Dostupni linkovi

Kako su državne firme postale balast: Gomilanje radnika i gubitaka


Možda najbolji primjer propasti državnih preduzeća predstavlja sarajevski GRAS, ističe ekonomski analitičar i direktor udruženja "Multi" Admir Čavalić (na fotografiji štrajk radnika GRAS-a 2013. godine)

Bosna i Hercegovina nema jedinstven registar preduzeća u državnom vlasništvu. Ono što kao evidenciju imaju različiti nivoi vlasti (entiteti, kantoni i opštine) je nepotpuno ili godinama nije ažurirano.

Vlasti se, komentariše za Radio Slobodna Evropa (RSE) radnik propalog preduzeća Polihem iz Tuzle Sakib Kopić, prema preduzećima u kojima je javni kapital odnose maćehinski.

"Taj odnos je najočitiji u provedenoj privatizaciji od koje država, radnici, a ni građani, nisu dobili ništa. Samo su pojedinci dobili sve. Nakon pretvorbe društvene imovine dešava se sljedeća velika pljačka - kroz stečajni postupak. Moja firma Polihem, za čiju izgradnju je utrošeno 500 miliona dolara, prodata je za deset miliona konvertibilnih maraka (pet miliona eura)", kaže Kopić, danas predsjednik sindikata "Solidarnosti".

Na nivou države Bosne i Hercegovine postoji samo jedna korporacija, Elektroprenos BiH, dok su ostala preduzeća u vlasništvu dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska), kantona, opština i gradova, te Brčko Distrikta.

U izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) o državnim preduzećima, koji je objavljen u septembru 2019. godine, se navodi kako Bosna i Hercegovina ima više od 550 preduzeća u državnom vlasništvu, koja imaju 80.000 radnika, što je skoro 11 posto od ukupnog broja zaposlenih.

Najveće državne firme su Elektroprivreda BiH, Željeznice Federacije BIH, Željeznice Republike Srpske i Rudnici uglja Banovići i Kreka.

U izvještaju MMF-a se navodi i da je BiH jedina zemlja u regionu u kojoj se broj zaposlenih u javnim preduzećima povećavao od 2005. godine, prosječne plate su za 40 procenata više nego u privatnim firmama, bez obzira na nižu produktivnost. Pored toga, oko 37 procenata zaposlenih u državnim preduzećima koncentrisano je u sektorima električne energije i voda (28.000 radnika), transporta (12.000) i rudarstva (12.000).

Gubici

Žarko Papić, ekonomski analitičar, osim velikog broja zaposlenih i niske produktivnosti ističe još jedan problem – gubitke u ovim kompanijama.

"Preduzeća u državnom ili javnom vlasništvu su dužna preko osam milijardi konvertibilnih maraka (KM) ili četiri milijarde eura. Čak 3,5 milijarde KM (skoro 1,8 milijardu eura) je poreski dug. U isto vreme ta preduzeća su dobijala donacije od organa vlasti u iznosu od preko 200 miliona maraka (100 miliona eura ), a da bi ukupan profit koji su uspešnija preduzeća davali budžetima odgovarajućih administrativnih nivoa iznosio, tek, nešto iznad 80 miliona KM ( 40 miliona eura)", navodi Papić.

Riječ je, kaže, o katastrofalnoj neefikasnosti.

"Hajde da zamislimo kako bi izgledala BiH da su ova preduzeća, unazad više godina normalno plaćala poreze i doprinose i da su budžeti dobili tih osam milijardi KM (četiri milijarde eura), što je blizu četvrtine godišnjeg društvenog proizvoda BiH. Zašto je to tako? Zato što su državna preduzeća baza za zapošljavanje partijskih kadrova i zato što se njima sve toleriše pa tako i neuplaćivanje doprinosa i izmirivanje poreza ", ističe Papić.

Korporativni vrh i partijska kontrola

Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje naglašava da su u Bosni i Hercegovini menadžerske i korporativne strukture državnih preduzeća kontrolirane od partija na vlasti, te da one nakon svakih izbora preraspodijele plijen i prave čistku, bez obzira na poslovne rezultate.

"Kad se izvrši analiza državnih preduzeća i njihovog korporativnog vrha, članova nadzornog odbora i članova uprave, vidljivo je da je poslije svakih izbora izvršena čistka, ako je izbore dobila opcija koja nije bila na vlasti. Naprimjer, Autoceste Federacije od 2014. do danas su imale tri do četiri menadžmenta, ali novih kilometara auto puta nema. I tako je manje više s najvećim brojem državnih preduzeća. Ima izuzetaka, ali nedovoljno. Imamo tri elekroprivrede – Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda Republike Srpske i Elektroprivreda Herceg Bosne i svaka je pod kontrolom neke političke partije", kaže profesor Šunje.

Slučaj GRAS

Možda najbolji primjer propasti državnih preduzeća predstavlja sarajevski GRAS (Gradsko saobraćajno preduzeće), ističe ekonomski analitičar i direktor udruženja "Multi" Admir Čavalić.

"Ukupan dug GRAS-a prema Poreskoj upravi Federacije BiH 31. decembra 2018. iznosio je skoro 188 miliona konvertibilnih maraka (94 miliona eura), dok dug prema Upravi za indirektno oporezivanje iznosi 28,4 miliona KM (14.2 miliona eura). Tu je još očekivanih oko 60 miliona KM (30 miliona eura) po osnovu tužbi prema poduzeću. Organizacija sa takvim iznosom duga u odnosu na ukupnu imovinu ne bi moglo postojati u realnom sektoru", naglašava Čavalić.

On navodi i primjer dugova tri rudnika koji posluju u okviru JP Elektroprivreda BiH - Kakanj, Kreka i "Abid Lolić" iz Bile kod Travnika, koji je, kaže, veći od pola milijarde KM. (2,5 milijarde eura).

"Sve ovo svakako opterećuje i konkurentski potencijal same Elektroprivrede. Slična situacija je u većini rudnika u Bosni i Hercegovini, čija je budućnost zaista neizvjesna i zavisi od toga koliko će dugo politika uspjeti ignorisati ove probleme", kaže Čavalić.

Primjer Aluminija

Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje dodaje kako je posljednji primjer ignorantskog odnosa politike prema problemima u kompanijama u državnom vlasništvu kombinat Aluminij iz Mostara. Ugašen je u julu 2019. zbog duga od 400 miliona maraka (nešto više od 200 miliona eura).

"Uvjeren sam da nikada ne bi došlo do gašenja ovog kombinata u kojem Vlada Federacije ima 44 posto vlasništva, da je on bio bolje vođen. Objektivno, kontrolisala ga je Hrvatska demokratska zajednica ( HDZ) BiH", naglašava Šunje.

On skreće pažnju i na elektroenergetski sektor.

"U posljednjih 30 godina nije pušten u promet ni jedan dodatni kilovat energije po bilo kojem osnovu. Eksploatira se ono što se zateklo do '90-ih godina. Bosna i Hercegovina bi, naprimjer, trebala reći u strategiji energetskog razvoja - hoćemo toliko kilovata iz obnovljivih ili drugih izvora energije. Ako se to ne postigne onda se povlače odgovarajući potezi. Ali, nema ni strategije ni posljedica ako se ona ne ispuni", naglašava profesor Šunje.

Lekcije privatizacije

Privatizacija, koja se najčešće spominje kao model ozdravljenja javnog sektora, nije rješenje, kaže ekonomski analitičar Žarko Papić.

"Ono što se u BiH naziva pljačkaškom privatizacijom bila je upravo privatizacija javnih, državnih preduzeća. Jednostavno treba ići na korporacijski model upravljanja, ništa političke stranke ne bi smele da imaju sa imenovanjem menandžmenta i čitave strukture upravljanja. Javno preduzeće nije svojina ni Vlade Federacije ni Vlade Republike Srpske, ona je svojina građana jednog ili drugog entiteta. Nema pravo vlada da to interpretira kao svoju prćiju s kojom može da radi šta hoće", smatra Papić.

Profesor Aziz Šunje navodi da svaka kompanija u državnom vlasništvu traži poseban model rekonstrukcije i radikalne poteze, u manjoj ili većoj mjeri, jer je svaka od njih svijet za sebe.

"Prije svega" kaže Šunje, "država mora jasno definirati šta je javno dobro, zatim ga zaštiti i učiniti efikasnim".

"Ono što nije javno dobro treba privatizirati. Generalni problem je što firme u BiH nisu korporacije, a osnovna karakteristika korporacija je odvojenost vlasničkih i menadžerskih funkcija, te uspostava profesionalnih menadžera, kojih sada nema u BiH. Kvalitet biznisa zavisi samo do kvaliteta ljudi koji ga vode. Bh. preduzeća često vode ljudi koji nisu kompetentni, sposobni i mjerodavni i to je razlog zbog kojeg završavaju u ogromnim dugovima. Najdragocjeniji razvojni resurs koji ima BiH trebala bi biti državna preduzeća, ali ih je neophodno učiniti efikasnijim, smanjiti broj zaposlenih, uvesti stručne kadrove i ukinuti nad njima kontrolu političkih partija", naglašava profesor Šunje.

Protest radnika Željeznice RS, Banjaluka, mart 2017.
Protest radnika Željeznice RS, Banjaluka, mart 2017.

Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) izradio je bazu podataka o poslovanju preduzeća iz javnog sektora. Na portalu Transparentno.ba objavljene su najvažnije informacije za 230 javnih preduzeća, među njima i o broju zaposlenih.

Firme koje zapošljavaju najveći broj radnika su: Šume Republike Srpske sa 4.764 zaposlena, Elektroprivreda BiH ima 4.441, BH telekom 3.261, Željeznice Federacije 3.206, Željeznice Republike Srpske 3.054, Rudnici mrkog uglja Banovići 2.818, Preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske 2.331, a Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne 2.150.

U izvještaju Evropske komisije objavljenom u maju prošle godine, povodom zahtjeva za članstvo Bosne i Hercegovine, kao jedan od ključnih prioriteta se navodi da BiH "mora posvetiti posebnu pažnju ubrzavanju procedura i poboljšanju poslovnog okruženja, kao i efikasnosti i transparentnosti javnog sektora, posebno javnih preduzeća". BiH je predala zahtjev za članstvo u EU u februaru 2016. godine i još uvijek nije dobila status kandidata.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG