Robert Tait (Priredila: Dinka Jurković)
Iran je otpočeo čitavu seriju projekata gradnje mreže cesta, željeznica i tunela, koja bi uz skupu dogradnju luke na kaspijskom moru, trebala da izvuče zemlju iz izolacije nametnute od strane međunarodne zajednice.
Iran, naime, računa na svoju tradicionalnu ulogu trgovačkog čvorišta. Zapad je svojevremeno, bez učešća Irana, pokrenuo projekat obnavljanja takozvanog “puta svile”.
Radi se o 6.000 kilometara dugoj trgovačkoj ruti koja je dominirala trgovinom još prije 3.000 godina. Kako Iran nije pristupio tom projektu, njegovi zvaničnici pokušavaju da bilateralnim ugovorima sa susjednim državama unaprijede trgovačke veze.
Čak je organiziran i festival slavlja u čast ovog projekta. Gosti iranskog predsjednika su bili prvi ljudi Turkmenistana, Afganistana, Iraka i Tadžikistana.
Osnovni cilj Irana je povećati tranzitne kapacitete i smanjiti putovanje robe sa dva mjeseca, koliko putovanje danas traje morem, na 11 dana koliko bi se putovalo kopnom.
Planirana cesta prema Rusiji, od Persijskog zaliva preko Kavkaza, vuče i druge projekte, poput željezničke mreže ka zapadnom Afganistanu ili tunela prema Tadžikistanu. Svoj je interes našla je i Kina koja ima velike investicije u izgradnji naftovoda i plinovoda koji bi dovodio energiju iz Kine.
Njena trgovina sa Iranom već iznosi 22 milijarde dolara godišnje. Zanimljivo je da, dok Iran gradi cestu prema Heratu u Afganistanu, Sjedinjene
Države, zajedno sa Japanom i Saudijskom Arabijom, grade cestu prema Kandaharu, na jugu zemlje.
Svante Cornell, direktor Centralno Azijskog Instituta potvrđuje da su "igrom slučaja iranski projekti paralelni sa američkim iako o tome nije bilo dogovora“.
Predsednik Turkmenistana Gurbanguly Berdymukhamedov i iranski predsednik Mahmud Ahmadinejad u Dovletabadu na svečanom otvaranju novog plinovoda između dvije zemlje, 6 januar 2010
Turkmenistan je sa svoje strane investirao u gasovod sa Iranom sa očitim ciljem, kaže Cornelli, da poveže Iran sa Cetralnom Azijom i Afganistanom te reintegrira područja Irana gdje se govori persijskim jezikom“.
„Iran u stvari želi sebe da pozicionira kao centar tranzitne rute iz i ka Centralnoj Aziji“, kaže Hooman Peimani, rukovodilac geopolitičkog odjeljenja u Nacionalnom Institutu Singapura.
Iranske ambicije se, naravno, suprotstavljaju interesima SAD-a i zapadnih saveznika koji ekonomskim pritiskom i sankcijama pokušavaju da spriječe Iran da napravi nuklearnu bombu. Problem je što Centralna Azija i nema mnogo alternativa za svoj ekonomski razvoj.
Put preko Kine je predug pa se moraju oslanjati na Rusiju ili na Iran da obezbijede trgovačke rute. To je jedan od razloga što mnogi stručnjaci tvrde da će sankcije, paradoksalno, natjerati Iran da izgradi mreže cesta i pruga te tako postati trgovački koridor.
Niklas Swanstrom, rukovodilac projekata u Centralno-Azijskom institutu vjeruje da sankcije čine Iran atraktivnijim za trgovce iz Kine, Rusije, Indije i drugih zemalja. Sankcije čine robu skupljom pa je zarada naravno veća.
Kad se zna da Kina uvozi od 12 do14 procenata nafte iz Irana tada je logičan interes tamošnjih firmi da ulažu u iranski naftovod. Tim se investicajama uspostavljaju kanali zarade ali i osigurava monopol na energiju.
Jednostavno rečeno, s jedne strane stoji politički interes za sankcijama i izolacijom, a s druge postoji ekonomski interes za energijom i ta dva interesa se sukobljavaju.
Iran je otpočeo čitavu seriju projekata gradnje mreže cesta, željeznica i tunela, koja bi uz skupu dogradnju luke na kaspijskom moru, trebala da izvuče zemlju iz izolacije nametnute od strane međunarodne zajednice.
Iran, naime, računa na svoju tradicionalnu ulogu trgovačkog čvorišta. Zapad je svojevremeno, bez učešća Irana, pokrenuo projekat obnavljanja takozvanog “puta svile”.
Radi se o 6.000 kilometara dugoj trgovačkoj ruti koja je dominirala trgovinom još prije 3.000 godina. Kako Iran nije pristupio tom projektu, njegovi zvaničnici pokušavaju da bilateralnim ugovorima sa susjednim državama unaprijede trgovačke veze.
Čak je organiziran i festival slavlja u čast ovog projekta. Gosti iranskog predsjednika su bili prvi ljudi Turkmenistana, Afganistana, Iraka i Tadžikistana.
Osnovni cilj Irana je povećati tranzitne kapacitete i smanjiti putovanje robe sa dva mjeseca, koliko putovanje danas traje morem, na 11 dana koliko bi se putovalo kopnom.
Planirana cesta prema Rusiji, od Persijskog zaliva preko Kavkaza, vuče i druge projekte, poput željezničke mreže ka zapadnom Afganistanu ili tunela prema Tadžikistanu
Planirana cesta prema Rusiji, od Persijskog zaliva preko Kavkaza, vuče i druge projekte, poput željezničke mreže ka zapadnom Afganistanu ili tunela prema Tadžikistanu. Svoj je interes našla je i Kina koja ima velike investicije u izgradnji naftovoda i plinovoda koji bi dovodio energiju iz Kine.
Njena trgovina sa Iranom već iznosi 22 milijarde dolara godišnje. Zanimljivo je da, dok Iran gradi cestu prema Heratu u Afganistanu, Sjedinjene
Države, zajedno sa Japanom i Saudijskom Arabijom, grade cestu prema Kandaharu, na jugu zemlje.
Svante Cornell, direktor Centralno Azijskog Instituta potvrđuje da su "igrom slučaja iranski projekti paralelni sa američkim iako o tome nije bilo dogovora“.
Turkmenistan je sa svoje strane investirao u gasovod sa Iranom sa očitim ciljem, kaže Cornelli, da poveže Iran sa Cetralnom Azijom i Afganistanom te reintegrira područja Irana gdje se govori persijskim jezikom“.
„Iran u stvari želi sebe da pozicionira kao centar tranzitne rute iz i ka Centralnoj Aziji“, kaže Hooman Peimani, rukovodilac geopolitičkog odjeljenja u Nacionalnom Institutu Singapura.
S jedne strane stoji politički interes za sankcijama i izolacijom uvedenim Iranu, a s druge postoji ekonomski interes za energijom i ta dva interesa se sukobljavaju.
Iranske ambicije se, naravno, suprotstavljaju interesima SAD-a i zapadnih saveznika koji ekonomskim pritiskom i sankcijama pokušavaju da spriječe Iran da napravi nuklearnu bombu. Problem je što Centralna Azija i nema mnogo alternativa za svoj ekonomski razvoj.
Put preko Kine je predug pa se moraju oslanjati na Rusiju ili na Iran da obezbijede trgovačke rute. To je jedan od razloga što mnogi stručnjaci tvrde da će sankcije, paradoksalno, natjerati Iran da izgradi mreže cesta i pruga te tako postati trgovački koridor.
Niklas Swanstrom, rukovodilac projekata u Centralno-Azijskom institutu vjeruje da sankcije čine Iran atraktivnijim za trgovce iz Kine, Rusije, Indije i drugih zemalja. Sankcije čine robu skupljom pa je zarada naravno veća.
Kad se zna da Kina uvozi od 12 do14 procenata nafte iz Irana tada je logičan interes tamošnjih firmi da ulažu u iranski naftovod. Tim se investicajama uspostavljaju kanali zarade ali i osigurava monopol na energiju.
Jednostavno rečeno, s jedne strane stoji politički interes za sankcijama i izolacijom, a s druge postoji ekonomski interes za energijom i ta dva interesa se sukobljavaju.
