Uprkos obnovljenim američkim napadima na Iran, napadima širom Zaljeva i promjenjivim prijedlozima predsjednika Donalda Trumpa o Hormuškom moreuzu, dugogodišnji stručnjak za Bliski istok Francis Gregory Gause smatra da je diplomatija i dalje živa i da Washington i Teheran ponovo pokušavaju ojačati svoje pozicije prije eventualnog povratka pregovorima.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa, Francis Gregory Gause III, profesor emeritus na Bush školi za vladu i javnu službu u Washingtonu, govorio je o najnovijoj eskalaciji između SAD-a i Irana, strateškom značaju Hormuškog moreuza, uticaju obnovljene američke blokade i zašto vjeruje da diplomatija ostaje jedini realan završetak ove krize.
RSE: Vidjeli smo četiri uzastopne noći američke napade unutar Irana. Gledajući posljednja 72 sata, šta se strateški promijenilo između Washingtona i Teherana? Uprkos borbama, postoje li i dalje ozbiljni diplomatski kanali?
Gause: Mislim da diplomatski kanali i dalje postoje. Mislim da je čak i predsjednik [SAD-a] naznačio da je više nego spreman da se uključi u diplomatiju. Mislim da je postojao temeljni nedostatak sposobnosti da dvije strane postignu zajedničko razumijevanje, čak i u memorandumu o razumijevanju.
Jasno je da je Trumpova administracija smatrala da memorandum o razumijevanju znači da bi jednostavan potez bio vraćanje stvari na stanje prije sukoba. Jednako je jasno da su Iranci memorandum tumačili kao dokument koji im daje direktnu ulogu u upravljanju Hormuškim moreuzom i, na kraju, mogućnost da naplaćuju prolaz brodovima koji koriste moreuz. Činjenica da dvije strane nisu mogle postići saglasnost ni o tako osnovnom pitanju pokazuje da je memorandum o razumijevanju imao ozbiljne nedostatke.
Uprkos nastavku vojnih napada i SAD-a i Irana, ne vidim alternativu povratku za pregovarački sto jer nijedna strana ne može potpuno poraziti drugu. To smo vidjeli tokom najintenzivnijeg perioda sukoba u aprilu i maju. Na kraju će isti podsticaji koji su i Iran i SAD vratili pregovorima ponovo prevladati.
RSE: Koliko je trenutni vojni pritisak povezan sa situacijom na terenu, a koliko je zapravo riječ o oblikovanju naredne runde pregovora?
Gause: Mislim da je sve usmjereno na oblikovanje naredne runde pregovora. Malo je vjerovatno da će nova runda zračnih napada, kojoj sada svjedočimo, odjednom dovesti do promjene režima. Ja to jednostavno ne vidim.
Mislim da je vojna strategija u osnovi pokušaj povećanja ekonomskog pritiska, vojnih gubitaka i štete na infrastrukturi u Iranu kako bi se Teheran vratio za pregovarački sto. Tada bi možda profesionalniji pregovori s američke strane mogli dovesti do sporazuma, memoranduma o razumijevanju ili primirja koje bi zaista moglo opstati.
'Blokada je efikasnija od zračnih napada'
RSE: Američki predsjednik Trump odustao je od prijedloga da uvede naknadu od 20 posto za komercijalne brodove koji prolaze kroz Hormuški moreuz, ali administracija sada ide prema obnovljenoj blokadi iranskih luka. Kako takva blokada izgleda u praksi?
Gause: Mislim da to u praksi znači da američka mornarica stoji ispred iranskih luka i ispred Hormuškog moreuza i zaustavlja brodove za koje ima informacije da plove prema iranskim lukama.
Bila je relativno efikasna prvi put i mislim da je to bila jedna od stvari koja je dovela Irance za pregovarački sto. Bit će zanimljivo vidjeti koliko dugo će Iran odolijevati povratku pregovorima kada blokada počne ozbiljnije pogađati zemlju.
Mislim da je blokada vjerovatno efikasnije sredstvo u američkom arsenalu od vojnih udara. Iranski režim je mjesecima izdržavao slične vojne napade, ali blokada, prvi put uvedena u maju, bila je ono što je na kraju navelo iransko rukovodstvo da zaključi da mora ukinuti ta ograničenja radi vlastitog ekonomskog opstanka. Upravo ih je to prvobitno dovelo za pregovarački sto.
RSE: Dakle, i dalje vjerujete da bi blokada mogla imati značajan uticaj na kalkulacije Teherana?
Gause: Da, mislim da je upravo to ono što će imati najveći praktični uticaj na odluke u Teheranu.
RSE: Iran je nastavio pokazivati da može stvarati neizvjesnost u Zaljevu. Daje li to Teheranu prednost u budućim pregovorima ili rizikuje dodatnu izolaciju zemlje?
Gause: Mislim da im to daje neposrednu prednost – kratkoročnu prednost.
Međutim, dugoročno gledano, ako govorimo o godinama, a ne mjesecima, to će podstaći mnoge aktere da pronađu alternativne načine za transport proizvoda u svoje zemlje i iz njih, bez oslanjanja na Hormuški moreuz.
Već vidimo da Ujedinjeni Arapski Emirati najavljuju planove za značajno proširenje kapaciteta naftovoda prema Omanskom zaljevu. Saudijska Arabija već ima veliki naftovod prema Crvenom moru, a razgovara se i o njegovom proširenju. Irak je također potpisao novi sporazum s Turskom o većem korištenju naftovoda Kirkuk prema Mediteranu.
Zato mislim da ćemo vidjeti mnogo ulaganja u alternative Hormuškom moreuzu. Kratkoročno, Iran može iskoristiti kontrolu koju je prvi put uspostavio nad moreuzom. Ali s vremenom ta prednost postaje sve manje vrijedna.
'Svaka strana testira koliko bola druga može podnijeti'
RSE: Ako obje strane nastave razmjenjivati ograničene napade, izbjegavajući mnogo veći rat, da li je to održiva strategija ili postaje sve teže držati situaciju pod kontrolom?
Gause: Sve dok projektili lete, uvijek postoji mogućnost da nenamjeran udar izazove dalju eskalaciju. Taj rizik uvijek postoji.
Ali čini se vrlo jasnim da Trumpova administracija izuzetno nerado poduzima veliki eskalacijski korak, poput slanja kopnenih trupa. Isto tako, mislim da su Iranci razvili način da uzvrate zaljevskim državama tako što im nanose štetu, šalju političke poruke i podstiču te zemlje da vrše pritisak na Washington kako bi se vratio pregovorima, a da pritom izbjegnu snažan američki vojni odgovor. Čini se da se ovdje razvija određeni obrazac. Obje strane igraju klasičnu, iako nepromišljenu, igru iskušavanja. Svaka testira koliko bola druga može podnijeti.
Na iranskoj strani to su ekonomska šteta i uništena infrastruktura. Na američkoj strani to su više cijene goriva, domaće političke posljedice tih poskupljenja i rastući međunarodni pritisak da se okonča sukob i obnovi protok energenata.
Znamo iz prve runde da su obje strane na kraju vidjele interes u okončanju borbi ili barem postizanju primirja. Čini mi se da ćemo do toga ponovo doći, vjerovatno prije nego kasnije.
Na šta treba obratiti pažnju
RSE: Vjerujete da diplomatija i dalje ostaje moguća. Koje bi mjere za izgradnju povjerenja pokazale da se ozbiljni pregovori nastavljaju?
Gause: Čini mi se da smo i ranije imali posrednike – Pakistance i Katarce. Ako se oni ponovo aktiviraju, to bi bio važan znak da su i Teheran i Washington spremni razmotriti povratak nekoj vrsti primirja.
Ali najvažniji pokazatelj bit će da li je Iran spreman prihvatiti ono za što je Trumpova administracija vjerovala da je već dogovoreno u prvobitnom memorandumu – slobodan prolaz kroz Hormuški moreuz. Ako Iranci to prihvate, čini mi se da postoje sve šanse da ovaj sukob bude okončan.
Iran bi mogao prihvatiti slobodan prolaz na period duži od 60 dana, a da pritom ne odustane od dugoročne tvrdnje da bi na kraju trebao imati određenu ulogu u upravljanju moreuzom. Ali u neposrednom periodu, omogućavanje slobodnog protoka brodova ključno je za zaustavljanje ove runde sukoba.
RSE: Suprotno tome, kakav bi razvoj događaja u narednim danima ili sedmicama uvjerio vas da se prostor za diplomatiju zaista zatvara?
Gause: Nisam siguran da su naredni dani pravi vremenski okvir. Svaka strana će testirati volju one druge. Na američkoj strani politički troškovi dolaze od rasta cijena goriva i možda će biti potrebne sedmice, a ne dani, da to ostavi stvarni uticaj. Isto tako, blokada neće odmah nanijeti štetu iranskoj ekonomiji, ali hoće prilično brzo.
Zato očekujem da će ova razmjena vatre trajati duže od nekoliko dana, možda nekoliko sedmica, prije nego što počnu ozbiljni pregovori, dok obje strane nastavljaju testirati spremnost one druge da podnese bol.