Presuda Iliji Jurišiću optuženom za napad na kolonu JNA koja se 15. maja 1992. godine povlačila iz Tuzle biće izrečena 28 septembra pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu. Dok je tužilac zatražio osuđujuću presudu prema netom izmijenjenoj optužnici, odbrana je pozvala na oslobađanje ukazujući na činjenicu da prema elementima optužnice nema mjesta drugačijem stavu.
Odluka o izricanju presude donesena je nakon iznošenja završnih riječi odbrane, dan nakon što je to učinilo Tužilaštvo.
Đorđe Dozet jedan od branilaca Ilije Jurišića kaže kako je zatražerna oslobađajuća presuda, te da se u svojoj bavio i završnom riječi tužioca, ali samo u dijelu koji se odnosi na optužbe .
“Mi smo se uglavnom bavili dokazima koji su izvedeni, a imaju veze sa onim što je optužnica stavila našem branjeniku na teret, ne sa onim što je politika I ne znam šta drugo, a što je već dve godine u sudnici bilo sveprisutno. Ja sam se dugo vremena bavio sa završnom reči tužioca, sa njegovom argumentacijom i pravnom i političkom. Opšta ocena je da ne verujemo da ne postoji neko dovoljno debelog obraza ko bi stavio potpis na osuđujuću presudu."
Tužilaštvo za ratne zločine u svojoj završnoj riječi zatražilo je da se Jurišić proglasi krivim da je kao dežurni Operativnog štaba Javne bezbjednosti Tuzla, nakon primljenog naređenja od svog pretpostavljenog naredio napad svim naoružanim jedinicama na kolonu JNA, kada je, prema navodima tužioca ubijen najmanje 51 vojnik i a oko 50 ranjeno. Tužilaštvo je, tako, tri dana pred iznošenje završnih riječi izmijenilo optužnicu po kojoj je Jurišić naređenja izdavao Patriotskoj ligi i Teritorijalnoj odbrani.
Niko nije bio iznenađen izmjenom optužnice, u posljednji čas, kaže predsjedink Fondacije Istina pravda pomirenje iz Tuzle Sinan Alić, ističući kako je ovu novu još teže dokazati nego prvobitnu.
“Nakon godinu i po dana vođenja rasprave, izvođenja svjedoka, izvođenja nekih dokaza, tužilac napiše idiotsku optužnicu – dakle, to je komentar ljudi koji su danas bili u sali i slušali. Na izlasku iz sale nakon tih završnih riječi i odbrane, svi su skrenuli sudskom vijeću pažnju na činjenicu da je odbilo da sasluša svjedoke koje je predložila odbrana. Zašto, nije to obrazložila. A to su svjedoci koji su mogli da potvrde ili negiraju ono što piše, što su svi drugi do sada govorili – da je Ilija prenio naredbu, sadržaj naredbe. Ono što je posebno zanimljivo, da u završnoj riječi, koja je bila unaprijed pripremljena, napisana, tužila citira dokumentaciju i svjedoke protiv kojih je bio da se uvode u spis, što je naravno smiješno i paradoksalno."
Odbrana je zatražila oslobađajuću presudu ukazujući na paradoksalnost postupka i činjenicu da je riječ o ponajprije političkoj pozadini. Upravo zbog političke dimenzije ishod je neizvjestan. Branilac Dozet kaže kako se na ovom slučaju brani čast Srbije:
“Nakon dve godine i četiri meseca, koliko se ovaj nesretni čovek drži u pritvoru, ja više zaista ne znam da li treba da budem optimista, da lid a budem pesimista, da li verujem u ljude ili ne verujem u ljude, da li verujem u pravdu ili ne verujem u pravdu. Verujem u zakon, verujem da jednog dana to mora da dođe na videlo. Da li je Srbija ovog trenutka spremna da to zaista bude tako? Ja sam završio završnu reč rečima da sud danas brani čast Srbije, a može je odbraniti jedino oslobađajućom presudom Iliji Jurišiću.
Optuženi Jurišić je rekao da je čitav proces protiv njega pokrenut iz političkih razloga a ne radi utvrdjivanja istine i činjenica o dogadjaju u Tuzli.
"Bojim se da je cilj sudjenja da se istina gurne pod tepih a sva odgovornost prenese na mene", naveo je Jurišić u završnoj riječi.
Jurišić je uhapšen prije dvije i po godine na beogradskom aerodromu od kada se nalazi u pritvoru. Zahtjevi da se brani sa slobode zbog lošeg zdravstvenog stanja su odbijeni, čak i nakon priznanja Mehe Bajrića, koji je 1992 godine bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Tuzla da je Jurišić samo prenio njegovu naredbu da se na vatru uzvrati vatrom.
Odluka o izricanju presude donesena je nakon iznošenja završnih riječi odbrane, dan nakon što je to učinilo Tužilaštvo.
Đorđe Dozet jedan od branilaca Ilije Jurišića kaže kako je zatražerna oslobađajuća presuda, te da se u svojoj bavio i završnom riječi tužioca, ali samo u dijelu koji se odnosi na optužbe .
“Mi smo se uglavnom bavili dokazima koji su izvedeni, a imaju veze sa onim što je optužnica stavila našem branjeniku na teret, ne sa onim što je politika I ne znam šta drugo, a što je već dve godine u sudnici bilo sveprisutno. Ja sam se dugo vremena bavio sa završnom reči tužioca, sa njegovom argumentacijom i pravnom i političkom. Opšta ocena je da ne verujemo da ne postoji neko dovoljno debelog obraza ko bi stavio potpis na osuđujuću presudu."
Tužilaštvo za ratne zločine u svojoj završnoj riječi zatražilo je da se Jurišić proglasi krivim da je kao dežurni Operativnog štaba Javne bezbjednosti Tuzla, nakon primljenog naređenja od svog pretpostavljenog naredio napad svim naoružanim jedinicama na kolonu JNA, kada je, prema navodima tužioca ubijen najmanje 51 vojnik i a oko 50 ranjeno. Tužilaštvo je, tako, tri dana pred iznošenje završnih riječi izmijenilo optužnicu po kojoj je Jurišić naređenja izdavao Patriotskoj ligi i Teritorijalnoj odbrani.
Niko nije bio iznenađen izmjenom optužnice, u posljednji čas, kaže predsjedink Fondacije Istina pravda pomirenje iz Tuzle Sinan Alić, ističući kako je ovu novu još teže dokazati nego prvobitnu.
“Nakon godinu i po dana vođenja rasprave, izvođenja svjedoka, izvođenja nekih dokaza, tužilac napiše idiotsku optužnicu – dakle, to je komentar ljudi koji su danas bili u sali i slušali. Na izlasku iz sale nakon tih završnih riječi i odbrane, svi su skrenuli sudskom vijeću pažnju na činjenicu da je odbilo da sasluša svjedoke koje je predložila odbrana. Zašto, nije to obrazložila. A to su svjedoci koji su mogli da potvrde ili negiraju ono što piše, što su svi drugi do sada govorili – da je Ilija prenio naredbu, sadržaj naredbe. Ono što je posebno zanimljivo, da u završnoj riječi, koja je bila unaprijed pripremljena, napisana, tužila citira dokumentaciju i svjedoke protiv kojih je bio da se uvode u spis, što je naravno smiješno i paradoksalno."
Odbrana je zatražila oslobađajuću presudu ukazujući na paradoksalnost postupka i činjenicu da je riječ o ponajprije političkoj pozadini. Upravo zbog političke dimenzije ishod je neizvjestan. Branilac Dozet kaže kako se na ovom slučaju brani čast Srbije:
“Nakon dve godine i četiri meseca, koliko se ovaj nesretni čovek drži u pritvoru, ja više zaista ne znam da li treba da budem optimista, da lid a budem pesimista, da li verujem u ljude ili ne verujem u ljude, da li verujem u pravdu ili ne verujem u pravdu. Verujem u zakon, verujem da jednog dana to mora da dođe na videlo. Da li je Srbija ovog trenutka spremna da to zaista bude tako? Ja sam završio završnu reč rečima da sud danas brani čast Srbije, a može je odbraniti jedino oslobađajućom presudom Iliji Jurišiću.
Optuženi Jurišić je rekao da je čitav proces protiv njega pokrenut iz političkih razloga a ne radi utvrdjivanja istine i činjenica o dogadjaju u Tuzli.
"Bojim se da je cilj sudjenja da se istina gurne pod tepih a sva odgovornost prenese na mene", naveo je Jurišić u završnoj riječi.
Jurišić je uhapšen prije dvije i po godine na beogradskom aerodromu od kada se nalazi u pritvoru. Zahtjevi da se brani sa slobode zbog lošeg zdravstvenog stanja su odbijeni, čak i nakon priznanja Mehe Bajrića, koji je 1992 godine bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Tuzla da je Jurišić samo prenio njegovu naredbu da se na vatru uzvrati vatrom.
