Desetine hiljada Iranaca požurile su da potpišu online peticiju s rijetkom, ali direktnom porukom tvrdolinijašima: Idite sami da se borite u ratu protiv Sjedinjenih Američkih Država.
Dan nakon objavljivanja na online platformi Karzar, više od 100.000 ljudi zatražilo je u peticiji da pripadnici iranske ultrakonzervativne političke frakcije Front istrajnosti budu poslani u južne ratne zone zemlje, gdje su američki zračni napadi usmjerili najveći dio svoje pažnje, kako bi "bolje razumjeli stvarnost na terenu".
Kampanja je odgovor na protivljenje Fronta istrajnosti bilo kakvim pregovorima između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, koje se nastavilo čak i dok američki napadi pogađaju iranske južne priobalne gradove.
Potpisnici, u rijetkom javnom izljevu bijesa zbog nastavka borbi, tvrde da tvrdolinijaške frakcije, koje nemaju neposredno iskustvo sa uslovima na jugu, izdaleka donose odluke koje ugrožavaju živote običnih ljudi.
Iranske vlasti kažu da je gotovo 40 ljudi ubijeno na jugu Irana tokom šest noći zračnih napada i optužuju Washington da bombarduje civilnu infrastrukturu. Američka Centralna komanda (CENTCOM) kaže da umanjuje iranske vojne sposobnosti.
Paralelna online kampanja poziva da istaknuti zastupnici koji se protive pregovorima, uključujući Hamida Rasaeija, Amirhosseina Sabetija i Mahmuda Nabaviana, lično budu poslani na ostrvo Hormuz, koje se nalazi u Perzijskom zaljevu, neposredno uz obalu lučkog grada Bandar Abbasa.
Lokalni mediji također su izvještavali o rastućem nezadovoljstvu Iranaca zbog rata, posebno zbog razaranja na jugu Irana.
U komentaru o peticiji reformističkog dnevnog lista iz Teherana Sazandegi stoji da se "ne može sjediti kod kuće pod klima-uređajem i propisivati rat" vojnicima na žarkoj vrućini na ostrvu Hormuz.
Kampanja je, kako je list naveo, manje online svađa, a više simbol stvarnog javnog bijesa ljudi koji su pretrpili višemilionsku štetu na elektroenergetskoj mreži i brutalne ljetne nestanke struje, a sada žele da se teoretičari rata iz udobnih fotelja sami suoče s posljedicama na terenu.
Centristički list Jomhuri-ye Eslami iznio je sličan stav, pišući da bi oni koji "uzvikuju parole za rat i omalovažavaju pregovarače" sami trebali biti poslani na jug.
Njihovi lideri, navodi ovaj list, pobjegli su s fronta tokom Iransko-iračkog rata osamdesetih godina, a status ratnih heroja počeli su prisvajati tek nakon njegovog završetka, što je kontradikcija koja je postala materijal za satiru.
Tvrdolinijaši su sve glasniji, ali imaju li moć?
Tvrdolinijaši bliski Frontu istrajnosti pojačali su pozive na osvetu protiv Sjedinjenih Američkih Država zbog smrti bivšeg vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, ubijenog u zajedničkim američko-izraelskim napadima 28. februara, odbacujući istovremeno bilo kakav nastavak razgovora s Washingtonom.
Njihovi zastupnici oštro su kritikovali predsjednika Masuda Pezeshkiana, ministra vanjskih poslova Abbasa Araqchija i predsjednika Parlamenta Mohammada Baqera Qalibafa, koji je istovremeno i glavni iranski pregovarač, zbog njihovih nastojanja da održe razgovore s Washingtonom.
Analitičar sa sjedištem u Parizu Reza Alijani opisao je obnovljeni glas tvrdolinijaša kao naknadni potres nakon Khameneijeve sahrane koja je ponovo otvorila stare rane i pružila im platformu za zastupanje njihovih čvrstih stavova.
Oni nisu jedinstven blok, kaže, neki su suparnici pregovaračkog tima, drugi imaju apokaliptičan pogled na svijet usklađen s Khameneijevim, dok su neki jednostavno poneseni trenutkom. Izraelska infiltracija i ruski interesi također možda pojačavaju tu buku, rekao je Alijani.
Alijani je, međutim, napomenuo da, uprkos njihovoj retorici, ova konkretna grupa tvrdolinijaša nema stvarnu moć u vrhu vlasti. Na kraju krajeva, tvrdio je, u okviru Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, vojne, političke i tehnokratske ličnosti glasale su za pregovore s Washingtonom.
Ličnosti iz establišmenta javno podijeljene
Zamjenik predsjedavajućeg Skupštine stručnjaka Ajatolah Alireza Arafi pozvao je zvaničnike da obustave razgovore i da proglase nevažećim postojeći memorandum o razumijevanju, sporazum potpisan prošlog mjeseca koji je imao za cilj zaustaviti borbe dok dvije strane pregovaraju o mirovnom sporazumu.
Ali Khomeini, unuk osnivača Islamske Republike, nedavno je rekao da je svako ko traži mir putem pregovora "izdajnik".
Te izjave izazvale su negativne reakcije među običnim Irancima koji plaćaju cijenu rata i žele mir.
Reformistički novinar Milad Alavi napisao je na platformi X da iranski narod, a ne zvaničnici koji poziraju za govornicama, treba odlučiti između mira i rata, pozivajući na referendum o tome treba li pregovarati, kako je predviđeno članovima 6. i 59. Ustava.
Volja naroda "ima posljednju riječ", a ne komentari osoba poput Khomeinijevog unuka, napisao je.
Qalibaf je branio nastavak razgovora s Washingtonom uprkos eskalaciji, rekavši da pregovori nisu kapitulacija, već da su, zajedno s ratom, dio strategije zaštite nacionalnih interesa.
Pozivajući se na prošlomjesečnu izjavu vrhovnog vođe Mojtabe Khameneija o razgovorima, Alijani je tvrdio da Khamenei primjenjuje dvostruki pristup: javno načelno odbacuje pregovore, dok istovremeno tiho dopušta direktne razgovore sa Sjedinjenim Američkim Državama na nižim nivoima.
Alijani je rekao da će se, sve dok se to nastavlja, pregovori odvijati paralelno s tvrdolinijaškom retorikom – iako su iranska infrastruktura i sudbina javnosti za sada praktično taoci sukoba oko Hormuza.
On očekuje da će se sukob završiti povratkom za pregovarački sto jer nijedna strana ne vjeruje da vojno rješenje funkcioniše, te da će se, nakon dodatnih uzvratnih napada, razgovori vjerovatno nastaviti – s obzirom na "klimavu podršku" pristupu predsjednika Donalda Trumpa u Sjedinjenim Američkim Državama, dok Iran također ostaje u teškoj ekonomskoj situaciji. Glasovi tvrdolinijaša, rekao je, na kraju će biti obuzdani.
Ovo dolazi u trenutku kada je ove sedmice list Jomhuri-ye Eslami upozorio da vijesti o napadima na jug Irana rizikuju da postanu jednako uobičajene kao saobraćajne nesreće.
List je naveo da je propast pregovora – što bi bilo ravno povratku rata punih razmjera – upravo ono što Izrael želi, te je pozvao vjerske vođe da usmjere razgovore ka uspjehu, uskraćujući protivnicima bilo kakav izgovor.
Pozivi na zatvaranje moreuza Bab el-Mandeb uz Hormuški moreuz, tvrdio list, odaju strane aktere koji se predstavljaju kao saveznici, što je implicitna referenca na Rusiju, te je pozvao zvaničnike da se direktno suoče s takvom infiltracijom kako bi Iran sačuvali od ivice rata.
Moreuz Bab el-Mandeb još je jedna velika globalna pomorska tranzitna tačka između Jemena na Arapskom poluotoku i Džibutija i Eritreje na Rogu Afrike.
Analitičari strahuju da bi Iran mogao mobilizovati svoje savezničke Huti snage u Jemenu kako bi gađale brodove u moreuzu Bab el-Mandeb, kroz koji prolazi približno deset posto svjetske nafte koja se prevozi morem.