Dostupni linkovi

Nogomet je puno korektniji nego ranije


Zlatko Kranjčar
Igrači su zaštićeni i zato zvijezde danas mogu i u kontinuitetu dulje opstati, nego što je to možda bilo u moje vrijeme, kaže u intervjuu za RSE Zlatko Kranjčar, trener nogometne reprezentacije Crne Gore i bivši nogometaš.

RSE: Pobjedom protiv Velsa i Bugarske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2012. godine, Crna Gora je uspješno startala. Da li je bilo teško, uz taj entuzijazam koji imate i želju za uspjehom? Kako vidite zrelost crnogorske reprezentacije danas? Koje su njene realne šanse za uspjehom?

Kranjčar: Sigurno da je kvalitet reprezentacije veoma visok. Iskustvo sa prošlogodišnjih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo potvrđuje da se radi o jednoj ozbiljnoj reprezentaciji i momčadi, o jednom timu koji ima dobru organizaciju igre, koji ima individualnost. Tu imamo izuzetnu ekstra klasu - Vučinića, Bošković, Vukčevića - koji su moćni i jaki, i u kompoziciji dobre organizacije igre kao taktičke discipline. Ovaj start je pokazao da možemo igrati sa svakim, da nam ni Bugari ni Velšani, koji imaju tradiciju i koji su dobre reprezentacije, nisu bili prepreka da pokažemo svoje sposobnosti. Engleska je favorit. Mislim da su Švicarci, Bugari, Velšani i mi reprezentacije koje će se boriti za drugu poziciju.

RSE: Vi niste u skupini sa Hrvatskom, ali teoretski postoji šansa da igrate i protiv njih. Vi ste profesionalac, ali prst sudbine mogao bi vas dovesti i u tu situaciju, koja se ne čini baš jednostavnom.

Kranjčar: Hrvatska je favorit za odlazak. Može im se desiti da budu drugi, da ih Grci preteknu, kao što se i nama može desiti da budemo drugi. Onda je moguće da dođe do takvog dvoboja. Ja sam profesionalac, emocije se moraju staviti na stranu. Sigurno ću učiniti sve da momčad Crne Gore pripremim na najbolji način, da iznenadimo Hrvatsku.

RSE: Da li se i koliko nogomet danas razlikuje od onog kada ste vi bili aktivni igrač?

Nema namjernih faula, nema grubosti , ne treba dugo pa da dobijete crveni karton. To je u moje vrijeme bilo teško.
Kranjčar:
Mislim da se razlikuje samo u jednom segmentu, a to je da su igrači napadači, koji imaju kreaciju, koji imaju tendenciju rješavanja situacija prema naprijed, zvijezde današnjeg svjetskog nogometu, zaštićeni i od sudaca. Nogomet je puno korektniji nego što je bio u moje doba. Nema namjernih faula, nema grubosti , ne treba dugo pa da dobijete crveni karton. To je u moje vrijeme bilo teško. Ako si dobio jedan karton, pitanje je bilo da li ćeš dobiti crveni.

Danas je to prisutno iz razloga što su UEFA i FIFA regulirali određene startove sa raznih strana, igranje rukom ili hvatanje za dres. To sudcu već daje mogućnost da tu ekipu oslabi, da tog igrača kazni izbacivanjem iz igre. To je jedan veliki napredak. Igrači su zaštićeni i zato zvijezde danas mogu i u kontinuitetu dulje opstati, nego što je to možda bilo u moje vrijeme.

Nisam pao pod dojam kritike


RSE: Otkuda vam nadimak Cico?

Kranjčar: Nadimak sam dobio još kao dijete. Do treće godine sam volio flašicu sa dudom. Sva djeca su već pila iz čaše, a ja na dudu. Volio sam da cicam i tako su me moji prozvali Cico. Taj nadimak je postao i nogometni sinonim za mene. Tako su me lakše zvali i prepoznavali i znali su odmah o kome se radi.

RSE: Da li je nogomet u izboru vaše profesije imao alternativu?
Zlatko Kranjčar

Kranjčar: Uvijek alternativa postoji. Bio sam jedan od vrlo dobrih đaka u školi. Upisao sam Ekonomski fakultet. Od svoje 15 godine bio sam usmjeren ka nogometu jer su me određeni treneri već promovirali i govorili da je moja karijera na tom putu i da bi se trebala ostvariti. Bez obzira na to, završavajući gimnaziju, za svaki slučaj upisao sam fakultet. Krenuo sam na ispite ali zbog obaveza nikako da nastavim, pa sam to prekinuo. Na kraju karijere sam upisao Višu trenersku školu, koju sam završio, i dobio status, kako trenerski tako i više stručne spreme.

RSE: Preuzimanjem selektorskog mjesta u Crnoj Gori, vama u jednom segmentu nije bilo lako. U medijima su se mogli čuti i zločasti komentari. U Podgorici ste za neke bili ¨krivi¨ što ste iz Zagreba, a u Zagrebu ste bili ¨kriv¨i što ste uopće prihvatili tu poziciju. Kako se nosite sa takvim situacijama?

Kranjčar:
Kritika u Podgorici je došla nakon tri prijateljska poraza. Jedan dio medija nije to prihvatio kao adaptaciju, mene na igrače i obratno. Vjerojatno su mislili da moram već napraviti neki pomak. To sam kategorički odbijao jer sam došao kao novi selektor. Morao sam upoznati igrače i sredinu, vidjeti koje su kvalitete, čime se raspolaže. Te tri utakmice su mi poslužile da se dobro upoznam sa igračima, a i oni sa mnom, da zapravo dobijem viziju igre koju ću trebati sprovesti sa tim igračima. Nisam previše pao pod dojam kritike, niti sam je osjetio, osim jedne ili dvije dnevne novine koje su to spomenule. Među navijačima i građanima nisam dobio dojam da mi nešto zamjeraju ili da im smeta što sam iz Zagreba i Hrvatske.

U Hrvatskoj je možda bilo nekih primjedbi, koje nisam ni vidio, niti čuo. Medijski mislim da je prihvaćen moj odlazak u Crnu Goru.
Mislim da odlučujem o svom životu već jako dugo vremena, ne pitam previše okolo, niti se bavim time ko će što reći. Bitno je da svoj posao radim kako mislim da je najbolje i najkvalitetnije za interes sredine u kojoj jesam.

Kada sam dobio ponudu od predsjednika Savičevića i Nogometnog saveza Crne Gore, dobro sam razmislio i sve stavio na svoje mjesto. Mislim da sam napravio dobru odluku. Nisam se puno dvoumio, samo sam tražio jedan tajming od tri-četiri dana da pogledam DVD, da vidim o kojoj se kvaliteti igrača radi, kako su se organizirali u smislu igre. Nakon tri dana sam dao svoje zeleno svjetlo predsjedniku i Savezu. Razmišljao sam i racijom i emocijama i donio sam dobru odluku.

Mislim da odlučujem o svom životu već jako dugo vremena, ne pitam previše okolo, niti se bavim time ko će što reći. Bitno je da svoj posao radim kako mislim da je najbolje i najkvalitetnije za interes sredine u kojoj jesam. Rezultatima, svojim nastupom i svojim radom želim da zadovoljim poslodavce.

Trudimo se suzbiti nasilje na tribinama

RSE: Što mislite da bi trebalo napraviti da bi se sport u našem regionu odvojio od politike? Prije svega mislim na nasilje na tribinama, koje se veže za nogometne navijače.

Kranjčar:
To je problem sociologa i psihologa. Nevjerojatno je da se u XXI stoljeću takve scene događaju. Sigurno da mora biti, pogotovo na reprezentativnim nastupima patriotskog naboja, ali normalno da te emocije ne smiju prerasti u divljaštvo ili u jednu prevagu mržnje. U sportu to nije upriličeno, niti dozvoljeno.

Mi sportski djelatnici puno činimo da pokušamo suzbiti takve stvari, ali to nema odjeka kod publike. Mislim da bi tu trebali klubovi, i dio ljudi u Savezu, koji su zaduženi za odnose sa javnošću, da nekako pokušaju sa tim ljudima sjesti i razgovarati.

RSE: U profesionalnom nogometu rijetko se sreće odnos trener - igrač a istovremeno otac - sin. Vi to iskustvo imate iza sebe. Kako se sjećate tog perioda vašeg rada? Činilo se u jednom momentu da nije bilo jednostavno, niti za vas, niti za vašeg sina.

Kranjčar: Nije bilo jednostavno. Početak je bio vrlo težak, pod jednim velikim opterećenjem, iako ga ja sam nisam osjetio. Razvojni put moga sina Nike je bio van mog dometa. On je sam stvorio svoj put. Treneri, koji su ga trenirali, su ga izgrađivali i usmjerili prema profesionalnom nogometu. Sigurno da smo mi u obiteljskom dijelu pričali puno o nogometu, o situaciji u kojoj se nalazimo ponaosob.

Kada smo krenuli zajednički, ja kao selektor, a on kao igrač, koji se sam izborio za tu poziciju, pritisak i javnosti i medija se pojavio - da ima određenu protekciju, da je netko zapostavljen. Ustrajao sam u svemu tome. Moji suradnici i ja smo mu dali podršku. On je to prihvatio na najbolji mogući način i prezentirao kroz igre. Na kraju, kada se sve sabere, zaključak je da je moj potez bio pravilan i da je on poslije mene, kada sam otišao, održao standardnu poziciju. I danas je jedan od nosioca igre hrvatske reprezentacije, ali i u Tottenhamu.

RSE: Niko je dobio pohvale i više se ne pominju protekcije, dobili ste čak i medijsku bitku. Koliko vas osobno troše ovakve situacije?

Kranjčar: U svakom slučaju troše. To su mentalni stresovi. Sukobljavate se sa određenim situacijama koje trebate rješavati a istovremeno ostati vrlo mirni, tolerantni i mudri.

RSE: Veliki dio vašeg života veže se za Maksimir. Često se može čuti da ste ¨maksimirska ikona i legenda¨. Nedavno su vas na Maksimiru fotografirali u jednoj opuštenoj šetnji sa dječjim kolicima, sa vašom unučicom. Koliko je uloga djeda promijenila vaš život?

Kranjčar:
Ona je oplemenila obiteljski život. Sigurno da je dolazak bebe na svijet meni donio radost, zadovoljstvo i mirnoću. Sad se posvećujemo i njoj. Kada su neki trenutci stresni, ona je ta koja vas relaksira sa svojim reakcijama i pokretima, sa malo sentimentalnim situacijama.

Zlatko Kranjčar bio je naš on line gost. Odgovore na vaša pitanja možete pročitati OVDJE.
XS
SM
MD
LG