Dostupni linkovi

Vanredna vijest

U EU preovladava anti-nuklearno raspoloženje


Plakat sa anti-nuklearnih protesta u Njemačkoj blizu zgrade Parlamenta, 14. mart 2011.
Analizu Stratfora priredila Sabina Čabaravdić

27 zemalja EU više od 30 procenata ukupno iskorištene električne energije dobijaju iz nuklearnih elektrana. Nakon zemljotresa u Japanu i prijeteće nuklearne katastrofe, ovi su objekti ponovno došli u prvi plan. Javnost strahuje, stručnjaci analiziraju, a političari moraju preduzeti akciju.

Kakvo je stanje u evropskim nuklearnim postrojenjima? Koliko ih ima, i kakvi su izgledi da budu zatvorene?

Na evropskom kontinentu aktivno je ukupno 195 reaktora. Najviše ih ima Francuska (58), Rusija (32), potom Velika Britanija (19), Njemačka 17 i Švedska 10.

Interesantno je da su, nakon katastrofe u Černobilju prije 25 godina, nove reaktore gradile jedino Francuska i Britanija. Njemačka i Švedska su proglasile moratorij na gradnju, a Italija i Poljska potpuno zatvorile sve nuklearne elektrane.

Nuklearna katastrofa u Japanu, čiji smo svjedoci i čiji ishod još nije izvjestan, izazvana je zemljotresom i tsunamijem. Iako je malo vjerojatno da se takav potres (a pogotovu tsunami) može desiti na evropskom tlu, ova je nesreća ojačala anti-nuklearno raspoloženje u Evropi. Valja voditi računa o tome da nemaju sve države isti pristup problemu.

Francuska svoje nuklearne elektrane i prateću vojnu industriju smatra garantom svoje neovisnosti i globalnog značaja. U Njemačkoj, s druge strane, nuklearke imaju negativnu konotaciju: što zbog skoro 50-togodišnjeg straha da bi baš Njemačka mogla biti poprište eskalacije Hladnog rata, što zbog visoke svijesti o očuvanju čovjekove okoline.

Nakon Fukušime prvu političku štetu doživjela je njemačka kancelarka Angela Merkel. Pritisnuta javnošću naredila je tromjesečno zaustavljanje svih reaktora i potpuno zatvaranje nuklearki koje su gradjene prije 1980.godine.

Testovi širom EU


Italija je jedna od prvih evropskih država koje su gradile nuklearke. Za razliku od drugih međutim nisu to radili zato da bi se dokazivali kao nuklearna sila, nego su, nakon energetske krize 1973.godine htjeli sačuvati rezerve svog prirodnog plina. Kad je donesena odluka o zatvarnju svih reaktora, Italija se opredijelila za uvoz energije zbog čega struja u toj zemlji košta više nego u ostalim zemljama EU.
Dekontaminacija na teritoriji Cernobilja, april 1986.

U Velikoj Britaniji postoji sporazum izmedju Laburista i Konzervativaca o tome da su nuklearne elektrane neophodne kako bi se očuvala energetska neovisnost. Nema zato razlike u stavovima prema ovom pitanju bez obzira da li su na vlasti lijevi ili desni.

U Švedskoj su, nakon japanske nesreće, zaključili da neće biti preispitivanja odluke o zabrani gradnje novih nuklearki. Valja napomenuti da u toj zemlji atomska energija nema tako negativan odijum kakav ima u Njemačkoj. Švedska je naime gradila i svoju neovisnu industriju oružja, iako proklamira svoju neovisnost od blokova.

Poljska je ponovno na dnevni red stavila gradnju novih nuklearski, o čemu će Parlament glasati u junu ove godine. (Berlin je od Varšave zvanično zatražio da preispita program gradnje novih atomskih centrala). I javnost i političari doživljavaju to kao način da se ne ovisi o ruskom plinu.

Francuska nuklearna industrija dio je državnog prestiža i skoro pa glavna industrijska grana. Ne samo da godišnje zvanični Pariz od izvoza struje zaradi 3 milijarde eura, nego francuske kompanije Areva i Alston izvoze i nukleranu tehnologiju. U toj zemlji, ni nakon nesreće u Japanu, niko ne razmišlja o mogućnosti zatvaranja nuklearki. Francuska naime nema alternative za proizvodnju energije.

Povjerenik EU za energetiku Günther Oettinger, objavio je dogovor resornih kolega da se širom EU obave testovi na nuklearnim elektranama. Na vandrednom sastanku u Brusselsu doogovoreno je da se kompjuterski simuliraju razne prirodne katastrofe kako bi se preispitala sigurnost elektrana. Scenariji će biti različiti, u ovisnosti od toga da li je objekat na obalama mora ili u blizini trusnih područja.
XS
SM
MD
LG