Iranska centralna vojna komanda objavila je obustavu udara na Izrael, navodeći da je isporučila "bolan odgovor" Izraelu zbog napada na bejrutski okrug Dahije – ali je i upozorila da bi nastavak izraelske agresije doneo "daleko intenzivniji i razorniji" odgovor.
Objava 8. juna usledila je ubrzo pošto je američki predsednik Donald Tramp (Trump) objavio na Truth Social da "obe strane, Izrael i Iran, žele trenutni prekid vatre", dodajući da su završni pregovori o američko-izraelskom mirovnom sporazumu u toku i da će američka blokada iranskih luka ostati na snazi dok se ne postigne konačni sporazum.
U svom saopštenju, Centralni štab Hatam Al-Anbije nije objavio prekid vatre već kraj operacije uz priložene uslove. Pauza nije predstavljena kao deeskalacija, već kao isporučena poruka, u pokušaju da se sačuva privid snage dok se ide ka izlazu iz situacije koji je Vašington naznačio.
To je upravo operacija kako su je analitičari opisali i dok su napadi bili u toku. Iran je izneo konkretnu pretnju na sto: ako bude napada na Dahije, gde se nalazi iranski saveznik iz Libana, Iran će napasti sever Izraela. Kada je Izrael napao predgrađa Bejruta, Teheran nije imao drugog izbora nego da ispuni obavezu ili izgubi kredibilitet budućih pretnji koje iznese.
"Ovo se uglavnom odnosilo na očuvanje kredibiliteta pretnje koju je Iran već objavio", rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) Mohamed Gaedi, predavač na Univerzitetu Džordž Vašington. "Odgovori su ograničeni i nijedna od strana ne želi da ovo dovede do totalnog rata."
Mehrdad Hansari, analitičar koji živi u Londonu i bivši iranski diplomata, slično je to predstavio.
Kalkulacija Teherana, kaže on, počiva na specifičnom tumačenju ograničenja Vašingtona – da će SAD, suočene s Generalnom skupštinom UN, zatvorenim Ormuskim moreuzom i poremećenom globalnom ekonomijom, izvršiti pritisak na Izrael da ograniči svoj odgovor.
"Iran demonstrira kapacitete", rekao je Hansari. "Poruka je: Stojim čvrsto, branim svoje saveznike i neću vam dozvoliti da iskoristite ono što doživljavate kao slabost."
Saopštenje Irana sledi tu logiku.
Osmišljeno je da izgleda kao uzdržanost, a istovremeno podiže navedeni prag za sledeću rundu – fraza "daleko intenzivnije i razornije nego ranije" osigurava da se današnje povlačenje ne tumači kao uzmicanje.
Ono što je Iran postigao, ako se pauza održi, jeste povratak na status quo pre, s nominalno netaknutom pozicijom odvraćanja. Ispunio je javno datu obavezu, apsorbovao izraelski odgovor koji je usledio i povukao se pre nego što bi razmena vatre mogla da se pretvori u nešto što nijedna strana ne bi mogla da kontroliše.
Da li Izrael prihvata isti izlaz iz situacije je otvoreno pitanje.
Trampov post sugeriše da se obe strane kreću ka trenutnom prekidu vatre, ali su izraelski zvaničnici tokom ovog sukoba povremeno delovali nezavisno od zahteva Vašingtona.
U intervjuu za Fajnenšel tajms (The Financial Times), Tramp je 7. juna rekao da izraelski premijer Benjamin Netanjahu "neće imati drugog izbora" nego da prihvati sporazum koji SAD postignu s Iranom.
"Ja donosim odluke. Ja donosim sve odluke. On ne donosi odluke", rekao je Tramp, uprkos tome što je Izrael pokrenuo napade na Iran rano 8. juna.