Misija OEBS-a u Srbiji i Ambasada SAD pozvali su tužilaštvo da detaljno ispita pretnje novinarima u Srbiji, a od Vlade je zatraženo da obezbedi uslove za slobodu govora.
Kako se moglo čuti na regionalnom skupu u beogradskom hotelu Kontinental, ništa bolja situacija, kada je u pitanju istraživačko novinarstvo, nije ni u većini ostalih zemalja bivše Jugoslavije.
Finansijski pritisci, ucene, verbalne pretnje, napadi, pa čak i ubistva - realnost je s kojom se, već duže vreme, suočava istraživačko novinarstvo u zemljama Zapadnog Balkana.
Povremena uveravanja predstavnika vlasti, da je to nedopoustiv i kažnjiv model ponašanja, te da istraživačko novinarstvo mora da igra značajnu ulogu u društvenom životu, utapaju se u moru praznih obećanja.
S druge strane, predstavnici međunarodnih institucija i država Zapada uporno apeluju da se u ovoj oblasti konačno uvede red. Meri Vorlik, ambasadorka SAD u Srbiji:
Mary Warlick“Aktuelni i prošli incidenti i zločini nad novinarima moraju biti ozbiljno istraženi i moraju biti preduzete odgovarajuće mere. Novinari istraživači u Srbiji doživljavaju verbalne pretnje i fizičke napade dok izveštavaju o delovanju kriminalnih, nasilnih i ekstremnih snaga. Verbalne pretnje su veoma opasne, naročito ako dolaze od ektremnih organizovanih grupa i ne smeju biti potcenjivane. Napadi i pretnje slobodi medija ne smeju biti tolerisani.”
Ministar kulture Nebojša Bradić, u čijoj je nadležnosti i informisanje, ukazuje, s druge strane, na pojedine medije koji istraživačkim novinarstvom samoproglašavaju senzacionalizam, koji često krši etičke i zakonske norme. Najavljujući novu medijsku strategiju Vlade, koja će biti predstavljena javnosti sredinom godine, Bradić nagoveštava neke osnovne principe:
“Temeljno restrukturiranje medijskih regulatornih okvira i mehanizama, pri čemu model regulacije nikako ne sme biti isključivo tržišni princip, zakonsko regulisanje i sprečavanje koncentracije vlasništva nad medijima, aktivna intervencija države sa ciljem osiguravanja medijskog pluralizma, zdrav medijski balans između komercijalnog i javnog sektora, nezaolbilazni su ukoliko se želi da se istraživačkom novinarstvu obezbedi budućnost.“
Gore nego devedesetih
Čekajući bolju budućnost, mračna realnost istraživačkog novinarstva ogleda se isključivo u individualnim pokušajima. Po svemu sudeći, to je zajednička karakteristika većine zemlja nastalih iz bivše Jugoslavije.
Helena Puljiz, predsednica Zbora istraživačkih novinara, tvrdi da ovaj vid novinarstva nije potreban ni strukturama moći u susednoj Hrvatskoj:
“Kod nas je stanje gore nego devedesetih! Zapravo! Prvi put smo se susreli, u zadnje dvije godine, sa ubojstvom vlasnika medija i novinarom, imamo mafijaška premlaćivanja novinara za koje niko nije kažnjen… S druge strane, vlada mreža kapitala, politike i oglašivača i, zapravo, jako je teško, uopće, za istraživačko novinarstvo da preživi.“
Sa skupa u Beogradu, Foto: Vesna AnđićNovinari istrazivači u Hrvatskoj oraganizovani su u posebnu grupaciju unutar Hrvatskog novinarskog društva, koje - kako kaže Helena Puljiz - nema previše razumevanja za njihove probleme:
“Nas i unutar Društva zovu “talibanima”, zato što stalno tražimo nekakvu promjenu i tražimo više borbe za dignitet profesije.”
Tokom proteklih dvanaest meseci u Bosni i Hercegovini su registrovana 43 slučaja pretnji novinarima, fizičkih ataka i ugrožavanja prava na slobodan rad. Generalna sekretarka Udruženja “BH novinari” Borka Rudić kaže da, pored ostalog, novinarske slobode guše i sprecifični problemi sa kojima se suočava ova država:
“Problem je, također, i u činjenici da je bosanskohercegovačko društvo podijeljeno društvo i da se svaka istraživačka priča, koja se odnosi na one “druge”, tumači u kontekstvu nacionalne pripadnosti ili ataka na nečiju nacionalnost, na vjersku pripadnost”, kaže Borka Rudić, navodeći dva karakteristična primera:
“Pokušaj istraživanja kriminala Milorada Dodika, koji se završio na način da su novinari koji su to radili, ili pokušavali da rade, optuženi da su protiv Srba. Kad se pisalo o reisu Ceriću i kupovini kuće, istraživali su na koji način je on kupio veliku kuću bivšeg komunističkog lidera Rate Dugonjića, onda je to bio atak na Bošnjake u Bosini i Hercegovini, pokušaj negiranja genocida nad Bošnjacima i takvi slučajevi, takvi tekstovi su tretirani kao islamofobija."
Pročitajte i ovo:
Mediji u regiji pod pritiskom vlasti i vlasnika
Novinari upozorili na jačanje političke cenzure
Kako se moglo čuti na regionalnom skupu u beogradskom hotelu Kontinental, ništa bolja situacija, kada je u pitanju istraživačko novinarstvo, nije ni u većini ostalih zemalja bivše Jugoslavije.
Finansijski pritisci, ucene, verbalne pretnje, napadi, pa čak i ubistva - realnost je s kojom se, već duže vreme, suočava istraživačko novinarstvo u zemljama Zapadnog Balkana.
Povremena uveravanja predstavnika vlasti, da je to nedopoustiv i kažnjiv model ponašanja, te da istraživačko novinarstvo mora da igra značajnu ulogu u društvenom životu, utapaju se u moru praznih obećanja.
S druge strane, predstavnici međunarodnih institucija i država Zapada uporno apeluju da se u ovoj oblasti konačno uvede red. Meri Vorlik, ambasadorka SAD u Srbiji:
Ministar kulture Nebojša Bradić, u čijoj je nadležnosti i informisanje, ukazuje, s druge strane, na pojedine medije koji istraživačkim novinarstvom samoproglašavaju senzacionalizam, koji često krši etičke i zakonske norme. Najavljujući novu medijsku strategiju Vlade, koja će biti predstavljena javnosti sredinom godine, Bradić nagoveštava neke osnovne principe:
“Temeljno restrukturiranje medijskih regulatornih okvira i mehanizama, pri čemu model regulacije nikako ne sme biti isključivo tržišni princip, zakonsko regulisanje i sprečavanje koncentracije vlasništva nad medijima, aktivna intervencija države sa ciljem osiguravanja medijskog pluralizma, zdrav medijski balans između komercijalnog i javnog sektora, nezaolbilazni su ukoliko se želi da se istraživačkom novinarstvu obezbedi budućnost.“
Gore nego devedesetih
Čekajući bolju budućnost, mračna realnost istraživačkog novinarstva ogleda se isključivo u individualnim pokušajima. Po svemu sudeći, to je zajednička karakteristika većine zemlja nastalih iz bivše Jugoslavije.
Vlada mreža kapitala, politike i oglašivača i, zapravo, jako je teško, uopće, za istraživačko novinarstvo da preživi.
Helena Puljiz, predsednica Zbora istraživačkih novinara, tvrdi da ovaj vid novinarstva nije potreban ni strukturama moći u susednoj Hrvatskoj:
“Kod nas je stanje gore nego devedesetih! Zapravo! Prvi put smo se susreli, u zadnje dvije godine, sa ubojstvom vlasnika medija i novinarom, imamo mafijaška premlaćivanja novinara za koje niko nije kažnjen… S druge strane, vlada mreža kapitala, politike i oglašivača i, zapravo, jako je teško, uopće, za istraživačko novinarstvo da preživi.“
“Nas i unutar Društva zovu “talibanima”, zato što stalno tražimo nekakvu promjenu i tražimo više borbe za dignitet profesije.”
Tokom proteklih dvanaest meseci u Bosni i Hercegovini su registrovana 43 slučaja pretnji novinarima, fizičkih ataka i ugrožavanja prava na slobodan rad. Generalna sekretarka Udruženja “BH novinari” Borka Rudić kaže da, pored ostalog, novinarske slobode guše i sprecifični problemi sa kojima se suočava ova država:
“Problem je, također, i u činjenici da je bosanskohercegovačko društvo podijeljeno društvo i da se svaka istraživačka priča, koja se odnosi na one “druge”, tumači u kontekstvu nacionalne pripadnosti ili ataka na nečiju nacionalnost, na vjersku pripadnost”, kaže Borka Rudić, navodeći dva karakteristična primera:
“Pokušaj istraživanja kriminala Milorada Dodika, koji se završio na način da su novinari koji su to radili, ili pokušavali da rade, optuženi da su protiv Srba. Kad se pisalo o reisu Ceriću i kupovini kuće, istraživali su na koji način je on kupio veliku kuću bivšeg komunističkog lidera Rate Dugonjića, onda je to bio atak na Bošnjake u Bosini i Hercegovini, pokušaj negiranja genocida nad Bošnjacima i takvi slučajevi, takvi tekstovi su tretirani kao islamofobija."
Pročitajte i ovo:
Mediji u regiji pod pritiskom vlasti i vlasnika
Novinari upozorili na jačanje političke cenzure
