Javni mediji u regiji između profita i politike

Zabrinutost nad sve većom komercijalizacijom medija, i nad sve neizvjesnijom sudbinom javnih servisa – središnje su teme dvodnevne konferencije u organizaciji zagrebačke Kuće ljudskih prava i europske Mreže kuća ljudskih prava. Kriza nimalo ne poboljšava situaciju, a javni mediji mogi bi saveznika naći u svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima, rečeno je na konferenciji.

„U razgovoru sa kolegama iz regije, ustanovili smo da nas sve brine put kojim su mediji krenuli“, kazala je predsjednica zagrebačke Kuće ljudskih prava Sanja Sarnavka na međunarodnoj konferenciji o medijima koja se održava u Zagrebu.

„S jedne strane oni koji su okrenuti profitu, i koje najčešće ne zanimaju situacije i životi ljudi koji su marginalizirani i diskriminirani, a sa druge strane sve veća nesigurnost funkcioniranja javnih medijskih servisa, koji bi za nas trebali ostati posljednjim utočištem u kojem bi mogli organizirati rasprave o temama koje se tiču čitavog društva“, navodi Sarnavka.

Marija Nemčić sa Hrvatske radio-televizije u izjavi za naš radio upozorava na činjenicu koja nimalo ne tješi – u vremenu krize svugdje je više politike i biznisa, a manje javnog servisa.

„Postoji jedan opći trend u kojem su recesija i ekonomska situacija iskorišteni za umanjivanje uloge javnih medijskih servisa i njihovo stavljanje pod veću političku pasku nego što je to bilo prije pet-šest godina. To vam je val koji samo krene i onda se prenosi, i nije samo pitanje ovog prostora i Istočne Europe. To se dešava i u zemljama članicama Europske unije - vi u Portugalu imate zadnji slučaj gdje je vlada odlučila prvo oduzeti jedan kanal portugalske televizije, a onda je odlučila da će vlasnici komercijalne televizije biti najbolji za upravljanje javnom televizijom", kaže Marija Nemčić.

Hipoteka iz devedesetih

Potpredsjednica Udruženja/Udruge novinara BiH Dženana Karup Druško za naš radio o utjecaju politike i vlasničke strukture na medije u Bosni i Hercegovini kaže:

„Na kraju – to se svodi na isto! Kada postavite pitanje tko su vlasnici medija, obično preko vlasnika medija ide utjecaj na uređivačku politiku, a time i na novinare i na ono što se objavljuje. Upravo zbog toga, mislim da su javni servisi nešto čega se građani, novinari i država ni slučajno ne smiju odreći! Kada kažem 'država', ne mislim ni pod razno na političare, nego mislim – društvo u cjelini. Jer, javni mediji su jedina nada za budućnost neovisnog objektivnog informiranja.“

Javni mediji u Srbiji razapeti su između dva problema - navike da se bude poslušan vlastima i galopirajuće komercijalizacije, upozorava u izjavi za naš radio direktor beogradskog Centra za praktičnu politiku Dragan Popović.

„Javni servis vuče strašnu hipoteku iz devedesetih, iz Miloševićevog vremena, koje nije uspeo do kraja da se oslobodi iz prošlog razloga što nije ni pokušano da se izvrši neki radikalni rez. Samo onaj vrh je sklonjen, koji je baš suviše iritirao ljude i - spikeri, koji ne snose toliku odgovornost kao urednici i ljudi koji su pravili program u ono vreme. Tako da imate puno ljudi koji su ostali i koji nose taj jedan duh“, ocjenjuje Popović.

Drugi je problem gubitak kvalitetnih sadržaja u korist kiča i komercijalizacije, a s obrazoloženjem da se tako mora, jer nemaju dovoljno novca, pojašnjava Popović.

Kako se svemu tome suprotstaviti? Javnost je strašno važna, objašnjava kolegica Nemčić:

„Znate, u novom sistemu svih tehnologija ono što je najvažnije je – povjerenje javnosti u novinarstvo i medije i dijalog između novinara i javnosti. Novinarstvo danas radi jednu veliku zabludu potcjenjujući svog gledatelja, slušatelja, čitatelja. Mislim da je nužno potrebna jedna nova vrsta dijaloga i uspostavljanje povjerenja. Bez toga nijedan medij neće opstati.“

Teme skupa bile su i uloga i sudbina medija u procesu digitalizacije i sloboda interneta.