Međunarodni krivični sud (MKS) "ima nadležnost za zločine koje su počinili državljani zemalja koje nisu članice (suda), ako su ti zločini počinjeni na teritoriji države članice", rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Susana SaCouto, šefica Kancelarije za istraživanje ratnih zločina na pravnom koledžu u Washingtonu.
Glavni tužilac MKS-a, Karim Khan, rekao je da je zatražio izdavanje naloga za hapšenje nekoliko lidera Izraela i Hamasa, koji su Sjedinjene Američke Države(SAD) i Evropska unija(EU) označile kao terorističku organizaciju.
- Međunarodni tužilac zatražio hapšenje lidera Hamasa i Izraela
- Međunarodni sud pokušava da Izraelu uskrati pravo da se brani, tvrdi ministar odbrane
Rat između dvije strane je eskalirao od oktobra prošle godine, kada je Hamas prvi napao Izrael, nakon čega je uslijedio odgovor Izraela i intenzivna vojna kampanja u Pojasu Gaze.
Khan je rekao da postoji razlog za vjerovanje da su izraelski lideri, uključujući premijera Benjamina Netanjahua, kao i lideri Hamasa navodno počinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Izrael nije član MKS-a, dok ovaj međunrodni sud ima nadležnost nad Pojasom Gaze i Zapadnom obalom, podsjeća SaCouto. "Ako se izdaju nalozi za hapšenje, sljedeći korak je da se osigura pritvor osumnjičenih", a "države članice MKS-a imaju obvezu da provode naloge suda", kaže ona.
Rimski statut, ugovor kojim je uspostavljen Međunarodni krivični sud, potpisale su 124 države.
RSE: Gospođo SaCouto, šta mislite o odluci tužioca Međunarodnog krivičnog suda da traži izdavanje naloga za hapšenje za Netanjahua i lidere Hamasa?
SaCouto: Mislim da se mnogo debatovalo o tome da li treba ili ne treba da se izdaju ti nalozi. Izdavanje naloga za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda (MKS) bili su predmet mnogih razgovora i polemika u medijima.
Ali ono što bih rekla je da je MKS-ova istraga o situaciji na palestinskim teritorijama započela prije mnogo godina, i da je mnogo ključnih koraka koji su nas doveli do današnjeg dana doneseno mnogo prije čak i 7. oktobra.
Dakle, ono što mislim je da bi moglo biti od pomoći je pojašnjenje toga kako smo došli ovdje puno prije 7. oktobra, jer možda to daje vašoj publici malo osjećaja za ono što se događalo, a nije bilo dovoljno raspravljeno.
A kad kažem prije nekoliko godina, vraćamo se u 2009., kada je Palestinska nacionalna uprava podnijela ono što je rekla da je deklaracija, znate, neka vrsta prihvatanja ili navodnog prihvatanja nadležnosti Međunarodnog krivičnog suda prema onome što je poznato kao deklaracija iz člana 12.3.
A tadašnji tužilac, koji je bio Luis Moreno Ocampo, otvorio je ono što se zove preliminarno ispitivanje, nešto što se dešava prije nego što se pokrene zvanična istraga. Ali onda je donio odluku u kojoj je rekao da ne može da prihvati tu deklaraciju, jer je status Palestinske uprave u Ujedinjenim nacijama bio posmatrački, a ne države ne-članice. On je tada smatrao da je to izvan okvira definicije države kako se ona koristi u Rimskom statutu.
Dakle, to je bilo 2009. Generalna skupština UN 2012. usvaja rezoluciju kojom se palestinskim teritorijama daje status posmatrača koji nije član. Dakle, to mijenja stvari.
A onda u januaru 2015. godine, pošto sada ima status države ne-članice i posmatrača, palestinske vlasti su ponovo pokrenule instrument o pristupanju, što znači da su potpisale Rimski statut i potom podnijele deklaraciju u kojoj se kaže: sude, prihvatamo vašu jurisdikciju da se ispitaju zločini počinjeni na okupiranoj palestinskoj teritoriji. Mislim da je to bio juni 2014.
Dakle, Rimski statut je zapravo stupio na snagu na palestinskim teritorijama još 2015. godine.
A onda u januaru 2015. drugi tužilac, tužiteljka Fatou Bensuda, otvara preliminarnu istragu koja treba da utvrdi da li su kriterijumi Rimskog statuta ispunjeni za istragu. I to je potrajalo dosta vremena.
Znači da govorimo o 2015. godini. Tek u decembru 2019. Bensouda objavljuje da su, u stvari, kriterijumi Rimskog statuta ispunjeni u situaciji palestinskih teritorija.
Ali ona kaže, citiraću je, "S obzirom na jedinstveno i veoma sporno pravno i činjenično pitanje koje je povezano sa situacijom", smatrala je da je mudro dobiti odluku suda, od pretpretresnog vijeća, kako bi se razjasnio teritorijalni opseg nadležnosti suda.
Znači to je bilo 2019. U februaru 2021. pretpretresno vijeće kaže, uredu, slažemo se oko jurisdikcije. Teritorijelna jurisdikcija, u 2021. širi se na Pojas Gaze i na Zapadnu obalu, uključujuću Istočni Jerusalim.
A onda, u martu 2021. tužiteljka Bensouda najavljuje otvaranje te zvanične istrage, sada kada ima neku odluku pretresnog vijeća.
Tako da, u martu 2021., to je bilo prije više od tri godine, imali smo otvoreni poziv.
Izjava trećeg tužioca, Karima Khana, o ovom pitanju danas, ili najavljivanje namjere za njegov zahtjev za nalogom za hapšenje, dolazi kao kulminacija svega toga iz prošlosti.
RSE: S obzirom da Izrael nije član Međunarodnog krivičnog suda, da li to nešto znači?
SaCouto: Nadležnost MKS-a je nad državljanima država članica, što mu samo po sebi ne bi dalo jurisdikciju nad Izraelcima, ali takođe ima nadležnost nad zločinima koje su počinili državljani nedržavnih strana ako su ti zločini počinjeni na teritorijama država članica.
Dakle, u mjeri u kojoj je Palestina sada članica MKS-a, potpisnica Rimskog statuta, a zločini su počinjeni na teritorijama koje su sada predmet te istrage. Da, MKS ima jurisdikciju.
RSE: Da li postoji neki vremenski okvir? Koliko je potrebno da MKS odluči da li da to uradi ili ne?
SaCouto: U rukama je pretresnog vijeća da li da se izdaju nalozi za hapšenje ili ne. Istorijski gledano, rekla bih da pretresnom vijeću treba nekoliko mjeseci da odluči da li da izda naloge.
Trebalo je možda mjesec dana, od februara do marta za Vladimira Putina, za (bivši sudanski) šefa države (Omar Hasan) al-Bašira, za njega je trajalo od jula 2008. do marta 2009.
Dakle, može potrajati neko vrijeme, rekla bih, znate, pa, dozvolite mi da se zaustavim na tome. Ne mogu da se sjetim datuma za neke druge, ali rekla bih da može biti nekoliko mjeseci.
RSE: Reakcije političara širom svijeta su bile oprečne? Ako MKS izda naloge za hapšenje, da li očekujete da će oni biti sprovedeni?
SaCouto: Ukoliko budu raspisani nalozi za hapšenje, sljedeći korak je obezbjeđenje pritvora za osumnjičene. Sada, države članice MKS-a imaju obavezu da izvrše nalog suda. Ta obaveza proizilazi iz člana 86. Rimskog statuta.
Ipak, nije bilo jednostavno obezbijediti saradnju država u nekim slučajevima, a pretpostavljam da bi to mogao biti izazov ovom slučaju.
Čak i kada je postojala neka državna saradnja, trebalo je neko vreme da se obezbijedi pritvor onih koji su pod nalozima za hapšenje.
Dakle, ponekad su u pitanju bili samo dani, ali ponekad su to bili mjeseci, a u nekim slučajevima i godine.
Ima onih za kojima je raspisana potjernica koji su ostali na slobodi.
Kao što dobro znate, nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina izdat je u martu 2023. godine i on nije pred sudom. Bivši predsjednik Sudana Omar al-Bašir ima trajni nalog za hapšenje iz 2009. godine. (Joseph) Kony, komandir ugandanske vojske otpora, ima nalog za hapšenje od 2005.
Moguće je da će proći dosta vremena prije nego što se nalozi za hapšenje sprovedu.
RSE: Postoje li kazne za države koje ne sprovode odluku Međunarodnog krivičnog suda?
SaCouto: Većina sudske prakse oko ovog pitanja, potiče iz slučaja al-Bašir.
On je putovao u niz država dok je bio pod nalogom za hapšenje. Nisu ga uhapsili i predali. Bilo je debate jer, opet, Sudan nije država potpisnica Rimskog statuta.
Situacija u Darfuru je pred sudom jer je Savjet bezbjednosti UN podnio sudu.
Dakle, argument Južne Afrike u to vrijeme je bio da duguje imunitet šefu države al-Baširu i da ne može da ga uhapsi i preda sudu. To je bio stav vlade.
Lokalni sud u Južnoj Africi je zauzeo drugačiji stav i rekao da je zapravo bila obaveza Južne Afrike da ga uhapsi i preda. Bilo je podjela unutar Južne Afrike oko zakonitosti nepoštovanja ili njihove argumentacije.
Postoje dva pravna lijeka. Jedan je da skupština država članica (MKS-a) može da preduzme neku akciju.
Prvo da napomenem da nema policijskih snaga u MKS-u. Sve se bazira na saradnji država.
Tako da, ako država ne sarađuje, skupština koja je rukovodeće tijelo MKS-a može da izda neku vrstu rezolucije ili izjave koja ukazuje da država krši svoje obaveze hapšenja i predaje.
Ako je riječ o pitanju koje je Sudu uputio Savjet bezbjednosti UN, onda i Savjet bezbjednosti UN može da uradi isto u ovom slučaju.
To je nešto što dolazi od tužioca. I to nije stvar koju upućuje Savjet bezbjednosti UN. Dakle, to bi išlo na Generalnu skupštinu UN-a.
RSE: Ko može da uhapsi, recimo, Netanjahua ili lidere Hamasa?
SaCouto: Ako neko za kim je izdana potjernica putuje u bilo koju državu članicu, policijski pravosudni sistem te članice treba da uhapsi i preda to lice.
Daću vam primjer.
Napor bi mogao da bude kombinovan. Tako su neke od naloga izdanih pod pečatom za osumnjičene u slučaju Srednjoafričke Republike, samo nekoliko dana nakon izdavanje izvršile Belgija, Holandija i Francuska.
Pojedinačne države bi mogle da koriste svoje sisteme provođenja zakona za hapšenje i predaju.
RSE: Obje strane su osporile upozorenje MKS-a. Šta mislite šta to znači za njihov konflikt?
SaCouto: To pitanje je, možda, izvan mojih mogućnosti da predvidim.
Ali mislim da se tužilac nada da će nastavak istrage i raspisivanje potjernica dovesti do prestanka navodnih zločina svake strane. Jedan od razloga zbog kojih se raspisuju potjernice je sprječavanje daljih zločina.
Facebook Forum