Kada sekularizam zakaže, opstaje islamizam

Autor: Bret Stephens, priredila Sabina Čabaravdić

Samo dan nakon što je Hosni Mubarak bio prisiljen „sići“ s vlasti, zasigurno najveći evropski autoritet za politički islam, Olivier Roy je napisao: „Pogledajte malo bolje arapske ustanike i vidjećete da imamo posla s post-islamskom generacijom!“. Naglasio je kako ne želi tvrditi da su ti mladi učesnici Arapskog proljeća ateisti, ali da je njihovo djelovanje sekularno i da oni u islamu ne vide ideologiju koja je u stanju stvoriti bolji svijet.

Roy nije bio jedini takvoga stava. Kolumnista New York Times-a Tom Friedman je napisao: „ Nimalo me ne brinu najave da će Muslimansko bratstvo postati budućnost Jordana i Egipta!“. Njegov kolega Nicholas Kristof u izvještaju iz Kaira u februaru je izvjestio kako stav da Muslimansko bratstvo ne bi bilo dobro za Egipat dijeli većina stanovnika te države.

Devet mjeseci nakon ovakvih uvjeravanja, islamistička Nahda partija pobijedila je u Tunisu, državi za koju se mislilo da su sekularni stavovi nepovratno fiksirani. Novi privremeni čelnik Libije, Mustafa Abdel-Džalil, došao je u ured obećavajući da će "islamska vjeroispovijest biti jezgra nove vlade". Osim toga obećao je promjenu Gadafijevog Zakona o zabrani poligamije, jer je to „ u suprotnosti sa šerijatom“. Sve su prilike da će kasnije ovog mjeseca, na izborima u Egiptu, partije islamističke orjentacije pomesti ostale kandidate.

I to nije kraj. Hezbolah praktično upravlja Libanom. Izborni pobjednik palestinskog glasanja iz 2006.godine, Hamas, sigurno bi pobijedio Mahmuda Abasa, ukoliko bi se ovaj usudio staviti svoju Vladu na testiranje.

Kada sekularna politika ne uspijeva uvijek rezultate ostvare islamisti.

Zašto su upravo islamistički pokreti glavni korisnici muslimanske demokratije? Niti jedno od uobičajenih objašnjenja nije samo za sebe dovoljno.

Islamisti će reći da su uspješni zato što dolaze nakon autokratskih sekularnih režima. Djelimično tačno, jer se toj tezi suprostavlja jaka sekularna opozicija u Egiptu, koja postoji i nakon Mubarakova pada.

Pravda određuje uspjeh vlasti

Zapadnjaci bi rekli da su islamisti uspješni jer sekularizam nikada nije uspio uhvatiti dublje korijene u islamskom svijetu! Istina, ali takodje samo do izvjesne granice. Kako inače protumačiti vrlo jake sekularne vlasti u Turskoj ili Palestini, do 1990.godine.

Najbliži najtačnijem odgovoru jeste Bernard Lewis, dobar poznavalac Bliskog istoka, koji kaže da je u muslimanskom svijetu „pravda“, više nego sloboda ono što odredjuje koliko je neka vlast dobra i uspješnja. Nije zato čudno, primjećuje Lewis, da se Erdoganova stranka yove „pravde i razvoja“, a vodeća islamistička stranka u Indoneziji sebe naziva partijom „prosperitetne pravde“.

Osim svega toga, sekularisti u islamskim zemljama nisu osigurali bolju formu politike. Primjeri su brojni: od nacional-socijalista uvezenih iz Evrope 1940. nastali su Baathist partija koja je vladala u Iraku do Sadamove smrti ili vlada u Siriji do dana današnjeg. Socijalizam nije uspio u Alžiru, baš kao ni Gadafijeva „Treća univerzalna teorija“ u Libiji. Laki francuski laicizam prosklizao je u kleptopatriju u Tunisu ili u kvazi vojnu diktaturu u Turskoj, u vrijeme Kemala Ataturka. Liberalizacija Bahreina i Dubaija uspjela je na tržištu, ali ne i u politici.

Šta bi se moglo dogadjajti ubuduće? Optimisti kažu da se repriza Irana neće desiti, da bi sve moglo više ličiti na Tursku, da termin "umjereni islam" nije neka naučno-fantastična izmišljotina.

Vanjska i unutrašnja politika Ankare ne ulijevaju povjerenje da umjereni islamizam može biti išta drugo do umjereno represivan i umjereno radikalan. Što se tiče Irana, znakovi njegova dugo očekivanog skretanja prema umjerenosti prepoznatljivi su koliko i stope Yeti-ja u snježnoj vijavici.

Dobra vijest u svemu jeste podatak da je 31 godinu vladavine mula, prosječni Iranac zasićen islamom kao jedinim odgovorom na sva pitanja. Loša vijest je da bi sličan vremenski okvir mogao biti potreban i u ostatku muslimanskog svijeta dok ne postanu previše razočarani islamističkim obećanja.

Spremite se, duga je zima pred nama.