Kamioni, autići, zvrkovi, praćke, lukovi i strijele, krpene lutke, drvene puške, klepetala i zvečke dio su izložbe „U svijetu igre“ koja je otvorena u Zemaljskom muzeju u okviru 26. međunarodnog festivala „Sarajevo - Sarajevska zima“.
Pored igračaka koje su služile za individualnu dječiju zabavu, na izložbi su predstavljene i tradicionalne dječije igre, od kojih su mnoge danas zaboravljene.
Igračke dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Veliki broj njih je iz seoskih sredina, a posebeno sa lokaliteta Žepe, Srebrenice, Zenice, Bihaća i Velike Kladuše, koji ujedno predstavljaju najkreativnije regione kada su u pitanju dječije rukotvorine.
Ernis Šljivo, Foto: Zvjezdan Živković
„Sve tradicionalne igračke i igre dio su fundusa Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja BiH. Na izložbi je predstavljeno 165 predmeta. To su predmeti koje su djeca sama pravila od različitih materijala: drveta, šišaraka, čičaka, krpa, te otpadnih materijala, kao što su papir ili čepovi“, kaže Ernis Šljivo, kustos Muzeja i autor izložbe.
Izložene igračke bile su u upotrebi od Drugog svjetskog rata sve do osamdesetih godina prošlog vijeka. Ali, zanimljivo je da nekoliko igračaka datira i iz doba prahistorije, a pripadaju Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja, govori Šljivo:
„Radi se o minijaturnim igračkama nastalim 900. godina prije nove ere. Tu su sto sa stolicama iz tog razdoblja, jedna prahistorijska zvečka, kao i jedan arheološki čamac.“
Sto i stolice - prahistorijske dječije igračke, Foto: Zvjezdan ŽivkovićOdraz maštovitosti
Svaka igračka odraz je dječije maštovitosti, te njihovog doživljavanja svijeta i okoline, ali i vremena u kojem su nastajale, objašnjava Šljivo:
„Djeca tada nisu dobivala gotove igračke, već su ih sama izrađivala, a ponekad uz pomoć roditelja. Ona su još od malena učena kako npr. funkcioniše mlin, kako napraviti trubu od kore drveta itd. Imitiranje svijeta odraslih bila je česta pojava u dječijoj igri, tako da su djeca izrađivala različite poljoprivredne alatke. U ranijim vremenima djeca su prije shvatala funkciju neke igračke. Današnja djeca dobivaju gotov proizvod, ili žive u virtuelnom svijetu različitih videoigara. Na taj način dobivaju neku lažnu socijalizaciju.“
Tokom izložbe biće organizovane radionice za djecu predškolskog uzrasta i osnovnih škola, u kojima će djeca moći više naučiti o funkciji igračaka i načinima pravljenja, ali i o kulturi življenja, tradiciji i, konačno, o bosanskohercegovačkom naslijeđu.
Pored igračaka koje su služile za individualnu dječiju zabavu, na izložbi su predstavljene i tradicionalne dječije igre, od kojih su mnoge danas zaboravljene.
Igračke dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Veliki broj njih je iz seoskih sredina, a posebeno sa lokaliteta Žepe, Srebrenice, Zenice, Bihaća i Velike Kladuše, koji ujedno predstavljaju najkreativnije regione kada su u pitanju dječije rukotvorine.
Izložene igračke bile su u upotrebi od Drugog svjetskog rata sve do osamdesetih godina prošlog vijeka. Ali, zanimljivo je da nekoliko igračaka datira i iz doba prahistorije, a pripadaju Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja, govori Šljivo:
„Radi se o minijaturnim igračkama nastalim 900. godina prije nove ere. Tu su sto sa stolicama iz tog razdoblja, jedna prahistorijska zvečka, kao i jedan arheološki čamac.“
Svaka igračka odraz je dječije maštovitosti, te njihovog doživljavanja svijeta i okoline, ali i vremena u kojem su nastajale, objašnjava Šljivo:
„Djeca tada nisu dobivala gotove igračke, već su ih sama izrađivala, a ponekad uz pomoć roditelja. Ona su još od malena učena kako npr. funkcioniše mlin, kako napraviti trubu od kore drveta itd. Imitiranje svijeta odraslih bila je česta pojava u dječijoj igri, tako da su djeca izrađivala različite poljoprivredne alatke. U ranijim vremenima djeca su prije shvatala funkciju neke igračke. Današnja djeca dobivaju gotov proizvod, ili žive u virtuelnom svijetu različitih videoigara. Na taj način dobivaju neku lažnu socijalizaciju.“
Tokom izložbe biće organizovane radionice za djecu predškolskog uzrasta i osnovnih škola, u kojima će djeca moći više naučiti o funkciji igračaka i načinima pravljenja, ali i o kulturi življenja, tradiciji i, konačno, o bosanskohercegovačkom naslijeđu.
