Dostupni linkovi

Pokušaj humanizacije 'monstruma'


Fateme Sadehi na naslovnici iranskog magazina Andišeje pouja

Piše: Golnaz Esfandiari (Priredila: Biljana Jovićević)

Kćerka ajatolaha Sadeka Halkhalija, po zlu čuvenog jer je na stotine ljudi poslao u smrt nakon masovnih zajedničkih suđenja odmah nakon Iranske islamske revolucije 1979. za što se nikad nije pokajao, prvi put je javno progovorila o svom ocu.

Riječ je o aktivistkinji za ženska prava, čiji su prekid zavjeta ćutnje mnogi protumačili kao pokušaj humanizacije monstruma.

Ajatolah Sadek Halkhali, poznat je kao "iranski sudija za vješala" jer je nemilosrdno naredio stotine masovnih egzekucija nakon suđenja koja su u pojednim slučajevima trajala samo nekoliko minuta, u mjesecima koji su uslijedili odmah nakon Iranske revolucije 1979.

Međutim, njegova ga se kćerka sjeća drugačijeg.

"Spoljni imidž mog oca je veoma nasilan", kaže Fateme Sadehi u intervjuu objavljenom ovog mjeseca u iranskom magazinu Andišeje pouja.

"Ali to nije slika njega koju sam ja imala u kući. On je bio je veoma strog, ali me nikada nije tukao", pojasnila je, dodajući da sa svojim ocem nikada nije razgovarala o njegovoj mračnoj prošlosti.

"Nije želio da govori o tome. Bilo je očigledno da je imao neke probleme, ali to nije bilo kajanje", kaže ona.

Revolucionarni lider ajatolah Ruholah Homeini izabrao je Halkhalija da vodi novoformirani Revolucionarni sud odmah po preuzimanju vlasti. Prije nego što je prisiljen da se povuče i skrajnut u decembru 1980, Halkhali je u smrt poslao na stotine ljudi, uključujući i mnoge koji su bili saradnici režima šaha Muhameda Reze Pahlavija.

I on sam je u svojoj autobigrafiji objavljenoj 2000. napisao da se ne kaje zbog onoga što je radio, te je to i obrazložio.

"Ubio sam više od 500 kriminalaca bliskih kraljevskoj porodici, 100 pobunjenika iz Kurdistana, Gonabada i Huzestan regiona, kao i mnoge trgovce drogom", napisao je ajatolah Halkhali, prema prijevodu koji je objavljen u New York Timesu.

"Ne osjećam niti žaljenje, niti krivicu zbog tih egzekucija. Osim toga, mislim da sam ubio premalo njih. Bilo je mnogo drugih koji su zaslužili da budu ubijeni, ali mi nijesu mogli 'pasti šaka' ", takođe je napisao.

Halkhali (lijevo) nikad se nije pokajao zbog egzekucija
Halkhali (lijevo) nikad se nije pokajao zbog egzekucija

U intervjuu za Andišeje pouja ovog mjeseca, njegova kćerka Fateme Sadehi, ugledna aktivistkinja koja se zalaže za ženska prava i koja je kritikovala obavezu nošenja hidžaba u prošlosti, prvi je put javno progovorila o ocu.

Iako kaže da joj nije namjera da opravdava postupke oca ili da ih brani, ona obrazlaže da je u tom trenutku, istorija njene zemlje od onih koji su na vlasti tražila da demonstriraju "revolucionarnu odlučnost".

"U to vrijeme svi oni su željeli da predstave sami sebe kao revolucionare koji su željeli zaplašiti neprijatelja. Tako ja to vidim", ističe ova civilna aktivistkinja.

Kako kaže, nikada nije osjećala da treba da brani Halkhalija, za kojeg se vjeruje da je djelovao sa blagoslovom Homeinija, jer je "moj otac uvijek insistirao da je njegovo političko lice - dobro ili loše - njegov posao".

"On je samog sebe predstavljao kao revolucionara i vjerovao da treba da prihvati neke loše zadatke revolucije. Moj otac bi uvijek govorio: 'Mi smo izveli revoluciju i moramo da je štitimo. Još uvijek to mogu čuti", navodi ona.

Ljudi su često kritikovali i kritikuju njenog oca, ali Sadehi kaže da ne reaguje. Ponekad je, pak, zabilježila ponešto da bi mogla reći porodici i rodbini što je čula.

"Ljudi imaju pravo da iznose sudove o političkim figurama, tako da što god da sam čula nije mi zvučalo neobično", kaže ona i prisjeća se jedne konkretne situacije koja joj se urezala u sjećanje.

Vozila se taksijem na dugoj liniji od Teherana do Karadža, oko 30 kilometara zapadno od iranske prijestonice, kada je čula da jedan od putnika napada njenog oca.

"Ta osoba je počela da govori veoma uvredljive stvari o mom ocu. Rekao je da je moj otac jednom bio uhapšen u Francuskoj sa dvije vreće zlata, dodajući da je moja majka bila sa njim takođe", prisjeća se.

"U tom trenutku mi je bilo jako teško. Ali sam željela i da se nasmijem na sliku moje majke koja nosi vreću zlata. Moj otac nije bio lopov. On nije imao nikakvo skriveno blago", rekla je Sadehi.

"Moj otac je naredio egzekuciju bivšeg premijera Amira Abasa Hovejda. On je išao u Kurdistan gdje je naredio ubistvo mnogo Kurda", kaže Fateme Sadehi i naglašava: "Sve to se dogodilo, ali on nije krao".

Ajatoloh Halkhali je predsjedavao sudskim vijećem na kratkom i brzom suđenju Hovejda, koji je bio iranski premijer u vrijeme šahove vlasti, duže od decenije. Samo nekoliko trenutaka nakon što je osuđen na smrt, Hovejda je odveden izvan, gdje mu je pucano u glavu straga. Halkhali se onda vratio u sudnicu i objavio da je presuda izvršena.

Novi raj (The New Haven), iranski Centar za dokumentovanje ljudskih prava, izvijestio je da je Halkhali bio ponosan što je prisusvovao egzekuciji Hovejde i da je za uspomenu sačuvao pištolj kojim je ubijen.

Njegova kćerka danas kaže da ju je upravo otac, koji je kasnije postao podržavalac reformističkog pokreta, ubijedio da 1997. glasa za reformističkog predsjedničkog kandidata Mohameda Hatamija, koji je i dobio izbore i postao peti predsjednik Irana od 1997. do 2005.

Novinarka koja ju je intervjuisala i koja je rekla da je njena prijateljica, rijetko je kad postavila izazovno pitanje sagovornici Fateme Sadehi. U jednom ju je momentu pitala da li joj nedostaje otac.

"Teško pitanje. Ima li ikoga ko ne voli svoje roditelje?", uzvratila je.

Ovaj intervju mnogi su žestoko kritikovali, pogotovo oni koji smatraju da je riječ o duboko upitnom pokušaju da se humanizuje monstrum.

"Volio bih da je Fateme Sadehi nastavila sa svojim ćutanjem o svom ocu", napisao je na Twitteru iranski novinar u egzilu Araš Bahmani.

Iranski bloger koji piše pod imenom Zeitoun na Facebooku je komentarisao ovako: "Zašto Fateme Sadehi nije rekla: 'Iako je Halkhali bio moj otac i ja ga volim, on je učinio loše stvari ljudima, mnogo loših stvari. Zašto to nije rekla?".

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG