sada na vlasti, u međuvremenu su se toliko distancirali od interesa njihovih glasača, da to dovodi u pitanje legitimnost njihovog opstanka.

Održivost postojećeg ustavnog koncepta

RSE: Tri nacionalne stranke imaju svoje viđenje uređenja države, koja se kreću od povremenih zalaganja za stvaranje trećeg entiteta, osamostaljenje Republike Srpske ili veću centralizaciju na nivou države. Može li doći do približavanja ovih stavova?

Kapidžić: Postoji toliko različitih koncepata državnog uređenja da nije sve svedeno na unitarno uređenje i konfederaciju. Ima između te dvije krajnosti toliko pojedinačnih aspekata, gdje se garantuje i sigurnost svakog pojedinog naroda i teritorijalna zastupljenost svakog pojedinog naroda, da se ne mora zastupati jedan tvrdokorni stav ili-ili.

Naši politički dužnosnici rijetko kad se konsultuju sa stručnjacima iz ovih oblasti da bi pronašli najbolje rješenje, već traže ono što je zapravo njihovim biračima najprihvatljivije i što im može donijeti neke političke poene u predizbornim igrama.

RSE: Da li je održiv ustavni koncept koji favorizuje etničko predstavljanje tri konstitutivna naroda čime ide na štetu prava pojedinaca, a posebno pojedinih grupa kao što su nacionalne manjine?

Kapidžić: U suštini, taj koncept etničkog predstavljanja je nešto što je istovremeno nužnost za državu kao što je Bosna i Hercegovina, što znači mora u nekom obliku biti ugrađen kao i u drugim državama koje po svojoj strukturi sliče na Bosnu i Hercegovinu, bila to Kanada, Švicarska, Liban, ima ih još mnogo.

Mi imamo neki koncept etničkog predstavljanja, ali tu se uvijek pokuša napraviti balans između etničkog predstavljana grupa i predstavljanja pojedinaca, građana. Ovakav koncept posebno zapostavlja, kao što ste rekli, manjinske skupine, bilo to nacionalne, vjerske manjine ili građane koji sebe vide kao neku alternativu tim skupinama.

Samim time, prihvatanje jednog i odbacivanje drugog, u državi kao što je Bosna i Hercegovina nije moguće, već treba pokušati naći balans između građanskog i etničkog, što je najpoželjnije. Ali, to je jako teško.

Specijal RSE - Sejdić i Finci: Deset godina bez prava na izbor

RSE: Može li se reći da je postojeći politički sistem Bosne i Hercegovine 'krivac' za zastoje i krize u državi?

Kapidžić: Generalno govoreći, samo po sebi takvo jedno višerazinsko uređenje nije kočnica, niti neko preveliko opterećenje. Problem jeste nedefinirana podjela nadležnosti između tih različitih nivoa. Drugim riječima – kada imate neki problem, vi ne znate kome se obratite, da li je to kantonalni, entitetski nivo, da li su to općine ili je grad.

'Problem je upravo u nedorečenost bh. institucija oko njihovih zaduženja u vladanju i upravljanju.'

Primjerice, u Sarajevu postoji pet nivoa vlasti, počev od općinskog, gradskog, kantonalnog, federalnog pa državnog. U takvoj situaciji, vrlo je teško znati kome se obratiti naprimjer za neku dozvolu, i domaćem građaninu, a da ne pričam o nekom stranom investitoru. Takve stvari su to što koči Bosnu i Hercegovinu. Znači, ne toliko finansijsko opterećenje, sami troškovi vlasti, jer to se može racionalizirati i svesti na neki prihvatljivi nivo. Ono što jeste problem je upravo nedorečenost naših institucija oko njihovih zaduženja u vladanju i upravljanju.

Evropski put će tražiti izmjene Ustava

RSE: Kakav značaj Vi dajete ustavnim promjenama?

Kapidžić: U ovom trenutku Bosna i Hercegovina i dalje funkcionira, istina loše, ali ona funkcionira. Znači, mi nismo ograničeni nedostacima našeg ustava da ostvarimo većinu onoga što je potrebno. Ustav se mijenja malo pomalo. Realno, u promjene Ustava se može ući da se promijeni jedan dio koji nije sporan, a da se ostatak ostavi za nekad kasnije, i da se kroz taj proces djelimičnog mijenjanja Ustava država malo po malo usmjerava i poboljšava u smjeru euroatlantskih integracija.

Ako želimo da jednog dana postanemo članica Evropske unije, mi ćemo morati do tada temeljito promijeniti Ustav. I bolje je krenuti malim koracima, nego sada očekivati neku intervenciju sa strane ili izvana da to sve uradi za nas.

RSE: Osim promjene Ustava, da li bi veći dio problema koje ima BiH, bili riješeni na putu postizanja članstva u Evropskoj uniji?

Kapidžić: To je jedan veoma dugotrajan proces i ne treba očekivati da će se završiti u narednih pet, deset godina. Ti problemi se postupno rješavaju i neće se sami riješiti bez inicijative i volje nas, kao građana, i naših izabranih političara, da tome zaista ozbiljno pristupimo. Očekivati da će neko riješiti naše probleme za nas, to je čista iluzija. To smo vidjeli već prethodnih desetak godina.

Pomoć koju mi dobijemo sa strane jeste dobronamjerna preporuka i ništa više. Ono što mi zapravo učinimo od te preporuke jeste ono što je bitno. E, sada, ako su građani zadovoljni trenutačnim stanjem, naravno, oni imaju pravo da to i podrže i da tako iskažu svoje glasačko povjerenje ina predstojećim lokalnim izborima u BiH. Ako su nezadovoljni trenutačnim stanjem, onda promjena može jedino ići na bolje.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG