Kako do besplatne pravne pomoći za žrtve rata u BiH
Krajem ove godine međunarodne sudije u Sudu BiH odlaze iz Bosne i Hercegovine. To je otvorilo pitanje budućnosti procesa tranzicijske pravde, odnosno na koji način država može dodijeliti besplatnu pravnu pomoć i pravne usluge žrtvama i svjedocima? Trenutno pravnu pomoć žrtvama pruža nekolicina nevladinih organizacija, ali ne i država.
Žrtve i svjedoci iz proteklog rata u BiH imaju potrebu za besplatnom pravnom pomoći, ali im za sada tu vrstu pomoći država ne pruža. Pravnu pomoć jedino dobijaju od nekolicine nevladinih organizacija.
Istovremeno, žrtve nemaju ni informacije o pravu na odštetu, a Edin Ramulić, potpredsjednik prijedorskog Udruženja “Izvor” kaže da na sudovima postoji veliki broj takvih tužbi, ali je mali dio riješen. Žrtvama se, prema njegovim riječima, ne dostavlja ni presuda.
„Postoje određeni zakoni čak i u RS, Zakon o naknadi materijalne i nematerijalne štete, međutim, to je nedostupno žrtvama. Problem kod onih ’sretnika’ koji dođu do toga da se ono što je njima bilo počinjeno u ratu kao nepravda i kao šteta bude i procesurano, ali govorimo o veoma malom broju žrtava koje se pojavljuju kao oštećena strana u procesima, bilo da su svjedoci i žrtve, bilo da su samo oštećena strana - onda, iako postoji zakonska mogućnost prema Zakonu o krivičnom postupku iz 2003. da se u toku postupka pokrene imovinsko-pravni zahtjev i da se sud izjasni o njemu, to se u praksi ne dešava i nemamo nijednog primjera da se to desilo“, tvrdi Ramulić.
Bosna i Hercegovina nije na jedinstven način obeštetila, ali ni integrisala žrtve. Prema mišljenju predsjednice Udruženje „Žene - žrtve rata“ Bakire Hasečić, država BiH nije efikasno ni kaznila zločince:
„Država BiH se dala na stranu ratnih zločinaca jer ona njima plaća dva advokata, dok nakon pravosnažne presude žrtve se upućuju na parnični postupak - i to se zove fer i pošteno suđenje. Žrtve nemaju novčanih sredstava da bi same uzele advokata.“
Gubitak povjerenja
Predstavnici udruženja žrtava kažu da iz godine u godinu gube povjerenje u bh. pravosuđe, posebno ako se ima u vidu odlazak međunarodnih sudija iz Suda BiH. Predstavnici žrtava plaše se dubljeg političkog uplitanja u procese tranzicijske pravde. Edin Ramulić iz Udruženja „Izvor“ o tome kaže:
Edin Ramulić
„To je dugoročno pogubno, pogotovo što mi imamo vrlo dobro znamo da naši tužioci a ni sudije još uvijek nisu na tom nivou da mogu procesuirati najsloženije predmete, a to je komandna odgovornost. Imamo brojne slučajeve gdje su takve tužbe padale. To je nešto što je dugoročna strategija određenih politika odavdje – da se sud uguši i finansijski, a da se obezvrijedi konkretni rad i uspjeh tako što će ih se oslabiti za te strane eksprete, tužioce i sudije.“
Slično misli i Bakira Hasečić, koja kaže da su se i do sada dešavali propusti u procesuiranju ratnih zločina:
„Imamo primjera da se prvostepenom presudom osudi ratni zločinac od 10, 12, 15 godina, pa ga apelaciono vijeće oslobodi krivnje. Ili ratni zločinci se osude na višegodišnje kazne zatvora, a cijelo vrijeme se barani sa slobode, i na kraju mu se da mogućnost da pobjegne i da se više ne pojavi na sudu.“
I nakon odlaska međunarodnih sudija krajem godine ostat će da se riješe svi problemi žrtava, kaže Lejla Mamut, direktorica švajcarske asocijacije protiv nekažnjivosti TRIAL BiH. Treba dodati i činjenicu da se još uvijek bilježe slučajevi prijetnji svjedocima, ali i da oni nemaju psihološku podršku pred sudovima u BiH. Ti problemi, istovremeno, usporavaju proces trancizijske pravde, a o mogućnostima za dodjelu besplatne pravne pomoći žrtvama, Lejla Mamut ističe:
„Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći na državnom nivou je u aprilu ove godine dostavljen Vijeću ministara. On je usvojen u formi prijedloga i proslijeđen je u parlamentarnu proceduru. Do današnjeg dana mi nemamo informaciju da stanje pomaklo. Zakon je jedini način da se to reguliše da se besplatna pravna pomoć dodjeljuje u svim dijelovima BiH, a da pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju, naravno, i žrtve rata, naročito gdje je riječ o žrtvama koje nisu obuhvaćene zakonom kao posebe kategorije, poput žrtava silovanja i seksualnog nasilja u RS, ili bivših logoraša koji ne mogu dokazati 60 posto i više tjelesnog oštećenja na čitavoj teritoriji BiH.“
